Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

22.08.2005.

Bolest

Mislila sam da je glavobolja posljedica temperature, ali se ubrzo pretvorila u migrenu. Strasna bol, neuporediva sa bilo cime sto sam do tada osjetila. Mislim da sam prije bila na granici migrene, ali sam je uvijek zaustavljala analgeticima prije nego bi postala nesnosljiva. Smetalo mi je svjetlo, zvukovi, pocela sam da povracam.

U bolnici mi je bilo toliko zlo, zaljda sam bila blijeda kao krpa, da su mi odmah dali infuziju sa analgeticima, prije nego su me ista pitali. Sjecam se da mi je strasno smetala Dadina ruka kojom je pokusavao da mi pomogne da namjestim u odobniji polozoj. Dejstvo infuzije sam brzo osjetila u vidu ugodne omome i prestanka boli. Tata mi je kasnije objasnio da su mi dali neki derivat morfija. Ponekad mislim o tome i o Dadinom heroinu, jedna te ista stvar. Ima jedna pjesma od Pink Floyd sa albuma Wall, zove se Comfortably Numb (ugodno umrtvljen) koja najbolje opisuje to stanje.

Izvadili su mi krv, dala sam mokracu, bris. Radili su laboratorijske nalaze. Americki doktori nece ni da te pogledaju bez tih nalaza. Uradili su mi ultra zvuk abdomena, CT glave i RTG pluca. Cijeli dan sam, onako umrtvljena hodala od jedne do druge laboratorije. Uzas!!!

Tata je zvao, rekao je da ce doci ujutro, prvim avionom, taj dan su svi letovi bili popunjeni. Ja sam samo htjela da zaspim, da se sklupcam kao fetus. Par puta sam se, na stolici, cekajuci na red, sklupcala i zaspala. Takav osjecaj nemoci nikada nisam imala, cak ni poslije sudara - ne znam - mozda zbog toga sto su mi sjecanja svjezija. Konacno su me pred vece ostavili na miru i smjestili u sobu - bila sam sama. Nisam imala pojma sta se desava, bio me je strah jer su na mene prikljucili one aparate koji konstantno mjere temperaturu, pritisak i puls. Zaspala sam konacano.

Probudio me je onaj tatin kolega, rekao da nisu sigurni sta mi je dok se ne uzgoji kultura brisa. Rekao je da nece da me plasi ali da imam simptome nekoliko bolesti, definitivno bakterijskog porijekla, ali dok ne utvrde koja je bakterija ne moze mi nista sa sigurnoscu reci. Govorio mi je da se ne plasim, da imaju moje stanje pod kontrolom, snizili su mi temperaturu i umirili bol i kasalj. Cudno je to, iako sam bila svjesna da je sve to samo privremeno rijesenje mojih muka, bilo mi je neuporedivo lakse. Obuzeo me val optimizma.

Ujutro sam se opet osjecala grozno, ponovo je dosla strasna glavobolja, ponovo sam dobila infuziju analgetika. Par puta sam glasno izgovorila - samo da prestane, makar crknula!!! Konacno, dosao je i tata. Ne mogu opisati koliko mi je bilo bolje kada sam ga vidjela. Trebao je neko da me utjesi, davljenik se i za slamku hvata, a tek za nekoga ko mu je autoritet kao meni otac!!! Rekao je da sumnjaju na neki egzoticni oblik bakterijskig meningitisa, ali ih zbunjuje kasalj i sjenke na oba plucna krila. Naime, kako mi je tata objasnio, postoji neka baja - zove se "S PNEUMONIAE", koja uzrokuje meningitis u kombinaciji sa upalom pluca. Ja sam definitivno imala upalu pluca, to je pokazao rentgen. Problem je bio u onome osipu na kozi, a koji jako rijetko prati meningitis, jer njega uzrokuje neka druga vrsta bakterije. Druga moguca dijagnoza je bio sarlah.

Morala sam na biopsiju kicme - za utvrdjivanje meningitisa. Krasan zahvat, zabiju vam iglu u donji dio ledja i vade "kicmenu tecnost" - navodno, 100% siguran zahvat - ali nek sami sebi bodu igle u kicmu ... Premrla sam od straha. Htjela sam da se ovo zavrsi, da vise umrem, samo da se ne moram patiti, zivci jednostavno nisu mogli izdrzati dalje.

