Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

12.07.2005.

Pa, dokle ovo?

Posao mi je isao od ruke, pocela sam da radim neke stalne poslove, koji su mi obezbjedjivali veliku zaradu. Davor i ja smo uzivali u nasem zivotu, on je prihvatio moj posao onakvim kakav je bio, to jest prihvatio je da me nekada nema po nekoliko dana (snimanja van Pariza), da drugi gledaju moje poluobnazeno tijelo, ako je snimanje to zahtijevalo, itd.

Brinula sam se za svoje u Sarajevu, kada god bi se culi, mama mi je zvucala slabije i slabije, ali i ona i tata su insistirali da je sve u najboljem redu. To je jedno od zivotnih prokletstava - da uvijek nesto nije u redu. Ali, tako valjda mora biti kada odaberes da zivis sa ljudima, da ih volis, i da pustis da oni tebe vole. Nasi ljudi, Sarajlije, rijetko su dolazili u Pariz, i nije se mogla dobiti nikakva informacija iz prve ruke. Zavisila sam od onoga sto su mi moji govorili i sto sam cula na dnevniku. NATO napadi su vec bili pri kraju, ja sam bila sva ushicena zbog toga, nekako sam znala da se priblizava kraj tog uzasnog rata.

Onda su me potresle dvije vijesti. Prvo sam, tamo u jesen 1995, odlucila da nazovem Dadine i da njih pitam kako mi je mama. Bila sam skoro sigurna da moji skrivaju neku bolnu istinu, a ja jednostavno nisam mogla da ignorisem svoj unutrasnji osjecaj.

Bilo mi je tesko nazvati njegove. Nisam nikako bila spremna njegovom ocu reci istinu, a jos manje lagati. Kako jednom covjeku kojem je rat odnio sina reci da njegova ljubav sada ima drugu ljubav, da je sretna, da ima divnog covjeka uz sebe, da misli da se uda za njega, da je materijalno obezbjedjena, da ima buducnost. Ja sam, u njegovim ocima bila produzetak zivota njegovog djeteta, jedini trag da je on postojao. Jer, ljubav i jeste jedini trag da ljudi bijahu...

Kroz ovo vrijeme koje sam bila van Sarajeva, Dadin tata mi je cak poslao dva pisma. Pisao je kako mi zeli srecu, kako je i on, na neki nacin moj otac, i kako ce sve uciniti da meni bude dobro. Njegov zivot nije vise puno znacio, ali mladi moraju da imaju neku buducnost, kada su im mladosti vec tako nasilno prekinute. Pisao je da se jos raspituje o Doglodama, o istini, kako jos uvijek ima nekih prica, legendi o ljudima koji su u stvari zivi, zarobljeni, a cetnici su podmetnuli tudja izgorjela tijela. Jedina mrva logike za koje su on vezao je bila ta da je cetnicko razmisljanje: bolje da im sada podmetnemo nekog izgorjelog civila, a kasnije da razmjenimo onog zarobljenog za naseg - zivog. A, zivota ima dok ima nade. Moji roditelji i ja smo imali prava, realna uporista za nase nade. Ja sam se nadala da ce rat prestati, mora - kao i svaki drugi sto je prestao, a moji roditelji su se nadali da ce meni biti dobro. Dadin tata se nije imao sta nadati, pa je izabrao iracionalno...

Dugo sam izbjegavala taj poziv, ali - kako nisam imala koga nazvati, na kraju sam morala zvati Dadine. Sjecam se treme, cekala sa da Davor ode na posao, popila nekoliko dobrih gutljaja zestine, i osmjelila se. Trebalo mi je vise od sata da ih dobijem, veze sa Sarajevom su katastrofalne (ali opet bolje nego prije). Svako novo biranje je bio novi prolazak kroz sve krugove pakla. U glavi sam izvrtjela cijeli svoj zivot, rat, Sarajevo, Dadu i sve one stvari koje sam zakopala duboko u sebe, daleko od razuma i duse.

