Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

22.07.2005.

BITI SVOJA

Oduvijek su mi smijesna nepisana pravila. Nemaju logike!

To su one stvari o kojima cesto raspravljamo u drustvu, posebno zenskom. Pretpostavljam da i frajeri - kad se skupe uz pivu, pricaju o tome.

Predrasude, unaprijed servirana pravila: po rodjenju, po polu, po godinama, boji koze, kose, ociju... Visini. Velicine grudi, nosa, dlana. Po oblacenju. Po drzanju. Nacinu govora. Statusu. Demografiji...

Znate ono: Plavusica = glupa plavusica; Velik nos = velik ponos; Crnac = smrdi; Velike grudi = za pojebati; Dugokos - hasisar;

Nisam ni ja savrsena, nekada i ja reagujem na osnovu predrasuda. Ali to su MOJE predrasude, radije - iskustva.

Smetaju me kategoricki zakljuci.

Deklarisali su me kurvom samo zato sto dobro izgledam.

Deklarisali su me frikom, jer ne zivim po njihovim normama.

Desavalo mi se da kada ulazim u svoj auto dobivam komentare tipa "Kako je vas muz darezljiv. Blago vama!" ili "I ja bih vam kupio takvu automobilcinu, kada bih imao zenu kao sto ste vi."

To je ono nepisano pravilo - ako si zensko, ne mozes sama sebi priustiti skupi auto ili dobar zivot. Ili -da, jesi ga sama sebi priustila - ali u lezecem stavu sa nogama u vazduhu.

Ili - krades, varas!

A i da zensko krade, opet bi morala nekome dati plijen, neko ju je poslao u kradju - iskoristio, glupacu!

Ako si sama, bez ljubavnog partnera dugo vremena onda imas neki mentalni problem.

Ako cesto ulazis i izlazis iz veza - opet imas mentalni problem.

Ako je partner mladji ili stariji - imas problem sa samopouzdanjem.

Ovaj fenomen osudjivanja je posebno izrazen kada se radi o nama zenama. A mi smo za to najvise krive. Zato sto smo htjele da nas princevi paze. A paznju znaju dobro naplatiti!!! Druge zene, koja svoju "putenost" osjecaju kao najvece breme, imaju ogromnu potrebu da opravdaju taj svoj "teret koji su ponijele u ime srece, porodice i ljubavi", su najgori kriticari.

Npr., ako zene vole one night stand, zasigurno ce biti proglasena kurvom, a a taj koji je zove kurvom bi je ipak vrlo rado imao za jednu noc ili pet minuta. Ili bi proglasiteljka rado povalila komsiju, ali cuva se za braka, nana joj rekla ...

Kada je muskarac sklon istom, onda je pozeljni zigolo. Decko se ludo zabavlja!

Osobe koje su izasle iz duge veze, kako god to izgledalo, i ko god da je izazvao raskid - boluju, i to mnogo, i dugo. Traze nacina da se oporave.

Neki se zatvore u svoj cosak, razabiru misli i tiho pate, neki svoj oporavak vide u potpuno novim aktivnostima, a vecina svoje odboluju u kafanama, nocnim zivotom.

Kada muskarac odabere ovakav nacin, to je oprostivo, cak sta vise - sasvim prigodno - "neka se ispuse, i tako ga je ona glupaca u papuce uvalila!". "Neka ih povali sto vise, neka im se svima osveti, sve one su kurve - osim moje mame".

A zene nazivaju kur(a)vama ili pijanim ludacama, povrijedjenim kuckama.

Nisam feministkinja i ne borim se za ravnopravnost. Bas me briga za to. Imam svoj put, vlastiti izbor.

Brine me samo jedna stvar - da onaj do koga mi je stalo ne podlegne uticaju kritika vecine, jer kud svi Turci, tu i mali ...

Obicno oko sebe biram ljude sirokih pogleda i otvorana uma (izraz koji je toliko univerzalan, a malo ih zna sta znaci, da je zasmetao jednom "vjernom" citaocu), ali svi se damo modelirati, promijeniti, univerzalni uticaj gluposti je nesavladiv!

