Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

05.07.2005.

Post

Neko se mozda sjecA 14. Sept. 1992 - Doglodi, selendra, Laste, Vikicevi, Zmaj???

Ja se sjecam, nazalost.

Nema Dade.

Nema? - kako nema, kad imam otisak njegove glave na jastuku, eno carape mu se kisele u lavoru. Pomrvio je mi sve juce dok je doruckovao, jos mrvice nisam skupila. Mirisem, jebeno, mirisem na njega. U meni je.

Dado!!! Dado, cujes li me!!!

Oko mene moji, i Dadini, a ja nigdje. Nista. Nikad.

Kad se tad nisam ubila, necu nikada, sigurno, obecavam.

Nema moga Dade!!!

Ne seri tata, jebi se mama, idite vi svi u lijepu pizdu materinu, ne mozete vi meni govoriti da nema Dade, kada ga ima, tu je, ... ma nek granatiraju, dabogda svi poginuli. Sta vam je, vukodlaci, kako mozete reci da moram da zivim sa tim - pa rat je. Jebo vas i rat i onaj ko vas izmisli.

Injekcije, davali smu mi injekcije da se smirim, i snovi .... kosmari, i crni jarac sa ljudskom rukom koji me davi svako jutro, ooooo Boze.

Pribrala sam se poslije 3 dana.

Kada kazem pribrala, hocu da kazem da sam razmisljala hocu li se ubiti i kako. To je bila prva, kakva - takva suvisla misao.

Onda je bilo malo bolje, pogotovo kada su mi rekli da mu tijelo nije izvuceno.

Znala sam da je ziv!

Morao je biti ziv, radi mene, radi nas.

49 dana nade.

Razmjena ce biti danas, sutra, u petak, UNPROFOR zajebo, Juka usro, Vikic ce srediti. Ja, kroz granate i kisu metaka idem kod nekog kurca, vise mu se ni imena ne sjecam, brko neki - komandant da molim za razmjenu. Uhvaticu 10 cetnika i mijenjiti ih za Dadu!!!???

Isla sam ko luda po Sarajevu i zapisivala sve ulaze na kojima je bilo srpskih imena (izvinite Srbi milion puta). Neko od njih je morao biti cetnik, neko ko radi one dojave, samo ko?

Onda bi me uvece grizla savjest pa sam palila svoj spisak, a sutra ponovo.

Nije mi na cast, a ni njemu, uradila sam felacio S.N.-u, pijanom kretenu, komandiru necega koji je obecao da ce izvuci Dadino tijelo.

Rekao je, svinjski, mala - moras i ti mene shvatiti, stalno sam na liniji, a zena trudna, ajde, pa cemo izvuci tijelo tog Dejana - Dade, a jeli on nas?

S.N. je poginuo iza rata svercujuci robu, i neka je.... (zar ovo ja pisem...)?????

Ne znam ni zasto pisem, kopam po ranama, poslije je moj zivot postao puno ljepsi (najljepsi).

Eto, priznacu, pisem ovo i placem – NAD SOBOM. Nad svojim mrtvim, bivsim, osjecanjima, jadu - kako sam samo bila JADNA. A to se moze dogoditi svima. Da mi je neka droga, da je podmetnem Bushu, pa samo da se na minut osjeti tako jadno ... mrzim rat. Sta pricam, nepovezana sam, moram malo stati...

Ne mogu nastaviti, stvarno ne mogu, pogotovu zato sto me ZIVOT tako divno kasnije darovao. Ne mogu nastaviti da pricam o 49 dana nade. Sorry blogu, necu!!!!

2. Novembar, 1992 - 49 dan - moj ljubilarni - 20. rodjendan.

Ramjena je zavrsena, nasima je valjda trebalo toliko da poubijaju i zarobe 20 cetnika i mijenjaju za nase. Trojica nasih su razmijenjeni zivi, 17 mrtvih. Dado je bio u kombiju kojega je pogodila protivtenkovska mina (moja smrtna druga), koja razvija temperaturu od 20,000 stepeni u zatvornom prostoru (kombiju npr.), a sluzi za probijanje oklopa kod tenkova.