Napokon, javio mi se Dadin tata. Bas se bio obradovao, glas mu je drhtao, i kao da me je grlio kroz slusalicu. Pitao me kako mi je, sta radim, jesam li sretna, mislim li na njegovog sina. Slagala sam mu da mi je tesko u tudjini, da se - eto - nekako snalazim, i da jedva cekam da rat zavrsi da dodjem u Sarajevo (ovo zadnje nisam slagala). Pitala sam ga za mamu, rekao mi je da nije bas dobro, da ce biti bolje cim se uslovi malo poboljsaju. A onda, rekao mi je da je sto posto siguran da je Dado ziv? Bio je totalno lud od boli, covjek je skrenuo. Pocela sam plakati. Nisam mogla ni poceti zamisljati sta se desava u glavi tog covjeka.

Govorio je da, od kada je UNPROFOR dozvolio prelaske u Hrasnicu, ima kontakte sa mnogim ljudima, ukljucujuci neke koji su bili zarobljeni kod neprijatelja, i da postoje sve indicije da je grupa mladica, njih 2 ili 3, koji su ucestvovali u tim bitkama na pocetku rata odvedena u Kulu, da su na razmjeni ponudjena neka tudja tijela, navodno ljudi pobijenih u drugim krajevima zemlje, da je sve to bio plan. Kazao je da postoji neki covjek kojem je pokazao Dadinu sliku, koji tvrdi da ga je vidio na Kuli, premlacenog i ranjenog. Onda je od druge osobe, koja nije vidjela nikog slicnog Dadi, ali je u isto vrijeme bila u Kuli, saznao da su neke nase momke, vojnike, odveli u logor, da su ih maltretirali, neke ubili a neke pustili na razmjeni. Navodno, medju tim pustenim ima ih nekolicina koji su od maltretiranja, rana i nedovoljne ljekarske paznje totalno poludili i ne sjecaju se nicega, ili su pobjegli glavom bez obzira. Neki od tih, mora biti Dado.

Jadan covjek, bio je toliko lud, cijelu pricu je slozio u svojoj glavi, dokaz da racionalni i emotivni dio naseg uma funkcionisu na razlicitim razinama. Rekao mi je da zbog svega toga, i ja moram da imam nade, da ce rat brzo zavrsiti i da cemo Dado i ja ponovo biti zajedno. Kazao je da probam da se ne brinem za majku, ja sam mlada i moj zivot i zdravlje su bitni.

Kada smo zavrsili taj mucni razgovor, bila sam totalno slomljena. U meni nije bilo ni jedne koscice koja nije bolila. Sjecam se dobro pitanja, samo jednog pitanja koje se cudim izolovalo od stvarnosti, od svijeta, mojih osjetila, vremena i prostora, i kao singularitet egzistiralo u mojoj glavi. A pitanje (u mojoj glavi) izgovara moj djeciji glas - "Pa, dokle ovo?".

Majka mi je bila bolesna, koliko god bio lud - Dadin tata mi je uvukao crv sumnje, rat zavrsava, a imam sretan zivot sa Davorom - sta da radim, pa, dokle ovo? Gdje se ulazi u zadnji krug pakla, i koliko ih uopste ima?

12.07.2005.

San Francisco

Davor i ja smo se otkrivali. To se zove povratna zamjenica, zar ne - "smo se"?

Hocu da kazem da sam ja sebe novu otkrivala, a on sebe. Znate ono, kada veza cvjeta, pa shvatis kako ti neke stvari vise nisu bitne kao prije, a druge to postanu. Kada u sebi otkrijes tolerantnu osobu, koja se uopste ne jezi kada onaj drugi popiski dasku, a prije bi nekog gosta ubila za to. Kada vidis da ta druga osoba mijenja svoje male kaprice, koji su u principu nevazni - a radi tebe. To je valjda cin odrastanja, zrelosti, kada svoje samopouzdanje pocnes graditi na necemu mnogo bitnijem od toga da ti partner non-stop pokazuje znak paznje.