To vece su konacno dosli svi rezultati. Zasjedao je cijeli konzilij ljekara i dali si mi konacnu dijagnozu - pljuskavice i upala pluca praceni opstom dehidracijom organizma!!! Kako nisam kao djete prelezala pljuskavice, negdje sam ih pokupila, dobila visoku tepmeraturu koju nisam pratila, izlozila se onom fenu, znojenju, pila ledenu vodu, nisam na vrijeme pocela sa antibioticima i odgovarajucom terapijom i eto, imala sam zapaljena oba plucna krila. Ali tu nije zavrsila moja patnja.

22.08.2005.

Zdravlje

Ne mogu reci da sam u zivotu nesto cesto bila bolesna. Par puta - gripa, viroza, rijetko djecije bolesti - i naravno, posljedice sudara su bili moji jedini zdravstveni problemi. Kao djete ljekara, uvijek sam imala puno zdravstvene paznje, dobru ishranu, higijenu i sve drugo sto je potrebno da mlado bice stekne imunitet koji ga drzi zdravim kroz zivot. Nisam prelezhala brojne djecije bolesti, kao moji vrsnjaci. Sem toga, bavila sam se sportom - vjecno plivala - do dana danasnjeg. Valjda je to i bio razlog sto sam se toliko uplasila od onoga sto je slijedilo.

Prvo sam osjetila slabost! Mislila sam da je od umora i stresa. Mada je ta slabost bila nekako drugacija od onih koje sam do tada osjetila, nisam previse paznje na nju obratila. Okupala sam se u toploj vodi i uvalila u krevet. Mislila sam da ce ujutru sve proci.

Sutra dan sam opet bila slaba, bez nekih vidljivih simptoma. Samo ono - sto se zove opsta slabost. Imala sam nesto vazno da uradim, pa sam cijeli dan odrapila na nogama. Uvece mi je bilo lose, oblijevao me je hladan znoj, ali valjda ovaj prokleti americki air condition zavara cula, ne osjetis temperaturu.

Mislila sam da nazovem tatu, on je bio na nekom simpoziju van grada, ali sam odustala - nisam htjela da ga sekiram. Opet sam se svalila u krevet poslije tople kupke. Sljedeceg dana sam zakasnila na posao, mislim da sam imala visoku temperaturu, prespavala sam. Kada sam vidjela koliko je sati, odjurila sam - onako nikakva, na posao. Radilo se o nekom snimanju. Fen za vjestacki vjetar je bio prehladan (prokleti snimci sa kosom koja se vijori), osjecala sam kako gubim zrak, tesko sam disala. Zedj me ubijala, pa sam se nalivala hladnom vodom. Mora da sam popila par litara.

Nekako sam se dovukla kuci. Kasljala sam kao tuberanka. U nekim trenutcima su mi pluca imala takve grceve od kaslja, da nisam mogla udahnuti vazduh, mislila sam da cu umrijeti!!!

Glupaca, nenavikla na bolesti, mislila sam da se radi o nekoj virozi pa sam iduca dva dana uzela slobodno i ostala u kuci uz aspirin, caj i limun. Kasalj nije prestajao. Imala sam temperaturu, onu glupu gripoznu.

Kako mi, ni poslije tih par dana nije bilo bolje, a neke fleke su mi se pojavile na rukama, odlucila sam da konacno nazovem tatu. Prvo sto me je pitao - kolika ti je temperatura, a ja sam mu kazala da je nisam ni mjerila tog dana - vjerovatno je imam!!! Dok smo pricali, zabila sam toplomjer pod ruku - 39.2!!! Onda me tata pitao za apetit, kasljanje, bol u grlu, itd. Kada sam mu rekla za osip i kasalj, glas mu je izgubio dosadasnji utjesni ton, osjetila sam da je uznemiren. Rekao mi je da uzmem paracetamol i neki sirup za kasalj a sutra ujutro obavezno odem u bolnicu i javim se jednom njegovom kolegi. Cak mi je dao i broj tog doktora da ga nazovem ako mi te noci bude lose. Te noci me je zvao jos par puta, da provjeri. Onaj paracetamol je spustio temperaturu, pa se malo utjesio.

Jedna od ruznijih noci u mome zivotu, priznajem!!! Svasta mi je padalo na pamet. Odjednom, od neke bezvezne viroze u mojoj glavi, bolest se pretvorila u nesto strasno. Odmah sam se sjetila one Davorove price o informacijama. Mislila sam - boze, ja vec dugo vremena imam neku strasnu bolest, samo nisam to znala ... a sutra cu saznati!!! Daj boze da se sutra probudim zdrava i da ovo bude samo opomena za nesto ruzno sto radim (Davor). Valjda me je spucala visoka temperatura, pa sam imala nekakve lude vizije i halucinacije, probudila sam se totalno dehidrirana. Kasljala sam do bola, a cijelo tijelo mi je bilo prekriveno flekama.

