Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

15.07.2005.

Karta za buducnost

Ako mogu izdvojiti kratki period u svome zivotu, znate - onu iskrici koja te kasnije obsja dok mislis o njoj, kao morska ljubav, kao dobar dernek, kao flert, onda je to ovaj dolazak u Sarajevo. Bila sam sama, bez oca, bez Davora, bez obaveze prema voljenima. I to je nekada zeni potrebno. Nisam bila opterecena kao prije, bila sam opustenija, nisam rijesavala nikakav veliki problem. Nije bilo unutarnjih sukoba, ponijela sam puno novca, bas kao na godisnjem odomoru u svom gradu.

Uhvatila me je neka zestina, fjaka, imala sam snage da jurcam 20 sati dnevno. Obisla sam gomilu dragih ljudi, evocirala uspomene, dobre i lose, smogla snage da mami i Dadi odem na grob. Trosila sam pare nemilosrdno, svima sam kupovala skupe poklone koje mi je nabavljao dobri svabo koji je unajmljivao nas stan. Castila sam pica, ruckove, meze i vecere i osjecala sam se pocastvovano ponovo primljena od svojih Sarajlija. Neki kafici su poceli da rade, mladi su opet sjedili uz kafu. Primjecivala sam, za to kratko vrijeme, 15 dana koliko treba na se dobije pasos, i neke nove, vucije face, pomalo uplasene velikim, smrdljivim, cadzavim, lijepim, poslijeratnim gradom. Strah, strepnja i neko zlo u ocima, ugaseni opusci u krajevima usana, i koza nenavikla na sapun. Tada ih je bilo malo ...

Ovce na tramvajskim sinama, krava na okretaljki dvojke, bile su to sumnjive stvari u mome Sarajevu. Ali, smek kafica, stara muzika, stikle zapele u kaldrmu, nisu mi dali da obratim puno paznje na to.

Ja sam otvarala novo poglavlje u svome zivotu, ko zna - mozda je ovo zadnji pogled na Sarajevo i ljude u njemu kakve sam pamtila. Ko zna, ako odem u ameriku, pa ta godina, i sta ja znam sta jos, iduci put kada dodjem mozda zaista budem stranac u svom gradu. Te misli su imale nekako pozitivan predznak, onaj koji te tjera da nesto ucinis da to ne bude tako, da promijenis nesto, bar za sebe - zauvijek.

Klub, kafic, na Malti. Odem kod vlasnika, pitam ga moze li dernek zatvorenog tip. Nekako dogovorimo, za radni dan. Vikendom ima stalne goste - posteno! Sazovem svu svoju raju, koga sam god mogla naci, kazem da povedu svoje drage i dragane, pravimo Sarajevski dernek. 65 ljudi - kao nekad. Ja placam. Raja kazu, nema smisla, ne moze treba sve to platiti, muski se pobunili. Imam para, pustite. A Sarajevska raja ko raja, kokuzi - nema se poslije rata, ali obraz je sve - uvijek se u Sarajevu prezirao onaj ko pije na tudji racun a ne zove turu. Ja sam dogovorila sa vlasnikom da mu unaprijed dam, cini mi se 1500 maraka, pa ako pipijemo vise, neka naplacuje! Mala je to cijena za dah onog starog, dobrog - Rajvosa. (mrzim kad mi kazu Rej(e)vosa!!!)

I tako, cekala sam taj dernek kao izbavljenje, iskupljenje, uskrsnuce. Par dana prije derneka srela sam Dadinog tatu, sav sludjen. Vec sam ih posjetila i naslusala se prica o tome kako je Dado ziv. Cak je govorio da je u Vinkovcima, ima tamo neku, prizenio se. Nisam htjela da vjerujem, pogotovu kada mi je rekao da mu je to cuo od nekoga ko je cuo.

Kaze - "Malena, cuo sam se sa Dadom, ziv je!!!"
Milion upitnika u mojoj glavi, zao mi covjeka. Otvara stare rane, a ja sretna.
"Stvarno, cuo sam se sa njim, njegov je glas, strasno je cudan, ali je on!!!"
Ali kako, ???
"Sve je istina, bio je zarobljen, prebacen u sjevernu bosnu, u logor, mucili su ga, prvo zato sto su mislili da je Srbin - izdajica, a onda, kada su shvatili da je Hrvat, razmijenili ga. Bio je u ludnici, neki covjek ga prebacio u Hrvatsku, tamo se prijavio u vojsku, ratovao, ima djete sa nekom u Vinkovcima, sutra idem tamo ..."