Otkrila sam da sam rodjena domacica. Nije mi smetalo da spremim krevete, ujutro kada Davor ode na posao, da operem i opeglam ves, da spremim rucak. Nasli smo zajednicki stan, on mi je dozvolio da ga uredim kako ja hocu (uz par njegovih sugestija), kupili smo novi namjestaj, udruzili smo se duhovno, mentalno, materijalno i tjelesno.

Usisavala sam, prala, sredjivala. Kada sam ja radila, on je pokusavao da odrzi stan u onom stanju u kojemu sam ga ja drzala koliko je to god mogao. Nije znao kuhati, ali kada sam se ja umorna vracala sa posla, uvijek je cekala Tai hrana narucena iz obliznjeg restorana, vino, svijece, kristalne case.

Cak smo pricali o tome da se vjencamo, ali ja sam bila tako mlada ...

Kao i sa Dadom, pamtim putovanje. Pamtim ja i sve ostalo, ali putovanja su ono sto posebno volim. Tada si opusteniji, normalniji, rasterecen svakodnevnice.

Davor je predlozio da odemo u San Francisco. Odusevljena tom idejom, dala sam se u trazenje US vize, sto je u to vrijeme bilo gotovo nemoguce dobiti sa BiH pasosem i Francuskom vizom. Sjetila sam se Zvjezdana, pa on je zivio tu u Parizu, opet mi je pomogao. Davoru sam slagala da sam imala srece, da sam sharmirala konzula.

Letimo u San Francisco. Prvi put u prekookeanskom avionu. Let Pariz - New York, pa presjedanje za SF. Hotel u centru. Taj grad je predivan. Ljudi, lijepo obuceni, ljepse nego u Parizu, setaju po centralnom trgu pred vece. Davor i ja sjedimo u nekom restoranu, jedemo spagete, pijuckamo vino. On pita nekog tipa za nocni zivot, zapisuje adrese. Sjedamo u taxi, valjamo se preko onih ludih brda, idemo u Roxburry Club. Pijani se grlimo, ljubimo, plesemo. On shvata moju potrebu za plesom, gleda me i uziva u meni. A ja nisam luda kao inace, znam da me gleda moj princ.

Pijana, predlazem da odemo u neki strip-club, da se zezamo. Milion je takvih klubova po SF-u. Subota je, guzva, na moje iznenadjenje ima jos zena. Na podijumu plesu prelijepe zene. Ne mogu da vjerujem svojim ocima. Sve Afrodita do Afrodite. Prekrasne su. Meni se svidjaju, malo sam ljuborna jer ih Davor gleda, ali bila je to moja ideja.

Jedna od njih prilazi i pita Davora da li je za lap dance. Objasnja va da se to sastoji u "privatnom plesu" uz jednu muzicku numeru na njegovom krilu (kao da on to ne zna). Mi je pitamo da li je za pice, da malo sjedne sa nama. Ona pristaje. Kaze, iz Rusije je, profesionalna balerina, dosla je u Los Angeles, u Hollywood da postane zvijeda, nije uspjela. Probala je da radi u nekoj plesnoj skoli, ali plata je mala. Sada radi kao striptizeta u ovom klubu, ima velike napojnice, musterije su korektne. Vidi se da nije prostitutka. Prica drugih djevojaka je slicna. Cudna je ta Amerika.

Obilazili smo taj divni grad. Muzeji, Alcatraz, zaljev, ulice pune lijepih gradjevina, ljudi na ulicama. Pored Sarajeva i Pariza, to mi je najdrazi grad na svijetu. Isla sam i kasnije.

