Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

19.07.2005.

LA

Strah! To je prvo sto sam osjetila dok je avion poceo zavrsni manevar iznad Grada Andjela. Kada vam pilot aviona kaze - dolazimo nad Los Angeles, pocecemo sa zavrsnim manevrim, sa lijeve strane mozete vidjeti svjetla grada - i kada taj zavrsni manevar traje sat vremena, a cijelo vrijeme vidite beskraj svjetala,onda umrete od straha. Prvi put! Poslije se covjek navikne.

Los Angeles, ugrubo, ima oblik trougla. Okean je jedna strana, druga pustinja i brda, a treca - jug, prema San Diegu. Najveca stranica tog trougla ima 150 kilometara, grad ima 17 miliona ljudi, sve je razudjeno, nisko, planine i jezera u sred grada. To je strasno, nehumano, preveliko...

Strina (tetka) nas je docekala, odvela u stan. Pricali smo dugo. Jet legirana, nisam dosla sebi nekoliko dana. Onda sam pocela da udisem mirise ovog velicanstvenog mjesta. Priroda je fenomenalna. U sred grada, tj. kantona, je planina Santa Monica Mount. Preko nje prelazite auto putevima ili kroz kanjone, ko voli da ludo vozi. Bez automobila se ne moze. Ja sam deseti dan nabavila neku harabatiju. Tesko mi je bilo steci hrabrosti da izadjem na freeway. Koristila sam internacionalnu vozacku dok nisam polozila vozacki, pravila su malo drugacija.

Dok se vozite, iz betone i asfalta prelazite u prirodu. Vegetacija je pustinjska, mnogo toga je kultivisano. Zakon u Kaliforniji je da svako mora odrzavati ispred svoje kuce, mozes tuziti komsiju ako zapusti travnjak. Pojedini dijelovi grada su zapusteni, ali tamo ti odmah kazu da ne ides. Palme, i beskraj sunca na sve strane. Ogromne plaze, Hollywood Hills, jezero oko kojega trce "celebrities" - u sred grada. Ima jos 3-4 vjestacka jezera. Na jednom izlazu grada, 30 minuta voznje od mjesta gdje sam stanovala - pustinja - Mohave Desert, na drugoj strani grada okean, na trecoj planine, ogromne.

Milion parkova, setalista, pogleda na grad. Klima, fenomenalna. Oko 300 suncanih dana godisnje. Svega na jednom mjestu (doduse ogromnom). Ljudi svih nacija, kazu 200 nacionalnosti tamo zivi. Najvise je meksikanaca i drugih latino amerikanaca. Ima crnaca, ogroman broj armenaca, raznih naroda iz bivseg SSSR-a. I svaki narod ima svoje restorane, ducane, prodavnice, granape, samoposluge, pijace.

Otudjenje je ogromno. Pogotovu za dosljake. Vecina ljudi koji dodju u taj veliki grad su siromasni, rade kao jeftina radna snaga (cini mi se da je tada najmanja plata garantovana od drzave bila 5.25$). Stanovanje je skupo. Ne moze se naci normalan stan u boljem kvartu ispod 700$ mjesecno. Ljudi ne hodaju ulicama, svi se voze. Ako hoces da vidis covjeka, moras ici u superxafs, u park ili na plazu. Sve u svemu, veoma razlicito od San Francisca, jedinog americkog grada u kojem sam to tada bila, a dijametralno suprotno od Europe, pogotovo Pariza.

