Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

23.08.2005.

Moja Ispovjest

Proslo je dvije sedmice, nismo se culi. Svasta sam imala na umu, krivila njega i sebe, sudbinu i sviju po redu. Nekako sam nasla snage da se kontrolisem, da svoje zdravlje jos vise ne unistim. Kada vise nisam mogla izdrzati pritisak, smislila sam da cu da se napravim luda i da ga nazovem - ej, kad dolazis, hoces li zivjeti kod mene ili da ti trazim stan? Nije se javio na telefon, a ja sam izgubila hrabrost da ga ponovo nazovem. Proslo je jos desetak dana a onda, 7. februara sam dobila ovaj e-mail:

"L.....,

ne znan da li smo mi prokleti? Za se mislim da jesan! I za te, ljubavi!

Od milijun zena na svitu ja samo tebe volim i samo tebe mogu voliti. A ne mozemo biti zajedno, vidis da nam se neda! I ca i znaci sto postojin i samo tebe pred oci vidin kad nismo zajedno? E, zato sto si luda, sto imas ono nesto u sebi, Sarajevska treba, sto te covik ni za glavu ni za rep ne moze ihitit. Sto mi pobignes kad mislin da te imam a nudis se kad mislin da sam te izgubija. Sto san siguran da samo tebe zelim, a nesiguran sam u tebe, plasis me.

Onaj dan san ti nosija prsten, htia san te prosit!

A ti poludila, uplasila i mene i sebe i cili restoran.

Ne znan da li te jos uvik zelim, imam li hrabrosti da ti opet cujen glas. Volin te vise od sebe, Lindzo moja, al me strasis. Ne znan vise ni ko si, ni sta si, shvatia sam da smo u neku ruku nas dvojca stranci, da ne znas ca se meni dogadjalo ovdi, a ja ne znan kroz sta si ti prolazila tudi. Znan da to nije ni bitno, jer volimo se, al' mozda, samo mozda imam neku drugu od tebe u glavi.

I pitan se, sta ako cu doci u Los Angeles, sta nas ceka, ocemo li moc zajedno? A ono, sto najvise mislim i sto me muci je da li ti znas ko si, sta hoces i di ides? Zelis li mene, obitelj, mir doma ili provod. Ne znan, pomjerili su dead line za 20 ozujak pa cu se odlucit al se brinem.

Ljubim te Sarajko!

Davor."

Ko sam ja? Dobro pitanje! Vec duze vrijeme padam u neke crne misli, filozofije i depresije. U zadnje vrijeme cesto sebi postavljam to pitanje - ko sam ja. Kada sam bila mladja cinilo mi se da je odgovor toliko jednostavan, nije ga trebalo ni izreci, a pitanje ni postaviti. Moji su instinkti, nesto iznutra radili sami za sebe, i postavljali i odgovarali na to pitanje.

A onda, jednog dana se sve to promijenilo. U jednoj od depresivnih manija, svjesno, glasno izgovorenim rijecima sam sama sebi postavila to pitanje, ... a odgovora nije bilo. Bio je 8 februar.

I tako, rodila se ideja. Pisacu memoare, sebi sam obecala - "doci ces do kraja, spoznati sebe, i neces preskociti ni jedan dio koji je bitan da jesi ono sto si, koji te definise...". Odgovoricu sebi, a ne Davoru - ko sam ja? Mislila sam, ako pocnem pisati u svesku, dosadice mi. Onda sam sjela i pocela kuckati na PC-u. Red po red, slovo po slovo, krenulo je.

Da li cu biti iskrena prema sebi? I ko je neutralni sudac koji ce moju iskrenost procijeniti.

BLOG!

I tako, do danasnjeg dana. Mislila sam da ce biti vise iskrenih komentara, vremenom se to pretvorilo u sprdacinu. Mjesto na kojem frigidni kompleksasi ispucavaju svoje frustracije. Ali, uvijek je bilo onih iskrenih, starijih, iskusnijih (HVALA VAM i od srca Vam zelim sve najbolje u zivotu). Njihov komentar, pozitivan ili negativan, ali ISKREN, mi je ispravljao put, pokazivao gdje sebe lazem. Zato sam i napisala ranije da Vasa podrska ima smisao veci od onog koji Vi mozda pojmite.