I koliko god zivjeli i uzivali u Parizu, San Francisco je bio nas grad. Valjda, kada radis u nekom gradu, svakodnevnica te preuzme, pa ne obracas paznju na ljepotu. Pariz je po svemu ljepsi i zanimljiviji od SF, ali eto...pripada Davoru i meni.

12.07.2005.

Razotkrivena zaljubljenost

Znate li ono kada vam se neko pocne uvlaciti u zivot? Neplanski? Kada pocnete ujutro misliti na njega(nju), a uvece vam je zadnja misao. Moj zivot je sretan i sredjen, ali ne bih imala nista protiv da mi se to opet desi (zbog ovoga cu danas dobiti svoje:).

Tako je bilo sa Davorom. Hrvatske gore list, zivio je u Parizu i bavio se kompjuterima. Tade je imao 27 godina. Slucajno smo se upoznali, u granapu. Ja sam nesto kupovala, po milioniti put trazila francusku rijec za to nesto, nisam je nasla i psovala sam (na SH), a on je cuo i nasmijao se. Upoznali smo se, ja nista nisam imala da radim pa sam prihvatila poziv na kafu.

Davor je visok, plave oci, smedja kosa, sirok osmjeh, dubok glas. Pola Dalmatinac, pola Dalmatinka - kako je on volio reci. Bio je normalan, ne kao ljudi sa kojima sam se druzila, interesovale su ga "prizemne" stvari. Njegov posao, vijesti iz bivse YU, sport, muzika.

Trudio se da bude zabavan, ali ne pretjerano. Nije mi davao nepotrebne komplimente, kao ostali muskarci, nije pokusavao da se predstavi posebnim. Bio je uctiv, pazljiv, odmjeren.

Nasli smo se u nekoliko stvari, nevaznih malih: moja zelja da vidim koncert Pink Floyda, Milan Kundera, stari Egipat, plivanje. Tako smo se i dogovorili da nekada zajedno odemo na bazen.

Kada sam ga vidjela u kupacim - - - - jos mi se vise svidio. Nije bio kao modeli koje sam cesto vidjala obnazene, ili premrsav ili previse izvajan - od teretane. Majka priroda, plivanje i kosarka su ostavili lijep oblik, to je sve.

U bazenu smo bili kao djeca, trkali smo se, takmicili u skokovima, potapali se, prskali. U svemu tome, oboje smo bili vrlo pristojni i distancirani. Poslije plivanja bi otisli na pice, pa svak svojoj kuci. Ponekada bi mi donosio neki novi CD koji mu se svidio, a ja njemu zamotan neki od mojih najnovijih Tai specijaliteta.

Tako to pocne. Onda, nemas sta da radis uvece, pa ti se sa nekim prica. Meljete na telefon satima. One pocetne teme, kada ljudi pokusaju da se nasilu svide jedni drugima, se izgube, pa pocne prepricavanje svakodnevnih tema. Tek tu upoznas kakva je ko licnost. Davor je bio ozbiljan prema zivotu, vrlo odgovoran, a opet djecacki razdragan za nove stvari. Nije bio misteriozan (sto ja volim kod muskaraca), ali je bio iskren, otvoren, i intelektualno mocan. Znao je sve i svasta. A kada je pricao o sebi, osjetila sam da i to gradivo savrseno poznaje. Bio je toliko siguran u sebe. To me je privlacilo.

Iduci korak je vecernji izlazak - "hajde da te izvedem na veceru, malo odmori od svoje Tai hrane, ima jedan italijanski restoran..."

Tu se malo popije, opusti, odaju te oci, gest...

Pa, zajednicki vikend u prirodi. Tu ste sami, niste medju drugim ljudima, situacija se mijenja. Poslije trosatne setnje divnom prirodom, sjedis u seoskoj kuhinji sa osobom sa kojom provodis pola svog slobodnog vremena, na koju pomisljas svakog od prethodnih 20 jutara, sa kojom zavrsavas dan. Ja nisam imala hrabrosti da napravim prvi korak.