Kako da udovoljis sebi, a da ne budes osudjivan? Nikako!!!

22.07.2005.

Smrt jedne ljubavi

Davoru nisam javila da dolazim. Prekopala sam po stvarima, nasla kljuc stana u Parizu, i odlucila da ga iznenadim. Sjecala sam se onog iznenadjenja koje je meni moji prvi priredio prije mnogo godina. Svidjela mi se ta ideja, bila sam sigurna da cu to uraditi.

Tempirala sam svoj dolazak u Pariz u vrijeme kada Davor tek ode na posao, da imam dovoljno vremena da sve pripremim. Sa aerodroma sam se uputila direktno u nas (njegov) stan. Htjela sam se raspremiti, istusirati, osvjeziti, pa u prodavnicu, po svijece, tkanine, cvijece i mirisljava ulja.

Usla sam u stan, sve je bilo drugacije. Cak i novi namjestaj koji smo kupili vise nije bio tu. Davor mi nista o tome nije pricao!!! Bilo je zapusteno, zadimljeno, vidjelo se da muskarac sam zivi u ovom stanu. Dala sam se, onako umorna i nikakva od puta u spremanje. Nije mi bilo ni do cega, ali sam stan malo dovela u red, otrcala do prodavnice, kupila sve sto mi je trbalo, sredila stan, i zaspala.

Probudio me je Davor. Izgledao je mrsav, blijed, ne previse odusevljen mojim pojavljivanjem. Kada se budis iz jet lag sna, pojma nemas gdje si, ko si, zasto, kako. Malo sam se pribrala, pa smo sjeli da pricamo. Pitao me je sta sve ovo znaci, rekla sam da sam spremala iznenadjenje, ali eto - zaspala sam. Nije bas dobro pocelo ...

Razgovor je bio usiljen. Kada nekoga dugo ne vidis, pocnes nekako da krojis njegov lik u glavi, ili mozda zadrzavas onaj stari, a ljudi se mijenjaju. Ja sam mjerila svaku svoju rijec, sto meni nije svojstveno, a to me je cinilo vjestackom - nestvarnom. On je to osjetio i njegov feedback je bio isti takav. A mozda je bilo obrnuto, mozda je on bio nestvaran. Moja namjera i mastarija o prosenju Davora se rasturila, trenutak nije bas najavljivao da ce se obradovati. Rekao je da mu je drago da me vidi, da sam se trebala najaviti, on ima puno posla, obavezao se - da je znao uzeo bi neki slobodan dan...

Pricali smo o njegovoj majci, o mom ocu, o nevaznim stvarima, nebitnim za nas dvoje. Tako mogu pricati i potpuni stranci koji su se prvi put sreli. Htjela sam da ga dodirnem, moja ruka se sama povlacila. Htjela sam da ga poljubim, moje usne su umjesto njegovih dodirivale cigaretu. Htjela sam da mu kazem da ga volim, umjesto toga smo otisli da spavamo. Svako na svojoj strani, hladni, kao potpuni stranci koji sve znaju jedno o drugome, ali malo o sebi...i drze neku ogormnu tajnu koju treba presutati - a pritisce!!!

Jet leg je nezgodna stvar. Budis se u najrazlicitija doba noci, spava ti se u sred dana. Tako, probudila sam se, Davora nema. Noc! Pogledam na sat, oko 3. Tiho sam ustala, otvorila vrata, a on place u kuhinji. Meni suze krenu, same, nijemo.

Ljubili smo se, dugo. Vodili ljubav, strana tijela. Ljigave, strane ruke osobe koju najvise volim po mome tijelu, nepoznat miris uporedjujem sa znanim.

I san, kosmari. Jutro, on se budi, hladne oci me gledaju, ipak je sve samo bio san u javi.

Nekako sam mirna. Ne pizdim. Nisam plakala. Totalno prazna, kao kurva vlastite zablude lezala sam tu na njegovom krevetu.

Pa opet, nada. Neka misao za koju se uhvatis. Ni za sta zakacena, lebdi ti po dusi. Misao nastala u dusi. To su one najgluplje, slamcice lazne nade, ali eto ... ljudski je.