Dugo mi je trebalo da se priviknem na male stvarcice. Tata i ja smo nasli neki stan u oblasti koja se zove Sherman Oaks, divan kraj u podnoziju Santa Monica Mount. Imali smo neku socijalnu pomoc, cini mi 900$ mjesecno, plus 200$ u bonovima za hranu i zdravstveno osiguranje. Morali smo ici u neku crkvu gdje smo slusali casove o tome kako da se akomodiramo na novu sredinu. U stvari, nepotrebno. Mnogo ljudi ne zna jezik, pa ih tu usmjeravaju da ga uce. Oni koji znaju jezik, mogu odmah poceti da traze posao, ali mnogo izbjeglica se osjeca sigurnije da prima tu socijalnu pomoc, a da pokusa raditi na crno za koji dolar. Vlada to zna, pa maltretiraju ljude da dolaze na te casove privikavanja (tri sata slusas kako treba bjezati kad opali zemljotres). Ljudima koji prestanu dolaziti socijalni radnik ukine pomoc, pa onda moraju traziti posao. Kao sto rekoh, maltretiranje.

Srecom, tata i ja smo to izbjegli, isli smo samo 2 sedmice. Tata je sredio neku tapiju da ide u skolu, a ja sam se odrekla pomoci. Dane sam provodila kod strine, vozajuci se autom, upoznajuci grad, zivkajuci kompanije za gas, telefon, struju. Tamo je sve privatno. Nasla sam svoj mir u trenutcima voznje po Pacific Coast Highway, uz okean. Sa Davorom sam se cula redovno, nije mi na pocetku bilo toliko tesko bez njega, veliki grad mi je skretao paznju ...

19.07.2005.

Rastanak

Prosla su gotovo 4 mjeseca kada su nam javili da moramo opet u Split. Intervju sa amerikenjcem. Srce mi je treptilo, milila sam se da ne prodjemo, htjela sam ostati sa Davorom. Mislila sam kako cu vjecno produzavati vizu, Davor ce vec dobiti drzavljanstvo, vjencacemo se, srediti nesto za tatu... Ali obecala sam, i Davor se pomirio sa tim, morala sam u Split. Tamo je bila guzva, vruce, ljudi iz svih krajeva BiH, puno seljaka, kada dodjes na takvo mjesto, shvatis u kakvoj zemlji zivis. Izolovana u Sarajevu nisam imala pojma ...

Onda, intervju. Sjecam ga se dobro, sto puta sam ga prepricala raznim ljudima. Nije ni vazan. Ono sto je bitno je da sam se ja nadala da ce amerikenjac odlucivati jos nekoliko mjeseci, ali on je odlucio odmah. Idemo, prosli smo!!! Bila sam sokirana. Bilo je, doduse, lijepo gledati tatu kako se raduje kao djete, ali meni je bilo muka. Vratili smo se u Pariz.

Tata je rekao da mora u Sarajevo, da sredi neke stvari, oko stana, oko stvari, pa se brzo uputio u moj rodni grad. Odande ce u Split, kada nam saopste da krecemo. Ja sam, naravno, ostala u Parizu, uz Davora. Izletio mi je i neki dobar posao, jos jedna prilika da ustedim novac. Sada, kada sam bila sigurna da idemo u Ameriku, htjela sam da imam solidnu ustedjevinu, pojma nisam imala sta nas ceka tamo. Malo, malo su mi na oci navirale suze, nisam mogla da kontrolisem stomak, malo - malo sam trcala na WC. Svaki trenutak sa Davorom mi je bio oprostaj, stalno sam ga morala gledati, da ga upijem, ljubila sa ga satima, dok mi se usne ne osuse.

On me je tjesio, govorio kako smo se vec davno dogovorili. On je vec najavio da ce uzeti 3 godisnja po 10 dana, dolazice mi, a i ja cu moci srediti, tzv. bijeli pasos, dokument koji mi kao izbjeglisi u US dozvoljava da putujem (slazes da ti je neko bolestan, moras hitno na put i sl.). I tako, samo godinu, za cas ce to proci, Gery je vec javio da me u Los Angelesu ceka posao, sreca da cu odmah imati radnu dozvolu. A, kada godina prodje dobicu zelenu kartu, moci cu putovati, mozda i ja Davora dovedem u US, vjencacemo se...

