Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

18.10.2005.

Duhovi

Dragi moj Juniore,

taman sam htio da napisem drugi dio price o Korculi (bas mi je drago da poslije posla idem sa kumom na plivanje, da jos malo u morskom stilu gustam dan), kad se pojavi post od nekog Jasmina Hasanovica koji sere o duhovima. Reko, ne smijem propustiti priliku da ja napisem svoj dozivljaj sa duhovima, jer cu kasnije zaboraviti ...

Trebalo je postaviti ogradu oko moje vikendice, pa Mahe, Dadi, Oma, Granki, Budi i ja krenemo da smirglamo neke celicne cijevi koje je kasnije trebalo izrezati u komade od metar i po. Rintali smo cijeli dan, od zore do mraka, pa kao nagradu dao nam moj stari litar votke (to nam je prije bilo dosta) i kupio par kila janjetine i somuna. Udarili mi po onoj votki, bilo je i par piva, ubili se poprilicno. Vikendica u sumarku, cudni zvukovi se cuju na sve strane, pa mi zapoceli onu misterioznu pricu o nadprirodnim stvarima. Neko je predlozio da prizivamo duhove ...

Vikendica je bila brvnara, tako da je i sama proizvodila mnogo zvukova koji su nastajali od pucketanja balvana kod promjena temperature. Izmedju krova i zidova je bilo par rupa u koje su ulazile male zivotinjice, koje su svojim kretanjem dodavale zvucnoj melodrami. Dadi je od kartona napravio slova, zavezali smo iglu za konac, uhvatili se ukrug. Budi je objasnio kako ga ne interesuje nasa glupost i kako ide spavati na sprat ...

Poredali smo se oko okruglog stola, ugasili sva svjetla, navukli skure, ma bilo je dosta jezivo u onoj tami ...

Dogovorimo se da cemo zvati duh Dadijeve bake, svi smo je znali. Ako se javi, pitacemo je da nam da recept za one svoje kolace kojima smo se davili dok je bila ziva... I zovemo mi, zovemo. U pocetku nam bilo shega, ali kasnije smo odjednom svi postali ozbiljni. Valjda se pocnes jeziti po vratu, a ta iritacije koze je jako slicna onoj kao kad ti neko puhne za vrat, ili ga lagano dodirne ...

Ocekivali smo da se igla pomakne, ali ona je ostala mirna. Odjednom, cujemo jezivu skripu... Usrali smo se, a Dadi vice - ne pustajte ruke, gledo sam u nekom filmu, ako pustimo ruke najebali smo... Do krvi smo stisli ruke jedan drugome ...

Skripi nesto, jebote, nije zajebancija, nemoguce da svi haluciniramo, strahota. Zvuk je bio neprirodan i nestvaran, pracen nekim zivotinjskim stenjanjem. Oma se trese, vidno izgubljen i govori - usracu se, majke mi, ajmo bjezat'!!! Mahe nesto mrmlja, pa kaze - 'ajmo je ba pitati za recept kad je vec ovdje?!!!

Suti budalo - vicem, jesi li normalan? Samo nek ide...

A ruke nam bukvalno krvare od nokata zabijenih u dlanove. Kaze Mahe - Granki, ajde je ti pitaj za recept!!! Molim te!!! Granki suti ko zaliven. U to opet neki uzdah, krik, nemam pojma sta je, ali je uzasno .... pa opet, i opet, praceno nekom skripom ... Toliko smo se umirili i ukocili da smo bukvalno mogli cuti kako nam srca kucaju.

U to se iz mraka, iz neposredne blizine, sa uzvisenog dijela sobe pojavljuje prilika sa plastom. Razbjezali smo se ko misevi, svi se natrpali na vrata, pa preko ograde naglavacke na travnjak ...

U to se Budi pojavljuje na vratima, ogrnut dekom i govori - Sta vam je ba? Jeste normalini? Jebote ona tvoja WC solja, kad sjednes na nju pomjera se i skripi ziv sam se istraumiro, neka me sracka uhvatila...

Nismo ga ni primjetili kada je sisao u WC

18.10.2005.

Korcula

Dragi moj Juniore,

danas je predivan dan, ko bi rekao za ovu nasu vukojebinu poslije kise koja je padala cijelo ljeto. Podsjeti me nesto na Korculu, a ja sam tamo proveo neka lijepa ljeta ...

Imali smo fol preko ferijalnog saveza da ljetujemo po 20 dana u ferijalnom kampu na Korculi za male pare. Moj stari, Vjecni Ferijalac - kako sam sebe voli da zove, je bio odusevljen sto mu sin ide u taj kamp, pa je bez frke davao lovu i za kamp i za uzinu (citaj domace vino)...

Prvi put smo se pokupili izmedju 3 i 4 razreda srednje. Dvadeset dana u bungalovu! Nas cetvorica ili petorica, vise se i ne sjecam. Par crtica ...