Ne znam koliko ljudsko tijelo ima kostiju, puno valjda. Nasli si 10 kostiju koje je neki tip sa patologije (ili kako se vec zove) nazvao Dado.

Navodno, znao je po lomu na lijevoj ruci i ostatku metala koji se zalijepio u kost (narukvica koju sam ja kupila). Ja, nisam vjerovala, ni Dadini roditelji, ni moja mama.

Tata (doctor) je rekao da je identifikacija takva, kako jeste.

Sutra dan je bila sahrana...

05.07.2005.

DEVIL'S GREATEST DECEPTION IS THAT HE MADE MAN BELIEVE HE DIDN'T EXIST

Bila sam ludo zaljubljena u nekoga koga sam godinama volila. Daj Boze da se svima to desi, najdivniji osjecaj na svijetu. Dado i ja, jedan svijet.

Ma, sve nam je islo od ruke.

Prvo, Dado se izvukao iz vojske. Jednostavno se nije pojavio. Dolazili su da ga traze, a roditelji su uvijek govorili da je vani, u Njemackoj.

On je bio preko puta, kod mene. Njegovi i moji roditelji su se poznavali niz godina, i bili su presretni sto smo zajedno. Bili smo nerazdvojni. Ja sam isla na fakultet, slusala predavanja, a onda se brzo vracala da Dadi ispricam sta je bilo. Cak nam je moja baka ponudila stan, da u njemu zajedno zivimo, da ona ce kod mojih.

Divno vrijeme, u nevrijeme. Sami u stanu, slobodni kao dvije ptice, uzivali smo jedno u drugom. Ponekad bi zvali raju na sjelo, nekad bi otisli kod roditelja. Kako se u Hrvatskoj vise zakuhavalo, tako su Dadu cesce trazili. Svinje jedne. To je na njega ostavilo gadan trag. Poblijedio je od stalnog bivanja u kuci, postajao mrzovoljniji. Ali, nikada se nismo svadjali, ja sam shvatala njegove probleme i u sebi sam ubijala svaku zelju da sebi ugodim, ako bi to njemu otezavalo jos tezu situaciju.

Sjecam se kada nam je dosao drug Goran u posjetu.
On je bio Dadin jaran, sada u JNA. Bio je u Kninu. Nesto je pricao nepovezano, o ratu, pucanju, ubijanju, klanju.
Nije nam bilo jasno o cemu on to govori, nije pricao nasim jezikom.
Za mene je sve to zvucalo kao neka prica iz krstaskih ratova, a Dado se samo jezio i cutao.

Onda su ubili Gileta. Bilo je to pred moj rodjendan, u novembru 1991. Gile je bio malo poremecen, pa su mu dali da sluzi u Marsalci, u Sarajevu. Jednog dana su javili njegovim roditeljima da je poginuo, bez objasnjenja. Gile se samo vise nije pojavio. Kasnije je njegov brat, Sena, pokusavao da sazna sta se desilo. Zvanicna prica je bila da je puska opalila dok je cistio, onda se promijenila - da je tudja opalila dok je ciscena. Od vojnika iz kasarne Sena je saznao da su Giletu naredili da ide u Knin, a Giletov otac je bio Zadranin. Gile je rekao ne, a oneciscena puska je pukla...

Sljedeci je bio Roba, negdje oko nove 1992. godine. Roba je bio, cini mi se 1969 godiste. Sluzio je JNA par godina ranije, upisao fax, nije mu islo, pa se odlucio da postane profi vojnik. Bio je na patrolnom camcu, kada su naredili da puca na Dubrovnik. Njegova Branka (vjerenica) je bila Dubrovcanka. Robina sestra se tri puta pokusavala ubiti. Dva puta je sjekla vene, a treci put slomila noge kada je skocila sa 3 sprata. Vidjela sam je prosle godine u Sarajevu. Prelijepa je i prezgodna, kaze nema momka, pa momci ...

Onda se Samir vracao iz Njemacke gdje mu je otac radio. Budala, krenuo preko S. Broda, mina mu pogodila auto, imao je 5 gelera u tijelu (on je prvi covjek sa gelerima kojeg sam upoznala). Bio je sav istraumiran.