Nije se sve desilo kako sam ja zamisljala, evo juce se sve pretvorilo u borbu za broj posjetioca. Meni je znacajno da su ljudi citali ono sto sam o sebi imala reci i komentarisali moje rijeci. Broj posjeta? Djeco, nismo zbog toga ovdje!!! Ja sigurno nisam. Za 5 minuta se napise rutina, code u C# da vjestacki ostvaris hiljade posjeta. Ovdje sam radi istine, radi toga sto imam sta reci - sebi i Davoru.

Davoru sam poslala mail, kazala mu da cu pisati blog, odgovoriti na njegova pitanja - SEBI. Nismo se culi od onda, ali vidim da je dolazio i ostavljao komentare. Sta ce biti, ko je kriv?

Niko nije kriv, mi smo dvoje ljudi koji se vole. Ako me nikada vise ne nazoves ja cu biti sretna jer sam te poznavala, ljubila, volila. Ako me nazoves, ako dodjes, tvoja sam - vec odavno. Trebao si biti vece musko, zacepiti mi gubicu i zaprositi me, ali previse me postujes, znam!!!

Eto ljubavi, sad znas ko sam i sta sam. Ako mene pitas, odgovor je jasan - ja sam ista ona Lidija zeljna ljubavi i zivota. I uvijek cu biti takva, ne mislim se mijenjati, u takvu si se i zaljubio. Ja sam svoje kockice odavno poslagala, ali eto, u ljubav tebi sam ih preslozila da opet dodjem na isto. Za tebe, skinula sam se gola pred svima, i nije me stid. Istina ne boli. Zato sam i birala ove slike, kao simboliku.

U sljedecu nedjelju su biti kuci, broj znas, ako hoces ostavi komentar ovdje, radi sta znas.

Volim te

L.....

23.08.2005.

Prosnja

Svako misli da nesto zasluzuje, da je vrijedan necega. Tako sam i ja mislila da sam poslije bolesti, poslije borbe za Dadu i Mariju, poslije svega sto sam preturila preko glave posljednjih godina, zasluzila nagradu. A, da bi neko dobio nagradu, moja je pozeljeti. Ono sto je nekome kazna, dugome moze biti nagrada, dakle - treba je definisati.

Sta ja zalim za sebe? Bas je tesko dati odgovor na to pitanje a izbjeci generalizaciju. Jer, svi ce reci zdravlje, ljubav, srecu!!! I ja to kazem. Pogotovu ovo prvo poslije svega sto mi se nadesavalo. Ali, pretvoriti svoje zelje u nesto konkretno i prakticno je malo teze. Sto se zdravlja tice, znala sam da cu ga imati ako se potrudim da se pridrzavam doktorskih uputa, ako nadjem snage da poslije oporavak zdravo jedem, pocnem opet da budem aktivna, prestanem sa pusenjem...

A ljubav? Kakvu ljubav zelim? Da li zelim da me svi vole? Ili, da ja imam nekoga ko samo mene voli, najvise, njezno, beskrajno!!! Imala sam ljubav oca, Dade, rijetkih prijatelja. I ja volim njih, ali ne, nije to moja velika nagrada koju zelim.

Sa takvim mislima sa dosla na to da ce moja velika nagrada biti Davor. Davor, koji ce doci da zivi u LA (ili San Diego - sta firma odluci). Davor, koji ce se odreci zivota u Parizu samo da bi bio blizu meni, koji ce krenuti u novo iskusenje ove surove zemlje da bi nas dvoje bili zajedno. Davor, koji ce doci u Januaru i zaprositi me.

Da, to krene kao stidljiva misao, pa polako raste u ideju, da bi postalo uvjerenje i nada. Na taj nacin ce se on iskupiti za sve ono sto je pokvario, tamo - nekad davno kada sam ja posla da ga prosim, pa me je povrijedio. Zivot bi mi bio sasvim drugaciji da smo se onda vjencali. Ali eto, i to sam mu u mislima oprostila i bila spremna da sa njim krenem bilo gdje.

Dosla je i nova 2005, ja sam bila na nogama, smrsala, ublijedila, ali opet svoja. Prosla su i ta tri dana i Davor je dosao. Bio je vidno zabrinut kada je vidio kako sam mrsava, ali sam ga brzo smirila. Otisli smo kod mene, on se osvjezio, napravila sam veceru. Vec sutra dan je morao ici u San Diego, bice tamo 2 dana, onda nazad u LA. Morace da pregledaju neke prostore, intervjuisu ljude, odrze sastanke. Pitala sam se, kako li ce on u tom zatrpanom rasporedu naci vremena da me zaprosi. Vodili smo ljubav, njezno, polako, kao da nije htio da me slomi onakvu mrsavu. Ja ga iskreno volim, cijala sam mu se dala, bez razmisljanja i zadnje misli mu se prepustila.