Bila je neka cura koju smo zvali kostimirana. Svaki dan je mijenjala kostime, pa je dobila nadimak. Imala je fenomenalno tijelo, ili se to nama cinilo od onog silnog sunca, ali smo u svakom slucaju svi slinili za njom. Naravno, niko nije imao m... da joj pridje, a sve neki jebaci. Jedan dan sam se doljevao pivom od ranih jutarnjih sat, hoce reci od podne, pa sam pred vece smogao snage da joj pridjem. Potrazim je po plazi, nema je ... Bio sam silno razocaran ... da sam morao popiti jos par piva. Idem solo, kada ja donesem odluku niko mi ne treba ... Drugi krug po plazi, vidim neku curu koja bi mogla biti ona, ali toples - u jebo te, sta cu sad? U blizini neka basta, pa ja drmnem jos jednu klipacu, do ta doba sam vec bio mortus pijan, plus sto me je sunce udarilo u glavu... Konacno, pridjem joj ... Ona lezi, zatvorene joj oci. Ja se priblizavam a u stomaku milion azdaja ... Reko, kada je vec tako servirana, da ja bolje osmotrim ... i primjetim joj tapiseriju na grudima!!! Kako sam se savio da joj kazem neku glupost, pritisnuo sam stomak i ... bljak, povratim!!! Bjez'te noge, usrace vas guzica ili tako nesto! Naravno, pola plaze me je vidjelo, pa se o tome pricalo uz vatricu ... Ja sam kasnije pricao kako mi se zgadio tapis na njenim prsima - ili sam ja to umislio?

Poslije 12 dana oblokavanja najjeftinijim kiselim vinom, pecenja na suncu, disanja prdeza u mini-bungalovu, poceli smo ici jedni drugima na zivce. Jedan dan su me bas izivcirali, pa sam se pokupio sa plaze i otisao u bungalov. Eh, u ta doba nije bilo soba sa TV-om, i sta raditi - ups, ostala jos jedna flasa vina!!! Idiot, ne znam sta mi bi - kladio sam se sa samim sobom da je mogu (ili ne mogu - isto dodje kad se sam sa sobom kladis) popiti na iskap. Nisam mogao, izgubio sam ... Popio sam jedno 7 deca. Bio sam pjan za manje od minute ... Proslo je jedno sat vremena, eto i njih vrijeme je rucku. Kada su me vidjeli, sve su mi po redu, ali eto fini su vode me na rucak (nose me). Donijeli su me do menze, ostavili pored stola i zamolili da ne pravim belaj. Poslije su mi pricali kako su me jedva izvukli iz ruku pobjesnjelog ceha cijoj sam kcerki prisao sa ledja pa zgulio grudnjak vicuci - KURVICKO...

Oma je volio popiti kao i svi mi. Islo mu je dobro, posebno dok je sam mnom plesao ritualne plesove u nekoj kafani iz koje smo sto puta pobjegli ne paltivsi. Klasika, narucis pice i ice, najedes se, zovnes konobara da naplati (jer oni znaju da mi bjezimo pa nas drze na oku), on napise racun uz vidno olaksanje, a ti kazes - uh, moze li jos jedna porija sladoleda i ko fol vec vadis pare. On ode po sladoled, a mi u disko ... Jednom smo taman narucili, kada smo vidjeli da grupa italijana ide, pred njima je bilo more hrane, skoro nista nisu pojeli ni popili. Jos jedna klasika, kada vidis da se slicno desava, pometes sa njihovog stola sve sto je ostalo ... poslali smo Dadija da otkaze narudjbu (ipak smo fina djeca) a mi u vec pripremljene kese natrpali gomilu ribe, mesa, salata, pa cak i dvije boce vina ... Mirno smo izasli ... Poslije sat vremena shetamo pored tog resotorana, spazi nas konobar pa pita - da niste vidjeli one talijane sto su sjedili preko puta vas, pobjegli a nisu platiti!!!! Oma se to vece tako ubio da smo ga morali nositi do bungalova. Ostavili smo ga tamo samog jer smo imali dogovoreno sa nekim makedonkama. Kada smo se vratili, imamo sta da vidimo, covjek pohovan - ispovracao se po podu pa se sav uvaljao u povracotinu a ono se skorilo - isto pohovan ...

18.10.2005.

Nebula Oza

Dragi juniore,

merak mi, saltam se na rat ... vratiti cu se na skolu ....

- Jeli Mladen zaglavio?
- Izgleda da jeste, pojma nemam!
- Jebi ga, meni je komandir na rukama izdahnuo. Preciznije da ti kazem ... joj mrzi me da pricam, bolje mi je da zauzmem fatusni polozaj.... uh, uh, vidi mi nove tabakere, stane 10 cigareta, taman sljedovanje ...
- Daj mi da zapalim jednu!
- Ne dam! Imas svoje!
- Ali nisu iz tabakere!?
- Jest, u pravu si, ajde uzmi ali nemoj ovu prvu!!
- Sto?
- Namjenio sam da je popusim za Bruta ... kad odem dole...
- Aha ...