Onda pocne Oluja u Hrvatskoj, zestoke borbe u BiH, sjedimo kod mene, gledamo CNN i bogaramo, pijuckamo vino iza rucka. Javljaju kako napreduju Hrvati, kako nasi idu prema Banja Luci, skocimo, zagrlimo se i ostanemo tako. CNN zamre, pa patriotizam, ushicenost uspjesima armija, zatvorim oci, a sve se stopi u njezni poljubac. Mazimo se, grlimo, ljubimo, ja se prepustam.

Lezimo u krevetu, nije bilo sexa. Dvoje ljudi u Parizu prepricavaju jedno drugom svoju zivotnu pricu. Ja pricam o Dadi, on ima svoju pricu. Volio je svoju djevojku, glumica. Htio je da se vjencaju. Poceli su zajedno zivjeti, sve su dijelili. Onda se promijenila, postala tiha, prestala izlaziti, ludirati se. Na pocetku mu se to svidjelo, i onako je bila hiper aktivna, ali onda je poceo da sumnja. Imali su i zajednicki racun u banci, ispraznio se. Dugo je bio sa njom, 4 godine, nije mogao tek tako posumnjati. Nije imao iskustva. A onda je jedanput pomislio, presjeklo ga je, pa drugi, pa treci put. Zavrnuo joj je rukave, shvatio njene poluspustene kapke, tvrdu stolicu, mirnocu, skoro obamrlost. Sest mjeseci ju je pratio, vodio u bolnicu, prozivljavao sa njom. Presretali su ga njeni dileri, prijetili, trazili novac i naplatu dugova. Propio se, dozivio nervni slom, i prelomio. Jos sest mjeseci je pio, zivio u samoci. Onda ga je posao izvukao. Davor je covjek od krvi i mesa, iskusan, siguran u sebe.

Te price ostave gorcinu, ali ti osoba postane bliza. Stare istocne kulture kazu - "kada nekome ispricas o sebi, dio tvoje licnosti predje u tog - nekoga, sto vise pricas to se dijelis na vise komada. Onaj kome si ispricao pocne nositi dio tebe i dijeliti ga dalje. Na kraju se podijelis na toliko dijelova i primis milion tudjih da vise ne znas ko si. Zato pazi kome pricas."

Davor i ja smo definitivno podijelili komadice sebe jedno drugome, a evo ja dalje dijelim vama - a da se nadjem.

Prodje par dana, malo sredis utiske i shvatis da te ta osoba jos vise privlaci, da je njena proslost plus a ne problem, i krenes dalje. Moj dobar drug ima fix ideju da se ozeni sa djevicom. Ja ga odgovaram, kazem - nemoj, nadji nekoga sa prosloscu - vise ce cijeniti tebe i zivot, sem toga - u nekim bitnim stvarima ces biti milion godina od nje. Kada kazem djevica, ne mislim samo u sexualnom smislu (komentar protiv zluradih komentara).

Onda dodje sex, prvo iskljucivo mentalno uzbudljiv. Jos uvijek je to novo tijelo, novi duh uz tebe, pa se samo mentalno uzbudjujes. Previse vremena trosis na izbor donjeg vesa, mirisa i krema. Onda se pocnes navikavati na tog covjeka, i sex postane ljepsi, kombinacija mentalnog i tjelesnog. U Davoru nije bilo nicega zivotinjskog (Zvjezdan). Ali, bio je mastovit do krajnjih granica.

Uvijek me iznenadjivao, situacijama najvise. Istrazivao je sex, kao i ja - dvije skorpije (ja sam jos i u podznaku). Sam cin nije bitan, koliko priprema i okolnosti. Bio je savrsen. Bila sam zaljubljena. Bilo mi je lijepo.

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
hadzinica
blob
Tišina
Aime Sati
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Nakane o Barbari
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
421038

Powered by Blogger.ba