Sutra dan je otisao u San Diego. Culi samo se samo tri puta u ta 2 dana, bio je jako zauzet. Kada se vratio u LA, odmah je otrcao na neki sastanak, a odatle me je zvao da mu se pridruzim na veceri sa kolegama. Bila sam malo razocarana, znaci to nije to. Previse sam se ufurala u film prosnje, ma i govor sam pripremila.

Kasno smo se vratili te noci, pali u krevet. Davor je ostajao u LA jos jedan dan, a vec sljedeceg dana ujutro ide nazad. Opet je cijeli dan proveo po sastancima, a ja sam u kuci camila i razmisljala o tome kako je to dan kada cu ja reci DA. Ni na sta drugo nisam mogla misliti, samo mi se ta slika vrtila po glavi. Cak sam nabrzinu otrcala do neke vjetnamke, snajderice da mi suzi jednu haljinu koja mi je postala presiroka - da lijepo izgledam veceras.

Davor je zvao oko 6 popodne. Rekao je da ima iznenadjenje za mene, da je rezervisao mjesto u jednom napucanom restoranu na Baverly Hillsu. Zamolio me je da budem tamo oko 8, njemu se ne isplati dolaziti kuci po mene, na drugom je kraju grada.

TO JE TO!!! Samo sto mi srce nije iskocilo. Kako sam samo bila sretna, kao male djete koje ce dobiti dugo ocekivanu igracku. Spremila sam se, nasminkala, napucala, namirisala. Nisam bila za voznju, previse sam bila uzbudjena, zvala sam taxi. Nacrtala sam se pred restoranom u 5 do 8!!!

Davor je dosao za koji minut. Sjeli smo unutra, narucili pice. Malo sam ga ispitivala - kakav ti je bio dan ljubavi, jeli umorno moje maleno - a najradije bih odmah upitala - kakvo iznenadjenje. Onda su se u restoranu pojavili neki ljudi koje znam, pa sam morala da budem ljubazna i da pricam sa njima. Znali su da sam bila bolesna, nudili mi pomoc, nisam ih mogla odbiti.

Napokon, Davor me je znacajno uzeo za ruku, pogledao onim svojim divnim ocima i rekao - jao mila, kakvo imam inenadjenje za te!!! Pretrnula sam, pocela se namjestati u onoj stolici, samo sto mu ruku sa ispruzenim prstom nisam pruzila pod nos, kada je rekao - "eto, odlucili smo se za LA. Lip je prostor i ljudi su OK. Moramo otic sada u Pariz da napisemo fajnl propozl pa ako sve bude u redu eto mene tebi negdje 15 ozujka, to nam je dedlajn. Zar nije lipo iznenadjenje"

STA. to ti je iznenadjenje, pa ja sam mislila da se to podrazumijeva - nisam mogla da se kontrolisem, sva ona uzbudjenost, napetost, ankioznost se pretvorila u agresiju. Boze, sta sam mu samo nagovorila. Pocela sam plakati, njemu nista nije bilo jasno. Govorio je samo - "ali nikada se to nije prodrazumijevalo tek sad smo potvrdili ... sto ti je" - nije imao pojma o cemu ja pricam.

Onda se i on naljutio, povukao u sebe, duboko zamislio. Otisli smo kuci, cutali, meni je bilo lose od stresa. Ujutro je otisao nazad u Pariz, rastanak je bio mlak i ljigav. Eto, nije me zaprosio ...

23.08.2005.

Vjera

Bila sam dva mjeseca u bolnici. I svoj rodjendan sam tamo proslavila. Nekako sam se nadala da ce se Davor pojaviti na vratima moje bolesnicke sobe, ali umjesto toga imala sam milion poziva od njega. Dala sam se na silna razmisljanja o stvarima koje nisam mogla objasniti. Sve sto mi se desilo me je toliko prestrasilo da sam silno trebala neku utjehu u vidu sigurnosti. A uvidjela sam da nista nije sigurno, ama bas nista. Jedan dan se probudis sa prehladom, a vec sutra dozivis klinicku smrt, neko umre pa se kasnije pojavi u tvom zivotu i ne mozes ga otjerati, zaljubis se u jednu osobu, pozelis ga za sebe zauvijek, pa bacis prsten ... Uzdas se u sigurnost roditeljskog gnijezda, majka ti umre na rukama.