Dadu su prestali zvati u vojni odsjek negdje u februaru 1992. Onda je poceo rat ...

Da vam pricam o ratu - necu. Oni koji su bili ovdje sve znaju, a ovima drugima mozes pricati koliko hoces, nema sanse da razumiju. Kako neko moze razumijeti OSJECANJE koje je miks straha, mrznje, bespomocnosti, uzbudjenja, sadizma, mazohizma, ocaja, jada, bijede, histerije, srece, i tuge u isto vrijem. Ja sam se tako osjecala svaki dan za vrijeme rata. Zato, idem na svoju licnu pricu ...

Dado, kreten moj, se javio u TO. Medeni specijalac. Konj!!!!

Kako nije sluzio vojsku, daju mu obuku od jedno pola sata, uvale tandzaru i hajde na polozaj. Ja umirem. Hajde, ono na pocetku, cak je nekako bilo i zanimljivo. Pocelo je od Suade D., Skupstine, odvajanja MUPova, pa 2. maj i onaj uzas, avioni, Dado i ja u tramvaju na Pofalicima bjezimo od bradonja (potjerali nas sa Grbavice - tek poslije sam shvatila nasu srecu - mogao me je Batko cetnik silovati), a u tramvaj bubne granata, pa cak nekako i do Milinkladske, cini mi se da je bio 8. juni.

Ali poslije, uzas!!! Nije ga bilo danima kuci, ja grizem nokte, buljim u telefon a na njemu rupe od mog pogleda, apaurin za apaurinom.

Onda dodje, prljav, nikakav, neispavan, nece nista da prica - ma, bio je djete, nije mogao da se suoci i pojmi sta se desava, kao i svi mi. Ljubav moja, ja sam ga pazila koliko sam mogla i koliko mi je dopustao.

Postao je agresivniji, nekad bi digao glas na mene, bez psovke. Zao mi je Dade, kao i sve djece koja su gurnuta u rat. Milion puta sam pozelila da sam Bog i da podjelim pravdu, ali ... ja sam samo Sarajevska treba, nemocna da ista uradim.

Onaj tamo u Gorazdu (Zvorniku) dize branu u vazduh, NATO obecava, struje je nestalo, vode sve manje, a Dade nikako.

Mrzim politicare, profitere, avanturiste, konje i idiote koji su od rata pravili karijeru. ALI, NE SMIJEM O TOME.

Bijesna saaaaaaaaam!!!! Evo sada, 13 godina je proslo, bijes je sto puta veci, a nemoc jos vise. Proklete im duse.

Dolazi Septembar.

Ne znam sjecate li se, bio je to lijep Septembar. Blag, suncan.

Budim se, trzam, gorim, ne znam jeli java ili san.

Dado je pored mene, stipam se, da - budna sam, tu je moja ljubav.

Sanjala sam lose, necu da pricam.

On ustaje, veseo je jutros, vodimo ljubav na prozoru, neka nas snajperi vide.

Gledaj lolo ljubavi!!!

Pijemo kafu, drzimo se za ruke, on kaze - "imam neki osjecaj da ce ovo brzo zavrsiti".

U ocima mu smjeh, umiljatost, sunce Spetembarskog jutra.

Meni u srcu okean ljubavi.

Zvoni telefon (gdje ga ne ukinuse taj dan), pocela neka frka na Doglodima (selendra za koju sam prvi put cula u ratu, neki hotel ???????????????????? Delminijum, jebeni anonimci...

Oblaci se, juri, ovlas me poljubi, ja luda, trcim za njim niz stepenice, on se okrene i namigne - kaze ... "ma bice sve OK, hajde spavaj, odoh im ja supak razvaliti!!!".

05.07.2005.

AMsterdam

CutiMo u vozu prema Amsterdamu. Oboje smo bili toliko umorni da nismo razmisljali o onome sto nam se dogadjalo. Nismo mogli ni o cemu razmisljati.

Bauljamo po ovom lijepom gradu, trazimo neki Yout Hostel da prespavamo. Poslije 2 sata hodanja, konacno ga nalazimo. Nema mjesta, mozda sutra...

