Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

06.07.2005.

Depresija

Zanima me, da li se iko sjeca svoje depresije?

Evo, poslije mamurluka, pokusavam da se sjetim svoje, ali ne ide.

I, sta uopste znaci sjecanje?

Sjecanje na cinjenice, imena, principe, pravila.

Sjecanje na dogadjaje, ili sjecanje na emocije koji su oni prouzrokovali?

Sjecanje na snove (i to je dozivljaj), sjecanje na sjecanja, koliko li samo to ima samo vrsta sjecanja?

Ja se svoje depresije uopste ne sjecam. Nista - kao crna rupa. Sjecam se samo nekih stvari koje su mi kasnije prepricali, ali kao da se radi o nekom drugom akteru, a ne meni. Nevjerovatno!!!

Koliko bi trajala depresija na mi otac nije ranjen, ne znam, mozda zauvijek. Ovako, neki snajperista je nesvjesno prekinuo moju depresiju kada se odlucio (oni donose odluke, i to je ono sto ubija razum - bar moj) da povuce svoj okidac kada je na svom snajperu vidio moga tatu.

Perverzno, ali cesto za zamisljala tog gada. Zamisljala sam kako izgleda, sta misli, sta osjeca. Mora da se osjecao kao neki poremeceni polu bog, koji sjedi na svom brdu, svako jutro ceslja bradu i odredjuje sudbinu. Ne znam. Sada, ne zelim ni da znam, tada sam razmisljala o tome.

Rana je gadno izgledala, ali, hvala nebesima, nije bilo smrtonosna. Direktan pogodak u vrat, prostrelna rana koja je poderala arteriju, ali metak nije zakacio sve one silne zlijezde koje imamo u vratu. Izgubio je puno krvi, 2 dana bio u kriticnom stanju, imao problema sa hranjenjem mozga krvlju, i relativno brzo dosao sebi. Hvala Bogu.

To se dogodilo punih 6 mjeseci poslije Dadine sahrane. Ja se tih 6 mjeseci ne sjecam. Kao da nisam postojala sve to vrijeme. Kazu, da sam prvo cutala, pa onda plakala, pa urlala, a onda - samo spavala. I tako, pre-naspavana, dosla sam sebi kada je tata ranjen. Strah za zivot bica koje volis, bica koje te stiti, hrani, voli, koje je uvijek bilo, jeste i bice tvoja uzdanica me je izvukao.

A um, valjda u zelji da nadoknadi propusteno, odmah se zahuktao. Mislila sam kako da se prijavim u vojsku, da ja pomognem u tom ratu, kako da pobjegnem iz Sarajeva, kako da se osvetim za Dadu, kako sam sama, kako je moj zivot smece, kako zelim da se napijam do smrti, kako cu postati kurva, kako mi fali bazen, kako mrzim sviju i sve.

Da, poslije depresije kakva je moja bila, covjek je na pocetku. Odmah iza uzroka depresije, kao da vrijeme nije teklo, jer - tek sada se mozes suociti sa svojim problemom. A moj problem je bio sahranjen na Stadionu. Napolju je bjesnio rat, licila sam na les, tata mi je bio ranjen, nismo imali para, vode, grijanja, prozora, struje, hrane, hrabrosti, nade, optimizma, buducnosti.

Prvo moje misli, a onda je - postala sam zla. Mrznja je nadvladala i ja sam u svemu trazila krivca za svoju muku. Ohola, bezobrazna, nemarna prema sebi i drugima, mrzila sam sebe i cijeli svijet. Kod svake granate, svakog ispaljenog metka, nadala sam se da je to-to. Da ce doci kraj. A onda bih psovala, bogarala, kudila. Tesko mi je da priznam, ali bila sam olicenje zla. I tesko mi je da pomislim kako ima mnogo ljudi koji su takvi tudjom krivicom.

Cijelo to vrijeme bila sam uvjerena da ne osjecam strah, misla sam da sam hrabra, da se to desava samo meni, i sta oni drugi kukaju. Svoju muku sam stavila na pijedestal, a tudjoj se ismijavala cinizmom i ironijom.