Ne znam opisati kako sam se osjecala. U stvari znam, ali me je sramota od sebe. Nije mi se to svidjelo. Ja sam ga sahranila, otplakala, oduzela sebi dio duse, ne moze tako, nije u redu prema meni, aveti trebaju ostati tamo gdje pripadaju - u polusvjetu izmedju duse i sjecanja. Rastavila sam se u komade, i ponovo nesto od sebe sastavila. Imam Davora, imam tatu, imam posao, buducnost. A onda je dosla ona skorpijska, ljubomorna, nije se ni javio, puko, poludio, prizenio se nekom kurvom, sramota - bio mi je kriv za sve!!!

Ta vijest mi je pokvarila naredne dane. Koliko se god trudila da ne mislim, ili, ako vec mislim da trazim logicno rijesenje, objasnjenje, misao je crnila plavi dan. Mislila sam - ja mu nista nisam duzna, desilo se ono sto se desilo, ja sam postala ono sto jesam, imam svako pravo na svoj zivot, kako sam mogla znati, on ima neku zenu, cak i djete sa njom, ja imam Davora. A onda, bila sam tu da vratim uspomene iz Sarajeva, Zvjezdan ih nikada nije pominjao, a Dado - Dado je bio moje prijeratno Sarajevo. Ali, i ratno, i ono crno, najcrnje.

Davoru nista nisam rekla, ni tati. Ovih prica je bilo, nije bila jedina, rat je postao legenda, nesto sto se prepricava izdojeno iz konteksta duse i osjecanja koja su izazvana ratom. Svima je bilo dosta boli, prezivjeli smo, kupili kartu za buducnost. Ta misao mi je sada, dok ovo pisem toliko jasna, postupci toliko opravdani, ali ono sto sam cinila i sto drugi cine od rata do sada to ne potvrdjuje. Opet smo zaboravili nagradu koju smo dobili taj dan kada je uzas prestao, i nagradu pretvorili u kaznu - u recenicu koju svi izgovorimo tu i tamo - zasto sam kaznjen ratom. Mozda, od tada, da sam smogla snage da je nekada preinacim u - hvala bogu da sam nagradjena zivotom.

Crta, zadnja crta podvucena pod ime Dado morala je biti podvucena, hvala bogu - cuda se dese - on je ziv, ima porodicu, a ja svoju sudbinu. Idemo dalje! Vjerovatno se nikada necemo ni vidjeti!

I tako, zavarana nekom odlucnoscu, pocnem se spremati za posljedni Sarajevski dernek.

15.07.2005.

Sarajevo

Tata je morao nazad u Pariz, a ja sam ostala jos par dana u Splitu. Nazvala sam Davora. Ispricala mu o cemu se radi, morala sam u Sarajevo - po novi pasos. Davor kao Davor, odmah se ponudio da dodje, da mi pravi drustvo, da mu bude lakse. Kazala sam mu da ne budali, da je to par dana i eto me nezad. Taj covjek me uvijek iznenadjivao svojom dobrotom sakrivenom iza onog plasta Tough Man.

Split je bio prepun Sarajlija, cak i tada, kada je rat prestao. Vec se blizilo ljeto, bilo je toplo, i neki ljudi se se kupali u moru. Cudno, ali poslije svih ovih godina, poslije svih napora uma i tijela, prijalo mi je to Jadransko sunce, vratilo me je u predratno doba. Imala sam zelju da odem u Sarajevo, ne samo zbog pasosa, htjela sam jos jednom da prodjem svojim ulicama, pored svoje skole. Misao na to da cu doci u polusruseni u napaceni grad nije bila toliko strasna koliko je bilo veliko uzbudjenje sto cu mozda vidjeti nekoga poznatog, i mozda za tren, vratiti doba koje je umrlo.

I tako, krecem iz Splita, preko nekih poznanika sjedam u NATO avion. Dali su nam cepice za usi, buka je nesnosna. Sjedi se uzduz stijenki trupa aviona, na sjedistima od krpenih traka. Ljudi se sudaraju koljenima, vojnici neprestano prolaze gore-dole. Paznju privlaci milion dijelova, komadica, uredjaja, alata, svuda oko nas. Zadnji dio trupa je prepun tereta, a u prednjom je nas jedno 20.