Imali smo jos para, ali smo htjeli ustedjeti svaku kintu, jer ko zna - mozda se vise necemo vratiti u Sarajevo. Ne znamo sta nas ceka. Jos 2 sata hodanja, nasli smo neki pansion, mala sobica sa skripavim krevetcom. Zaspali smo onog trena kad smo se spustili na krevet.

Budim se, on jos spava. Ne bih mogla podnijeti da se sada probudi. Ovo je trenutak da razmislim. Iskradam se u WC, otvaram pivu, sjedim na solji i razmisljam. Mozda je Clara u pravu - istina je da ja hocu odmah i hocu sad. Vrtim moj dotadasnji zivot kroz glavu, stvarno ... istina je, ja sam samo uzimala od zivota, a davanje ...???

I po prvi put u zivotu, na WC solji u pansionu u Amsterdamu, shvatila sam sta je prava ljubav - DAVANJE BEZ OCEKIVANJA DA TI SE ISTA VRATI...

Iskrala sam se iz sobe, kupila neke kroasane, eurokrem, kafu, ruzu. Odnijela sam to gore, usunjala se u sobu, i njezno poljubila Dadu. Probudio se iznenadjen. Bio je presretan!!! A tek ja.

Hodali smo po gradu. Crvena cetvrt je pravi turizam. Kurave u prozorima, sex shopovi svuda, coffee shopovi, trava, hasish, ludara. Cak smo isli da gledamo sex show (dvoje na bini se ubise od sexa). Uzeli smo dva djointa, popili par piva, bilo nam je dobro. Malo one gorcine od juce je ostalo, ali je lapilo u osjecaju zadovoljstva.

Brinuli smo se i o povratku, ali smo se dogovorili da idemo nazad, pa sta bilo. Nervoza oko pucanja nas je totalno deprimirala, pa smo odlucili da sutra uvece, nocnim vozom krenemo za Minhen, a odatle u Zagreb.

Lezimo u krevetu, goli. Pijuckamo pivu i gledamo se. Pitam ga, opusteno - "Dado, sta si mislio kada si rekao da mislis na Zvjezdana i abortus?".
"Znas, odvratno zvuci" - odgovara - "ja vjerujem u zivot, a misao na onaj abortus ... kada sam ti vidio macu, ucinilo mi se da iz nje viri beba, ma ... lud sam, a onda ... sam zamislio kako onaj ulazi u tebe ... izvini".
Zaustula sam da nesto strasno kazem, ali pregrizem jezik. Ponavljam - "davanje a ne uzimanje" - u sebi.
On kaze - "Mozes li to shvatiti"
Gledam ga i mislim - "mogu ljubavi, shvatam da sam zurila, sve htjela sad i odmah, volim te". Umjesto rijeci, ljubim ga. Gledamo se i zagrljeni tonemo u san.

Jutro, zadnje na mom putesestviju sa Dadom. Deset je sati. Budim se i gledam ga. Deset je sati. U sebi ponavljam - "Davanje a ne uzimanje", kao neku mantru. Lijep je, prelijep. Sa crnom dugom kosom, licem potamnjelim od sunca u Spaniji, dugim trepavicama me podsjeca na djavola, na andjela, na onoga ko mi nosi sudbinu. Vidim, pod pokrivacem, jutarnja erekcija. Djavo u meni mi ne da mira, diram se dole da se navlazim, a onda nas otkrivam i jednostavno sjedam na njega.

Vodili smo ljubav do podne. Nanjezniju, najljepsu, dokaz da su mozak i srce dva najvaznija seksualna misica.

Noc do Minhena.
Put u Zagreb.
ZENGE, milion pregleda pasosa.
Dadu skidaju sa voza (treba za mjesec da sluzi vojsku), pa ga vracaju.
Opet ZENGE, kazu navuci zavjese, ugasi svjetla u kupeu i lezi na pod.
Pucnjevi u velikoj daljini.
BOSNA.
Sarajevo.
Kuca.
Mama, tata - volim vas.
Upoznajte mog momka, upoznala sam ga na putu i dovela.
Dado je moja ljubav.

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
hadzinica
Aime Sati
Tišina
blob
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Nakane o Barbari
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
413810

Powered by Blogger.ba