Kada je rat, kada je svima tesko, a kada si ti takav, kakva sam ja bila, onda ljudi polako pocnu da te napustaju. Naravno, to njihovo ponasanje ti shvatas kao dokaz svojih gorkih sumnji, pa sve nekako realnije izleda. Cak su se i roditelji udaljili od mene, i ja od njih. Trpjeli su me jer sam bila u istoj kasi kao i oni. Mozda ovo govorim jer zelim da se osjecam jadnije, mozda njima to nije nikada palo na pamat. Ne znam, ali znam da sam im nepotrebno otezavala teski zivot.

Kada sam god imala mogucnosti da se docepam alkohola ili trave, konzumirala sam dok se ne bih onesvjestila ili dok bi toga bilo. Momci koji su ratovali, valjda zeljni zenskog drustva, rado su mi davali sto su imali. Mnogi su to davanje htjeli da naplate sexom, ali meni se sex gadio. Bila sam toliko odvratna u tim trenutcima, da bi ih svaka zelja napustila.

Jedanput sam zaglavila sa nekim vojnikom na derneku, AlipasinO B faza. Toliko sam se napila, da nisam ni primjetila da su me 3 razularenih mladica skinuli golu i pokusali silovati. Valjda sam po jednom od njih povratila, onako kako su me gombali, pa im se sve zgadilo i onako golu i ispovracanu me ostavili pred vratima stana. To mi je pricala jedna drugarica koja je bila na tom derneku i koju su prebili tu noc. Jedino, cega se ja sjecam je da sam se probudila smrznuta u nepoznatom stubistu, gola (neko je bacio deku preko mene), ispovracana i mamurna. Odjeca je bila pored mene. Obukla sam se, izasla i naisla na policiju. Naravno, zbog krsenja policijskog sata sam docekala jutro u stanici.

Krajem 1993, Dadin tata je dosao i rekao da ima mogucnost da ja izadjem iz Sarajeva, sto su svi osim mene prihvatili kao izvrsnu ideju.

06.07.2005.

RequieM za Dadu, mladost, Sarajevo ...

Sta znaci pojaM srodna dusa?

Da li je to bice rodjeno od istog Boga, kao i ti? Da li je to covjek koji se, izmedju milion drugih, tu clucajno pojavio? Jeli to lice koje sami izaberemo u masi, kada smo sami - da bi ga volili? Da li on zivi zbog tebe, ili ti postojis zbog njega? Ja sam odgovore na ova, i sva druga teska pitanja nasla onog tmurnog, jesenjeg dana kada sam, poslije dugo vremena isla da posjetim Dadu.

Rodila sam se nesvjesna sebe, i njega. Onda smo se jednostvano sreli, jednog dana, i znali smo! Mogla sam naici na bilo koje drugo lice i misliti da mi je ono srodna dusa, ali BAS za ovog malog dugokosog sam bila sigurna.

Mislim, da je i on bio siguran.

To tada nismo znali reci...

Bio je to lijep osjecaj, imati srodnu dusu. Dotad nepoznat, sada je rastao u mojim grudima i bivao sve veci i jaci. Moja sigurnost, moja vjera, moje privilegije i moje obaveze bile su utjelovljene u jednog covjeka. Moju srodnu dusu.

Dado, lijepo ime, ali nije vazno. Imena se svakako daju da bi se dozivali po brdima ili zapisivali u kojekakve vojne spiskove, da bi se ljudi pamtili - i zaboravljali.

A ja Dadu zaboraviti necu. I ne mogu. Prije cu zaboraviti sebe, nego Dadu. Kada mi bude padalo zadnje zrnce pijeska, ja cu ga sjecati i vidjeti njegov lik pred ocima.

Ne zato sto je taj lik obiljezio dio mog zivota, ne zato sto me je naucio par poteza vjestine varanja SUDBINE, ne zato sto mi je dozvolio da ga naucim par ljubavnih pjesama....

Jednostavno, zato - sto ga volim.