Jedino sto sam uspjela je da se dovucem do telefona i da nazovem Dadu. Tatu jos nisam htjela da uznemiravam, znala sam da ce sam nazvati. Dado je dosao po mene i otisli smo u bolnicu.

22.08.2005.

Posao

Posao mi dobro ide. To je mozda jedina stabilna, nekako apsolutna stvar u mome zivotu. Na pocetku je posao bio izlaz, onda postao zadovoljstvo, pa izazov, a sada je utociste. Kada ne znam sta bih sa ostatkom svoga zivota, vracam se poslu. Dani modeliranja su - uglavnom - iza mene. Sve manje ljudi treba 32-godisnju zenu, mada se ponekad zadesim na nekom snimanju (kao ove slike koje gledate).

Ideja o internet castingu je vremenom postala prihvacena, dosta modnih agencija je u to uletilo, kao i mnogi agenti, fotografi, menageri. Ljudi su vremenom pojmili moc internata, globalizacije, svijet je postao nase predvorje, samo ako to mi zelimo. To se vremenom pretvorilo u nesto mnogo vise od originalne ideje, izlazu se on-line porfolia, modeli probavaju svoju srecu van sredine u kojoj zive, itd. Moja sreca u svemu tome je da sam uz sebe imala postene ljude i velike ribe, tako - da kada su investitori dosli u igru - nisam bila prevarena. Brzo sam ispala iz igre (nisam biznis persona) ali je izvor zarade ostao. Ideje su najvise prihvacene u Njemackoj i US (http://model.de/ ; http://www.model-wettbewerbe.de/ - primjeri kako to sada izgleda kada su preuzeli lovatori).

Kao i svugdje, poslovni ljudi, lovatori su preuzeli igru, ja odavno nemam nista vise sa tim, ali se otvorilo mali milion nisha iz kojih imam zaradu. Cesto sam konsultant ili neka vrsta managera mladim djevojkama. Tu su i prednosti zivota u visoko razvijenoj zemlji, 401K i IRA (ulaganje u fondove), tako da se ne bojim za materijalnu egzistenciju. Na kraju, htjela to ili ne, nesto cu i nasljediti, i tata je dobro prosao u ovoj zemlji.

Ovo pisem, zato sto razmisljam da mozda to i nije tako dobro kao sto nekima zvuci, jer da sam se vise morala boriti za materijalnu egzistenciju, manje bih pravila belaje, bila skromnija u vezi svog zivota i zelja koje imam, pa bih neke od mogucih sudbina lakse prihvatila.

A tu se opet moram vratiti na ono - ipak smo mi kovaci svojih sudbina! Do sada, osim rata na koji nisam imala uticaja, sve posljedice - dobre ili lose - su rezultati mojih odluka. Moj posao i posvecenost njemu me je oblikovao. Na poslu sam (mozda) susta suprotnost nego u ostatku svojih aktivnosti. Odgovorna, detaljista, totalno predana cilju.

Posao me je i ocuvao da ne poludim misleci na Davora, na ono sto on sada misli i cini. Ne mogu reci da je odustao od mene, ali je narednih mjeseci bio jako rezervisan. Nije spominjao mogucnost dolaska u US, sve manje smo razmijenjivali njeznosti preko poste ili telefona. Cak mi vise nije ni postavljao pitanja tipa - "da li ti znas sta hoces od sebe i za sebe...". Plasilo me da ON zna sta on NECE - mene. Kazala mu da ga volim, da je vrijeme da nadjemo soluciju za nas, za nasu ljubav, da cu uciniti sve. Nisam bas bila sigurna da bih BAS SVE ucinila, ali sam to morala izreci. Jebiga, postarala sam se, postala ters, ocekivala da ON ucini neki korak, ima me na pladnju. Na kraju krajeva, ja sam ona koja je nosila prsten u Pariz i bacila isti ...

Onda sam se i razbolila ... Bio je oktobar prosle godine.

22.08.2005.