Ne znam je li mi bilo krivo, kao curici kojoj nece da kupe lutku na koju se nameracila, sta li? Odakle nada, sve je bilo jasno bez rijeci, ali covjek prokletinja hoce da ih cuje, hoce da cuje da je gotovo.

Napravila sam neki rucak, docekala ga oko 5, pricali smo. Kaze - znas, razmisljao sam, dugo smo razdvojeni, svasta se tebi desavalo, i meni, gradili smo povjerenje, razgradili ga, ma ne... nemoj sebe kriviti, ja sam kriv, desava se, mozda nekad...

Mozda nekad? Glupost!!! Zar je moguce, ljubavi da smo se ovoliko udaljili, da smo ubili ljubav, ili je ona sama odlucila da umre? Ko to odredjuje? Mislila sam da cu umrijeti, pritisak na prsa je neizdrzljiv, a nesto, duboko unutra ceka da eksplodira. Nema nikoga za kriviti, eto ... i ljubav umire ...

I opet suze, gorcina gorka, ko zuc! On predlaze da probamo ponovo, znam da se laze, i sebe i mene. Prica mi neku pateticnu pricu o pucanju srca, o Perl Harburu i potonucu brodova sa kojih mornari iskacu kao iskre nase ljubavi dok u plamenu tonu, o kozi koju hoce sebi da oguli sa lica. I, opet vodimo ljubav, uplakani, vec ludi od smrti nase ljubavi ...

Ujutru sam se pokupila, promijenila karte, prespavala na aerodromu i vratila se u LA. Prsten sam bacila.

Opet sam bila sama.

22.07.2005.

Renesansa bez revolucije

Cesto se divim US administraciji. Brzi su, efikasni, masa stvari se moze srediti preko e-maila ili telefona. Kada preplatis poreze, oni ti na vrijeme vrate razliku, a ako kasne - dobijes i kamate.

Medjutim, kada sam hitno trebala bijeli pasos, zakazali su. Procedura se razvukla na mjesec dana, pa onda dva, pa tri. Htjela samo pod hitno otici Davoru, ali bez ovog papira nisam mogla. Ljudi koji jos nemaju zelenu kartu nemaju izbora. Jedini nacin da izadjes iz US, a da se mozes vratiti je posjedovanje ovog dokumenta.

Davoru sam rekla da cu doci, ali kako se odgadjalo vrijeme dobivanja pasosa, tako je i Davorovo povjerenje lapilo. Znam da je posumnjao da ja uopste ne zelim doci da ga vidim. Kako nisam radila, svo svoje slobodno vrijeme sam posvecivala skoli. Doslo je i ljeto, ja sam upisala ljetne kurseve, to mi je pomagalao da skrenem misli sa svoje pozicije u kojoj sam se nasla.

Za sve sam pocela da krivim ameriku, mada sam jedini krivac bila ja. Amerika je bila i vise nego darezljiva prema meni. U takvim situacijama ja imam tendenciju da trazim krivca, a jedini krivac sam uvijek JA. Ali nikako to da naucim...

Dosao je i Septembar, ustedjevina se smanjivala, tata je vrijedno ucio, a i ja. Davor je trebao doci krajem mjeseca, medju nama su odnosi postali jako zategnuti, sve smo se rjedje culi, jedva sam cekala da se pojavi. Dobra stvar je bila da je to bila godina da sam ja u US, pa smo se tata i ja prijavili za zelenu kartu. I taj proces je dugotrajan, moze se oduziti i na godinu dana.

Sedam dana prije najavljenog Davorovog dolaska, on se javio i kazao da mu je majka tesko bolesna, morao je u Hrvatsku. Nece doci!!! Strasno sam se osjecala. Htjela sam biti uz njega, da ga utjesim, ja sam vrlo dobro znala kako je to kada ti je roditelj bolestan, htjela sam ga vidjeti, dodirnuti, reci mu da ga volim. Htjela sam se izvinuti, pogledati ga uci i objasniti mu ...