Da se vratim jesenjem danu koji me je vodio mojoj srodnoj dusi.
Bio je dovoljno topao da me sjeti na proslo ljeto, a dovoljno sumoran da me opomene na dolazecu zimu. Dan je uspio ujediniti dva godisnja doba, dvije suprotnosti. Prasina na plocniku bila je uhvacena u klopku sinocnje kise, i na odsjaju popodnevnog sunca koje se za tren pomolilo medju crnim oblacima, je licila na kristale leda.

Lisce, opalo sa tuznih grana stoljetnih stabala jos uvijek je imalo ljetnu boju a jesenju sudbinu. Za koji dan osuce se crnim pjegicama i pretvoriti u ledenu prasinu pod nogama bezboznika kakva sam i ja.

Put je vodio kraj Socijalnog. Sjecanja na malu djecu koja se igraju ta-ta, kada smo pretrcavali VELIKU ulicu.
Moja prva sjecanja.
Uvijek sam se igrala sa djecacima. Bila sam visa od Dade, i kada bi ga udario neki djecak, uvijek sam ga branila. Sjecam se, kao kroz san, on onako mali, uplakan, a ja zatvornih ociju bubam nekog idiota koji je kasnije postao harambasa.

Idem pored kasarne i pomislim na to kako je Dado uvijek govorio kako je najveca glupost sluzenje vojnog roka. Dado, moj soul mate, ja uvijek bio slobodan duh, otvoren samo za jednu rijec - SLOBODA, a sluzenje JNA nije to podrazumjevalo.

Idem kroz tunnel - K. Brdo - Ciglana, sjecam se kada smo se jednom vracali sa koncerta u Zetri, cini mi se da je bilo Leb i Sol. Bilo je prazno. Meni je taj dan bilo dosadno,a kao i uvijek, niotkuda - dosao je moj Dado i jednostavno rekao - idemo na koncert. Bilo nam je super, onaj ludi bubnjar je lupao a mi skakali, kako se zvase onaj bubnjar, Bodan je basista - aha, Garo. Vracali smo se iz Zetre, a on mi je tada prvi put pricao o nastanku Vasione - valjda pod utiskom pjesme Kumova Slama. U tunelu nas je zapahnuo hladan vazduh, a Dado je skinuo dzemper i dao mi da ogrnem.

Kod Arhitekture mi korak postaje trom. Sjecam se, nova 1992, Dado i ja se vracamo sa novogodisnjeg dernaka, bili smo na Breci, prolazimo kraj arhitekture. Napali nas neki topovi, a Dado ih prebio, trojicu. Kao sto sam rekla, on je trenirao borilacke vjestine, a ja pojma nisam imala koliko je opasan onako nevinog, a djavolskog izgleda.

I umorna sam. Toliko uspomena.

I zurim.

Trcim.

Jesenji dan me je uhvatio u kovitlac, i prvi put tog dana, hvata me panika.

Borim se, a bojim se.

Ne dam se, a prepustam se.

Urlicem u sebi, a placem vani.

Utjelovljenje sam svih ljudskih emocija. Ruke su mi satkane od straha, a u ocima ljubav. U mozgu klopara mrznja, a noge hodaju hranjene sujetom. U zeludcu mi se mucka tuga dok srce otkucava vjerom.

Sastavila sam svoje ruke i pruzila ih u jednu, veliku pesnicu ka nebu.

A nebo mi odgovara cutanjem. Nece da na mene polije ni trun hrabrostu, ni kap nade!!!

A ja ga molim, preklinjem. Smanjujem se pred njim u zrno pijeska. I manje...

Upijam se u asfalt. U svaku kapljicu vlastitog, smrdljivog znoja.

Molim!!! Molim Boga Gospoda, molim nebo, molim mislima i glasnicama. Srcem i dusom.

Omamljena sam vlastitom molitvom, ali ne zadrzavam se u stanju omame. Svaki mi se misic napinje.

Zivci su stune straha. Strah na zivcima svira paklenu melodiju dubokog zvuka, smirujuceg za olovno tijelo a smrtnosnog za sivu dusu.

Oci me paku. Prsti, isprepleteni poput guja, igraju neku nepoznati igru.