Veci od planine

I tako, prije nesto vise od pola godine, nasla sam se u sljedecoj situaciji: rjesila sam se problema cije mi je rijesavanje postala navika, prosto mi je falilo da ubjedjujem Dadu i Mariju da se ponovo sretnu. Imala sam 3 ljubavnika od koji mi je jedan upravo objasnio da smo zavrsili, poslije tri godine (P.P.). Nije mi bilo krivo, ostali smo dobri prijatelji, vise mi je bio mentor nego ljubavnik.

Slatkog sam nazvala i kazala mu da se vise necemo vidjati, samo je rekao - OK i spustio slusalicu. Na kraju, tu je Davor!!! Njega zvati ljubavnikom - mislim da je pogresan izraz, mozda nekome sa strane ... Za mene je on puno vise od ljubavnika, moja bivsa, sadasnja i buduca ljubav koju sam totalno zanemarila. Iz mene 32 godine zivota, nekakvog - moga.

Kako sada nazvati Davora i reci mu - "ljubavi, eto rijesila sam jedan problem, sada si ti na redu ... da vidim u kalendar, hmmm, imam termin od xxx do yyy za tebe!!!". Nije dolazilo u obzir, previse me je Davor dobro poznavao, i suvise mu je bilo jasno da sam ja spontana, impulsivna osoba a ne neki proracunati tip. Valjalo je graditi sve iz pocetka.

Mi smo komunicirali, mada smo urijedili, u njegovim mailovima i razgovorima preko telefona bilo je puno prekoravanja - onako, izmedju redova. Ono sto me je najvise plasilo je sto u tim prijekorima nije bilo trecih lica, nije krivio Dadu ili moj posao, vec iskljucivo mene - "da li TI uopce znas sto hoces od sebe i za sebe?". Ja glupa, ponosna - "naravno da znam, pa valjda vidis da sam morala rijesiti ovo sa Dadom, da nisam do kraja zivota bih patila..., ako to ne vidis, onda stvarno ne znam, sta ce mi covjek koji me ne shvata i koji nije uz mene". Onda bi plakala, bila sam tako konfuzna, uplasena ...

Svo to vrijeme je uz mene bio moj tata, kao i uvijek. On i majka, dok je bila ziva, su uvijek bili na mojoj strani. Sjecam se nekih stvari iz mladosti, nekih recenica koje nikada necu zaboraviti, koje su postale moja religija. "Mi samo uvijek uz tebe, kceri, sta god uradila. Nedo Bog da nekoga ubijes, dodji nama i reci, mi cemo te stititi, a onda ces nama odgovarati". Ova recenica je osnova, temelj povjerenja. Mnogi se ne slazu sa takvim stavom i prekoravaju ga. Ali, jedno se mora imati na umu - oni su znali da su moj jedini APSOLUTNI autoritet, krojitelji mog morala, mojih 10 zapovjesti - a kada ti apsolutni autoritet tako nesto kaze ... Druga recenica: "mi te ne mozemo zastiti od problema, ali te mozemo nauciti kako da u sebi nadjes snage da se suocis sa njima" - ja zelim svoje djete tako odgajati. Svako misli da su njegovi roditelji najbolji, tako i ja, meni jesu!!!

Tati sam sve ispricala, manje - vise sve je znao i bio ukljucen u sve. Dugo me je gledao, onako sa poluspustenim cvikerima, onda me zagrlio i kazao - "sjecas se kada sa otisao da sredim za onaj abortus? Tada sam pomagao tebi, shvatio sam te, a ubio sam komad sebe. Znas, tvoja mama i ja smo htjeli drugo djete. Imali smo mali stan, nije bilo lako, pa smo se odlucili na abortus kada je, poslije tvog rodjenja opet zanijela. Onda, kada smo preselili (ti si vec trcala po parku), opet smo zazelili djete, ali nismo mogli ... Nemoj krivo shvatiti, ti si najbolja kcer na svijetu, ali - kada sam sredio taj abortus (jer mogao sam ti reci i NE) - mozda sam zauvijek sebi ubio mogucnost da jednog dana drzim unuche u krilu. Ubio sam komad sebe i tebe, ali tebi tako vratio zivot koji si trebala da prezivis, da budes ono sto jesi!!! Te odluke se granice sa Bozanskim, igras se zivota, ja sam doktor - ti znas, koliko se Boga bojim i koliko sam tvoju majku volio. Nemoj sebi uskratiti to, zasluzila si..." Onda je sjeo, uzeo novine i nastavio citati. Eto, to je moj tata. Veci od planine!!!

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
hadzinica
Aime Sati
Tišina
blob
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Nakane o Barbari
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
413811

Powered by Blogger.ba