Nastavila sam sa skolom, to mi je bilo jedino sto me je drzalo. Na koledzu sam upoznala neku normalnu, mladju raju pa sam ponekad sa njima izlazila. Jedna djevojka sa kojom sam ponekad ucila je bila rodjaka predsjednika xafsinga lanca Bloomingdale's i rekla je da ce me povezati sa njim.

Covjek je bio skroman, normalan muskarac koji je odradjivao svoj posao i izdrzavao porodicu. Nije bio nikakav ekstavagantni, umjetnicki tip, jedan od onih na koje sam navikla u svom poslu.

Istog dana kada smo se sastali me je povezao sa urednikom njihovog kataloskog odsjeka koji je bio zaduzen za modele. Dobila sam posao stalnog saradnikaa. Plata je bila pristojna, posao monoton. Svaki dan od 9-13 mijenjas gomile odjece i slikas se ispred panoa koji prikazuju razna godisnja doba. Pokazala sam im da znam raditi na kompjuteru u pripremi i editovanju fotografija, pa su mi dali da i to radim part time. Na koledzu sam uzela popodnevne klasove tako da su, uz fakultet, ove dvije aktivnosti potpuno okupirale moje vrijeme.

Jako brzo je dosla i nova 1998. Tata je bio kao preporodjen. Covjek je oduvjek nevjerovatno aktivan, ali amerika je od njega napravila pravog workoholic-a. Polozio je gomile nekih ispita, drzavnih, federalnih, za pola godine ce moci poceti raditi kao profesor. Bio je presretan, nije mislio na mamu, bio je zadovoljan sa mnom, jedino se brinuo sta ce biti sa Davorom. Uvijek je govorio - znam da cete mi vas dvoje roditi unuke...

Davor je bio rastrzan izmedju Hrvatske i Pariza, poslodavac mu je obecao dati neplaceni dopust od tri mjeseca. To je bio veliki financijski udarac za Davora, ali se on nekako pomirio ... Pokusao je majku odvesti u Pariz, ali mu nije uspjevalo. Kada je bio u Hrvatskoj, nismo mogli razmijenjivati mailove, rjedje smo se culi. Daleko od ociju, daleko od srca, tako cesto mi je ova izreka padala na pamet. Iskreno, iskreno prema sebi i njemu nisam sigurna da li je nasa veza i potreba da se cujemo bila plod navike ili ljubavi.

Koledz mi je isao od ruke, upisala sam jos gomilu klasova. Zgodno je to njihovo skolovanje, mozes sebi sklopiti zanimanje. Mene je zanimalo sve u vezi dizajna, programiranja, ali i engleskog, istorije i knjizevnosti (za ovo posljednje nisam bas talentovana).

Kroz posao sam upoznala neke jako mocne ljude, uspjela dobiti par vrhunskih poslica, i ne htjevsi to pocela se sve cesce nalaziti u njihovom drustvu. Svi odreda su bili ozbiljni, sasvim razliciti od Daniela i klape, pravi poslovni ljudi.

Proslo je jos 6 mjeseci. Sa Davorom sam se cula jedva jednom sedmicno. Njegova majka je u medjuvremenu prizdravila, a on se vratio u Pariz i navalio na posao. Majcina bolest ga je finacijski unazadila, trebalo je placati kredit za stan. To mu je, navodno i bilo opravdanje sto nije mogao doci da me posjeti.

Tako, zivot mi se iz korijena promijenio a da ja to nisam ni primjetila. U ogledalu me je jos uvijek gledala ista ona djevojka, sa pogledom zene. Imala sam karijeru, ovaj put stvarnu, obrazovanje, sretnog oca koji je postao profesor. Konacno, dobila sam i zelenu kartu. Pravila sam rezime proteklog perioda, bila zadovoljna, puno sam radila i mnogo postigla. Bila mi je 26-ta godina. Postala sam ozbiljnija, znala sam tacno sta zelim. Trebalo je da uradim samo jos jednu stvar....

Kupila sam prsten, poljubila tatu i u Julu 1998 krenula u Pariz, da zaprosim Davora.

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
hadzinica
blob
Tišina
Aime Sati
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Nakane o Barbari
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
421038

Powered by Blogger.ba