Boli me glava. Najradje bih oci svoje izvadila, prsa isjekla, usi napunila vodom.

Svijest me pritisce iznutra, odozgo nebo, a odozdo zemlja.

Ruse se kule, izgaraju bastioni mojih snova.

Svjetlost mi postaje neprijatelj.

Pruzam misli i ruke kroz oblake, njima dodirujem svjetlo. Zelim da se njime ugrijem, da odledim misli i ledene ruke...

Tajne mi postaju teske. Ne mogu ih vise nositi pod sesirom duse. Rasipam ih po plocniku.

Dzavolja djeca pritrcavaju, kupe ih i halapljivo trpaju u usta, pod zelene jezike.

Smrdim!!! Smrdim na strah, na slutnju, na PREDAJU.

Na mene laju psi lutalice. Svjest se vrti nepojmljivom brzinom. Suprotnosti se odbijaju. Savjest se odvojila od mene i trci u zagrljaj nebu. Sjenke se hvataju u kolo, okruzile me.

Lica im iscerena, a mozda i placu. Pruzaju se u svim pravcima, ruke im prolaze kroz mene, po mojoj utrobi nesto traze!!!

Traze dusu. Volila bih je i ja naci, ali joj ne poznajem oblik. Sjenke znaju!

Nasle su je, hoce da je potrgaju. Cupaju, unakazuju je. A dusa se skvrcila izmedzu njihovih kandzi. Mala je, ima oblik crnog leptira. Vec se zacaurio i sada je tek crni biser.

Sjenke ga ispustaju, pada u jamu koja se otvorila u zemlji.

A u jami se osjeca miris sumpora iz nazire zelena svjetlost. Topim se i poput zive se slivam u jamu.

Slap mene, u padu prestize crni biser i dotice dno jame.

Sada sam zelena lokva straha. Pije me tuga, a crni biser lebdi nada mnom. Cekam da padne u mene, da se istopi u barustini, da opet budemo jedno.

Samo, da ne bude kasno???

I, kod zadnje kapljice, trenutak prije vjecnosti, biser je u meni i topi se. Opet smo jedno.

Uzimam lik covjeka. Umirem u sumpornom mirisu koji mi vonja iz pora. Umirem u njemu, i ponovo se radjam. Beskrajni process. Tok zivljenja.

I umiranja.

A, oko mene sjecanja, poredana u staklene saksije. Vrte se na tocku vremena polako blijedeci.

Kako koje potpuno nestane, saksija se razbije a komadici stakla padaju pod moje, bose noge.

Gazim po mrtvim sjecanjima.

Mora krvi talasaju poda mnom. U njima svjetlucaju staklici sjecanja.

Sa svoda neba, u rupu na lobanji posadjenoj na moja ramena, padaju krvave kise.

Umorna sam od ovog umiranja i radjanja. Hocu samo jedno. Da umrem.

Ili da se rodim!!!

I tonem. Tonem u more krvi, osjecaj bestezinskog me uspavljuje, ali SADA NE ZELIM DA SPAVAM. Zelim da gledam, a krv mi je slijepila kapke.

Usta su mi puna. Pritisak se povecava. Prskaju mi bubne opne, kapilari, vene, atrerije, glava.

Strahovita bol!!!
.
.
.
I, nista.

Ponovo lebdim. Samo, ovaj put mnogo ugodnije. Otvaram oci. Odlicno vidim. Na oblaku sam.

Oko mene je sve prozirno I lahorasto. Plavetnilo me apsolutno odmara I opusta. Nikada se nisam osjecala bolje. Zurim u tlo pod sobom. Prolaze gradovi, kuce.

Sve je ponovo izgradjeno.

Novo.

Sjajno.

Cisto.

I, drugacije.

Jedini materijal gradzevina je zemlja. Zemlja, iz koje je sve poteklo.

I u kojoj sve zavrsava.

Padam, lagano, bezopasno. Pod sobom vidim Dadu.

Eto, na kraju sam puta. Jesenji dan me je doveo njemu. Spojio je ljeto i zimu. Spojio je zivot i smrt, spojio je nas dvoje.