Naravno, moze se gledati i obratno: izadjes u grad sa drugaricama a sutra imas pozeljnog muzicara u krevetu, krenes u bjekstvo od ludila, a zavrsis kao uspjesni model, boris se sa narkomanom a dobijes prijatelja za zivot ... sve je relativno, ali ima ih koji su na to dosli davno prije mene. Pa, sta je onda poanta, sta je cilj puta kojim idemo? Da li ima tog cilja, i sta kad do njega dodjemo?

Ljubav! Zvuci ofucano, i toliko boli. A uz nju obavezno idu i ljubomora, posesivnost, gubitak, omalovazavanje, i sve ostale gluposti koje nas bole kada pocnemo uporedjivati dato i primljeno.

Ili rad! Posvetiti se jednom cilju, necemu sto je vece od nas i nasih egzistencija je plemenit cin, ali nas ne ispunjava do kraja, barem ne mene.

Porodica! Ako je u pitanju ljubav, onda vaze sve iste stvari odozgo, a ako je u pitanju produzetak vrste, onda nismo ni trebali izlaziti iz pecine, mogli smo se i tamo razmnozavati.

Ne znam!!!

Religiozna nikada nisam bila niti cu biti. Pod rijecju religiozna podrazumijevam vjerovanja u Boga opisanog u zvanicnim knjigama i vjerovanjima nase civilizacije. Ne zelim da prihvatim Gospoda koji ima ljudske osobine, koji zahtjeva da budemo ponizni i pokorni, koji je gnjavan kada mu povrijedimo tastinu, koji ima potrebu da nam se cudesima prikazuje i govori. Ne zelim da prihvatim Storitelja u cije su ime satrani narodi i jos ih satiru oni koji citaju drugu knjigu. Nemam volje da slusam od akademskih vjernika koji su vjeru nasli u strahu a ne u iskustvu. Prezirem one koji vjeru ne testiraju. Nisam Kriscanka, Hriscanka, Muslimanka, Hindu, Jevrejka ... A vjerujem u Boga, duboko, iskreno, apsolutno. Jer jedino apsolutno sto imam je vjera, moj moral, uputa koja dolazi iz jedinog Bozijeg cuda kojeg sam ja vidjela - ljudske prirode.

Vjerujem u neki UM, nazovi Bice koje je stvorilo kosmos i sve zakone u njemu, i nema potrebe da se mjesa. Jer zakoni koji nas vode prema onom nevidljivom cilju, su zakoni stvoreni od tog UMA. I jedino sto mogu, sto hocu, i za cim tezim - je da shvatim te zakone i primjenim ih na sebe da bi mi zivot bio ljepsi i laksi. Smjeh ne shvatam kao prijetnju putenosti, nego kao lijek i nagradu, a ljubav kao potrebu da se sa nekim djelis. Ovaj zivot nije kusnja, vec nagrada, i obaveza da ga prozivis najbolje sto mozes.

Davor je zvao u Decembru, i rekao da dolazi 3. januara u LA. Radice ispitivanje terena, ostaje 5 dana, i ako sve bude kako treba, selice se u LA do kraja proljeca. Ja sam jos bila u krevetu, doduse na kucnoj njezi, ali sam se odjednom osjetila bolje.

23.08.2005.

KS

Kada su se konacno dogovorili sta mi je, mogli su da pocnu sa odgovarajucom terapijom - injekcije penicilina! Odmah poslije primanja injekcije sam osjetila da mi se nesvjesti. Srce mi htjelo iskociti iz grudi, i nisam mogla udahnuti vazduh. Sve se pretvorilo u maglu.

Probudila sam se sa strasnim bolovima. Otvorila sam oci ali nista nisam vidjela. Usne su me uzasno pekle, nisam mogla pomaci ni jedan dio tijela. Ipak, od svega je najgora zedj. Ne znam da li ste ikada osjetili istinsku, pravu zedj. Ja do tada nisam.