To me je na trenutke tjesilo, ali cim bi on ujutro izasao, mene bi hvatao bol u stomaku. Rastanci su teski, ja imam neka ruzna iskustva, ne znam ... htjela sam samo mir. A u moj zivot, mir nije htio. Da li sam ja trazila probleme, ili su oni mene sami nalazili? Zar sam kriva sto zelim da zivim, da radim, da volim?

Poslije par sedmica sam cak pozeljela da sto prije odem. Tenzije su postale nepodnosljive, izjedala sam se iznutra. Od Davora sam pocela traziti milion garancija njegove ljubavi, svaki dan ponavlja istu pricu o vjecnoj ljubavi, o ranjenoj dusi, sigurno sam mu dosadila. Rastank sam vrtila u glavi, a nisam ni znala kako ce izgledati. Manijacki sam pocela da mu kupujem poklone, pisem pisma, pravo mucenje ...

Onda je dosao i poziv. Letimo 14. Septembra, iz Zagreba. Znaci, opet u Zagreb! Sredjivanje stvari, sve mi je potrebno, zatvaranje starih i otvaranje novih bankovnih racuna, raskusurivanje sa agentom, naplacivanje zaostalih honorara, pravljenje novog portfolija, ritam koji mi je i bio potreban, da ne mislim.

Davor je rekao da ce sa mnom u Zagreb, svakako mora do svojih. Tog jutra smo se cutke spremili, otisli na aerodrom. Idemo do Ljubljane, a odande autom, cekace nas Davorov rodjak. U Ljubljani kisa, pritisla me jos vise, suze nece na oci, placem iznutra. Vozimo se do Zagreba, sastanak je na kolodvoru pred vece. Imamo jos 4-5 sati, ja sam kao pred pogubljenje, sjecam se Dostojevskog ...

Davor me vodi u neki hotel, vodimo ljubav strasno, uplakano, njezno. Sat neumitno kuca, morala sam ici. Ljubimo se na stanici, utovaraju nas u autobuse, daju nam neke ogromne koverte, kazu - ne smijemo ih otvarati, kao stoka smo. Ljudi sa ogromnim torbama napravljenim od vreca krompira, sele svoje zivote, uspomene. Tuzno, osjecam se krivom - u djepu imam knjizicu sa vise od 50000 dolara ustedjevine, a ovi ljudi nemaju - nista.

I opet u Bec, busom. Tamo moramo cekati do jutra, letimo za Amsterdam. Nikakva, najednom sam se nasla u nekakvoj bedari. Udobni stan u Parizu, Davorovu ljubav, unosni posao sam zamijenila, za samo jedan dan, sa snom na prljavoj stolici na Beckom aerodromu, okruzena jadnim ljudima bez sudbine, nesigurna sta me ceka. Probudila me je neka zena sa samijom, isla je sa grupom izbjeglica. Kaze - idzemo sine, zovu nas. Bila mi je muka od zivota. Otisla samdo sanka, tati kazala da idem u WC, na iskap popila 3 dupla viskija.

Vodic grupe nam trazi pasose, ja rovim, ne znam gdje sam ga stavila onako zbunjena. Valjda ga nisam ostavila na austrijskoj granici? Preturam po tasni, ispade papir. Davorov rukopis. Kaze:

"L...., volin te.
Znas li to?
Volin te zato sto uvijek kukas kako ti nista ne valja, a sve ti je super, na kraju uvik sve okrines u svoju korist i bude ti lipo. A kad je tebi lipo, i meni je!
Sve ce biti dobro, andjeo te cuva, a ti sama sebe, ne zaboravi ti si moja Sarajevska treba! Cujemo se sutra!"

Cuj, cujemo se sutra!?! I zaista, poslije leta do Amsterdama, pa do Cikaga i Los Angelesa, culi smo se, sutra ...

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
Nakane o Barbari
Tišina
hadzinica
blob
Aime Sati
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
425166

Powered by Blogger.ba