Slijecemo u Sarajevo, ja gledam grad, iz daljine ne izgleda porusen, izgleda bas kao sa onih razglednica iz doba olimpijade (ako neko ima te slike - iz vazduha slikane sa zapadne strane, neka please stavi na 'vase slike').

Na Butmiru vojska, prolazim kroz Dobrinju, sklonjeno je vecina barikada, na nekim balkonima cvijece. Prizor Nedzarica i Stupa je jeziv, ne mogu da ne razmisljam o prokletim Doglodima. Ne mogu a da ne razmisljam o Dadi i svim ostalim mladicima, djecacima koji su dali svoje zivote, udove, zdravlje i umove za slobodu koju ja sada imam, a zelim je vise ...

Pitam se, da li njihovi duhovi pohode ova poprista bitki, da li obilaze srusene gradjevine, dimnjake koji samotni oznacavaju mjesta na kojima su nekada bile kuce, cadzave zidove, zatrpane rovove. Sta li biva sa duhovima Sarajevske raje, mladica koji su odlaske u Teater, Piramidu, SOS, CDA, Galeriju Q i slicna mjesta zamijenili kaljavim transeama? Ima li Bog neko specijalno mjesto u raju za Sarajevsku raju. U raju za raaju. Koja se muzika tamo slusa? Ima li sminkera medju njima, ko provaljuje. Da li postoje mahale Sarajevskog raja?

I da li postoji specijalno mjesto za njihove ubice u paklu? U glavi, od bijesa i nemoci da promijenim ovu sliku opustosenog raja, stvaram pakao puno strasniji od Danteovog i u njega smjestam ubice nevinih Sarajevskih djecaka. Jer, nije Sarajevo u gradjevinama i Miljacki, niti cevapima, Titovoj, tramvaju, muzeju i akademiji!

Ne, Sarajevo je rodjeno i umrijece kada nestane zadnji Sarajlija u njemu. Zivot grada, pretopljen u sliku u mojoj glavi je cura - prava Sarajevska treba (batre ako hocete), napucana do bola njenog i njihovog, ponosna, sa cokoladom i cigaretama u tasni i karminom na usnama kako uspravna, prkosna i drska ulazi u kafic ili polako seta preko raskrsnice koju pokriva snajper - svejedno!!!!

Sarajevo je mladic, frajer ili decko, sa crvenim starkama, izlizanim farmerkama 501, bordo dzemperu sa znakom aligatora i Tom Cruise raybankama, koji pije pivu i iz rukava prosipa folove trebicama pred Piramidom za toplih ljetnih veceri, ili pivu zamijeni puskom, pa trci na tenk, a u rejbankama - svejedno je i to!!!

Srusena zgrada Oslobodjenja me podsjeca da je moglo biti i gore, reintegrirana Grbavica. Nisam ovdje, a shvatam - Sarajevo je u meni. Gdje god bila, sta god radila, koliko god daleko pobjegla, odavde ne mogu. Jer, Sarajevo se nosi u srcu, tamo se ne ide.

Mi smo posebni, Sarajlije. Svi su uvijek volili doci u nas grad. Sjetite se mora i beogradjanki koje se lijepe za nese frajere, sjetite se nas - Sarajki, haha u Sarajevu djevice, na moru pohotnice. Svaki sarajlija je znao svirati gitaru a onde se cude kako da iz tog grada dolazi najbolji RnR. Svaka Sarajka je bila napucana, sredjena, zajebana - ako je to prava rijec.

I onda se ni vi ni ja ne trebate cuditi kada ja kazem za sebe - Sarajevska treba. Tako me je prozvao Davor. On je u Hrvatskoj navikao na drugacije djevojke, zene. Da mi je neko rekao da sam treba osim njega, vjerovatno bih mu oci iskopala ovim nokturinama koje mi nedaju da tipkam, ali Davor - iz njegovih usta to je uvijek zvucalo kao priznanje, kao njegova osvajacka pobjeda, kao tajanstveni i neosvojivi dio mene.

Malo tersali, ovijek duhovita, humorom se lijeci protiv depresije, napucana i kad za to nema razloga, snoby a na zemlji, mora uvijek sve da zna, nacitana a sanerka, izazov sebi i njemu. Muskobanjasta a zenstvena, sa 18 je morala da ima vozacki, jer sto su muskarci bolji od nje - ne, nije to problem, nego sto bi druge trebe polozile vozacki prije nje.

Sarajevska treba! Volim te Davore!

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
blob
hadzinica
Tišina
Aime Sati
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Nakane o Barbari
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
416687

Powered by Blogger.ba