Na groblju sam, a Dadu sahranjuju.

Groblje, nebeski podijum na zemlji.

Ovoga puta odmaraliste dusa nije izgledalo svecano kako uobicava. Linije se vec odavno povucene i tu nema sta da se mijenja. Nebeski ciklus je drugaciji nego ovaj, nas - zemaljski, no mi ga ne poznajemo.

Odatle i strah. Nama lici na mir, na pokoj. A njima? Dusama ustolicenim na ovom prestolu? Da li i kroz njihova maglicasta jutra jezde vjesnici kraja? Poznaju li duse konac?

Orgulje vjecnosti ciste svoje registre u nasim prolaznostima.

A mi tecemo kroz njih.

Kao tonovi.

Dublji ili visi, tisi ili glasniji, duzi ili kraci.

I cinimo harmoniju. Svako u svome taktu, okruzen drugim notama. Neki su sami u taktu, al’ u melodiji ostanu zapamceni. Neki se i ne rode.

Umjesto njih, Gospod stavlja pauze.

Crvenkasta zemlja se mrvi pod nogama i pretvara u fini prah. U tom obliku ulazi u pore smrtnika podsjecajuci ih na pricu o iskonu.

A kip od kamena cuti.

Zar vrijedi opominjati prolazne? Pa, oni i umiru jer se ne daju opomenuti!!! Ruse gradzevine svoga duha prije nego sto ih sagrade. I ne znaju kada treba spustiti zavjesu!!!

A skloni su da zastave drze na pola koplja. Ne znaju da im zastave nisu ni potrebne - simboli prolaznosti smrtnickih kraljevina.

Ptice, crnje od mojih misli remete nebeski sklad. Slecu na brodista dusa i traze laz. Istinu - vec znaju. A istina nije zanimljiva!!!, ne donosi nemir savjesti.

Nevjerica se rasprostire mojim stazama. Kao cilim na doceku pocastvovanih.

A ja sam kraljica licemjera. Gledam Istinu u oci, u ruke satkane od zivota. I smrti.

A pravim se da je ne vidim. Njene oci zrace neku zlu mirnocu. Kao da mi govore - "Samo polako, mene svako naposljetku pojmi. I ti ces!"

Hrabra sam u tom trenutku. Uzimam joj ledenu ruku na svoje vrelo celo. I sigurna sam, zagrijace se ta stara, cvornata saka. Promijenice se, omeksace, promijenice se gospodja Istina.

I uporna sam. Moja vjera je jaka, ali ISTINA je jaca. Ona se ne mijenja i jedna je.

NAJTUZNIJI APSOLUT.

I opet joj gledam u oci, a dama se blago smijesi.

Nudi mi drustvo gospodje samoce - I ja ga prihvatam.

Srce me boli, tesko disem a znam da mi nije kraj. Za mirom i pokojem cu nadalje tragati SAMA.

Dado ce blijediti u meni, ali nece nestati dok me ima. Moje sjenka je I DADINA.

Kad obe izblijede - kraj...
.
.
.
Sjecam se - jesenji dan. Dado i ja stojimo na aerodromskoj pisti.

Oko nas beskraj prostora, vasiona vremena.

Prozirni vazud ranog jutra nudi sjetu.

Kao u snu, lagani - lebdimo na beskraju Dadine duse. Mjerimo i uporedjujemo nasu visinu, isti smo. Ja vezujem svoju kosu da bude kao njegova.

Stajem iza njega, dok smo ledjima okrenuti Suncu. SJENKA NAM JE JEDNA.

On se odmice. Gledam, sjenka se je ostala. Malo je blijedza. Okrecem se.

Dugo, jako dugo sam gledala u nasu sjenku.

Dado je vec daleko odmakao, na drugom je kraju piste i juri ka suncu.

Dozivam ga.

Ne cuje!

Polako idem za njim.

Hocu i ja da uzivam u suncu.

Srescemo se na kraju piste.

Ovaj put uzivacu sama.

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
Nakane o Barbari
Tišina
hadzinica
blob
Aime Sati
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
425166

Powered by Blogger.ba