Trebala mi samo kap vode. Zaustila sam da nesto kazem, ali glas nije izlazio. Opet sam otisla u maglu.

Kako znam da sam ziva? Valjda culima, percepcijom okoline i nekih svojih tjelesnih funkcija? Otvorila sam oci!!! Jedna usamljena misao, izdvojena iz konteksta moga tijela, duha, i uma je cinila SVE sto jesam. Bila sam samo jedna jedina misao.

Da li sam ziva? Sada, kade se sjetim toga, uhvati me jeza. To iskustvo, na granici zivota i smrti, gdje nam je veza izmedju tijela i uma sasvim prekinuta, gdje ne postoje osjecanja, culni utisci - nista - to je STRASNO!!! Jezivo!!!

Dozivjela sam penicilinski sok, otkazala su mi prvo pluca, pa bubrezi, na kraju srce. Reanimirali su me minutama, dali mi adrenalinsku injekciju ravno u srce. Kazu, da mi srce nije zakucalo jos narednih 20-tak sekundi, imala bih trajno ostecenje mozga. Nije bio snabdjevan kisikom par minuta. Bila sam u nekoj vrsti kome 4 dana. Kada su me konacno povratili, prikljucili su me na aparate i cekali. Jednom sam se probudila na sekundu i opet pala u komu. Na kraju, ipak sam dosla sebi. Rekli su da nece biti nikakvih trajnih posljedica, ali da ce se oporavak od upale pluca produziti zbog pada imuniteta i privremenog otkazivanja bubrega.

Tata je bio lud od straha. Kada sam konacno bila u stanju da otvorim oci i da gledam na njih (prvi dan nista nisam vidjela osim bjelicastih oblaka), uzasnula sam se vidjevsi koliko je smrsao. Bio je siv!!! (haha, tada nisam jos vidjela sebe - 'smrt na godisnjem odmoru' kako moj tata kaze). Osjecao se krivim jer je izjavio da nisam alergicna na penicilin. Nisam prije ni bila, ali eto - jedan od hiljadu - desi se - bas meni!!! Nije jadan mogao znati ... Mogla me je i pcela ubosti - ubod izaziva isti, tzv. anafilasticki shock.

Oporavak je bio spor, barem meni. Doktori, ukljucujuci tatu, su govorili da su prezadovoljni i da se jako brzom oporavljam. Bila sam vezana za krevet, danima nisam mogla ni u WC otici, stalno sam bila zedna. Non-stop sam bila pod prismotrom ljekara, nisam imala mira od njih. Primala sam neke druge antibiotike, bojali su se reakcija, stalno me posmatrali. Pored mog kreveta su se pojavljivali tata, Dado, Marija, P.P., kolege sa posla, modeli sa kojima sam radila. Bilo mi je drago da u ovom dalekom svijetu ipak ima toliko ljudi kojima je stalo do mene.

Prvih desetak dana mi nisu dali da koristim mobitel. To je znacilo da ce Davor zvati ili pisati mailove, nasekirati se. Nekako mi je bilo i drago - neka se malo nasekira - da vidim koliko mu je stalo do mene. To je ono zensko, zlocesto, vlastitu nevolju na jednom frontu prebaciti na uspjeh na drugom!!! Ipak, nisam izdrzala, brinula sam se ja za njega, pa sam zamolila tatu da ga nazove i da mu javi. Interflora je dobro zaradjivala poslije tog tatinog poziva. Ludak je svaki dan slao po dva ogromna buketa cvijeca. Kada su mi na posljetku dali mobitel, odmah sam ga nazvala i kazala mu da prestane sa tom ludorijom, neka stedi pare, ali nije poslusao. Mora da je potrosio par hiljada dolara na cvijece. Zvao me je svaki dan po nekoliko puta.

Nisam mogla bas predugo pricati, ali mi je ova paznja strasno godila, bilo mi je lakse ozdraviti. U dugim bolnickim nocima sam imala nove misli. Mislila sam o smrti - o svojoj smrti. Jezive misli!!! Sa odsustvom bilo kakvih saznanja i prakticnih fakata o tome zasto sam ziva a ne mrtva, cijelo razmisljanje sam stavila na neki visi, filozofski nivo.

A to definitivno vodi ka mistici i vjeri ...

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
Nakane o Barbari
Tišina
hadzinica
blob
Aime Sati
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
424834

Powered by Blogger.ba