Tako smo Bata Koja i ja, po ko zna koji put tokom ovog jebenog rata pocinjali nase price. Obojica smo se vratili sa fronta, istog fronta, on je pokrivao desnu stranu, a ja sve strane ili ni jednu ... takav mi rod vojske bio... Vratili smo se iz bitke, jos jedne glupe, besmislene bitke u kojoj su nas Oni prashili cim su stigli a mi njih ... nismo, u kojoj je poginulo gomila nasih poznanika, drugova, mladica sa asfalta ... ova je bila malo zesca od drugih!

- Sta preciznije da mi ja kazes?
- Ma, uh - umro mi je na prstu ....
- Kako ba na prstu, ti si opet puko, ako puknuto moze puc!
- Fino! Isli su u izvidnicu. Skontao ga snajper, pravo u guzicu, gluteus maximus. Mene odmah zvali, trcao sam dusa mi ispala. Vidim, isteklo bar 2 litre iz njega, arterija jebena... nisam imao nista pa gurnem prst, tj. dva i drzim, a znam da je gotov ... nije ju presjeklo na dva, onda bi se skupila, nego ....
- Jeli kuko?
- Nije ...
- Nije picka ...
- Nije ...
.
.
.
Setali smo tako po komsiluku. Pusimo cigarete u tisini. Decembar je, spustila se ona grozna magla, struje naravno nema. Tama i vlaga pritisle sa svih strana, ali ne puca, nismo u rovu, imamo cigara, 20 i koju godinu, vidjeli smo pakao ...

- Imas kafe?
- Nemam, odakle mi!
- Evo, donio sam ti malo ...
- E, bas ti hvala, stara ce se obradovati ...

Bata Koji je valjda ostalo nekih zaliha iz radnje ... pojma nemam, ma raja smo, zar je vazno ... Odjednom, TRAS!!!!! TRAS!!!

Pred nas je nesto palo. Gledam, nista ne vidim u mraku, ima kao neka crna mrlja na betonu ispod Kajinih prozora. Jebene haubice su mi mutirale sluh i osjecaj za glasnocu, pa uopste ne umijem odrediti da li je palo nesto tesko ili lagano, kazem:

- Deka?!!
- Kakva ba deka?
- Pala ...
- Jesi normalan, to je covjek ...
- ???
- On, Bata Koja nosi cvikere, a ne ja, ali jeste - covjek, odakle covjek da padne a nista nije explodiralo?
- Bacio se!!
- Ko?
- Ovaj ...
- Da vidimo ...

I tu pred nasim nogama, svega dva metra od nas lezao je mladic, svojih 30tak godina, neprirodno postavljena skeleta, bezbeli - od susreta sa asfaltom ...

- Da mu pomognemo?
- Je li ziv?
- Ne znam?!!
- Ti si jebeni bolnicar, pogledaj!!!
- Vidis da pusim!!!
- I ja pusim!

I tako, kao dva idiota, sasvim hladni, bez truna emocije gledamo u tijelo koje je prije manje od minute sletjelo sa ....

- Sa kojeg se sprata bacio?
- Eno, ga - gledam kroz mrak u malo veci mrak otvorenog prozora na 6 spratu - ko jos drzi otvorene prozore po ovoj hladnoci usred rata? Da nije neko profiter, mozda ima previse drva, da konfiskujemo?
- Ne seri, vidi jeli ziv!
- Evo, mako se, ziv je ...
- Pa, oces ga bolan pipnuti?
- Sta ga imam pipati? Sletio je sa sedmog, mora da mu je kicma pukla, i jetra i pluca, i sve ... u picku materinu ...

Pipnem ga, ziv je, ima puls, ko to mi neka stvar. Imao sam i ja puls, i Bata Koja je imao puls a bili smo polu-mrtvi, ZOMBIJI...

- Jesi li ispusio?
- Jesam..
- Trebalo bi obavjestiti nekoga?
- Ja da ti se penjem na 6 sprat ... jok
- Ajmo zajedno!
- A sta cemo sa njim?
- Nece on nigdje ...
- Hahahihi, dobra ti je ta .... dze ce ba on, hihi

Popnemo se na sesti sprat, kuc-kuc na neka vrata, otvara zena. Vidimo u hodniku pecica, pet sest ljudi se griju oko nje, standardna ratna idila ... jos samo granatiranje fali ...

- Dobro vece!!!
- Dddd, dd, ddobrro vece???
- Ne bojte se, nismo mi iz vojne policije, niti smo neki, nego jeli se vas ko bacio sa prozora prije jedno pet minuta?
- ?????? Suze u ocima ?????
- Ne bojte se gospodjo, ziv je ...
- Ali, svi smo tuuu ...
- Aha, onda izvinite, mora da smo pogrijesili ulaz, jebo ovog arhitektu, samo da nam ga je naci, ne moze covjek procijeniti sa kojeg se prozora bacio covjek...
- Kakav covjek?
- Ma nista...

Sletimo dole. Nista!!! Sta cemo sad? Momak jos lezi (a gdje ce), neki zvukovi izlaze iz njega, pomalo strasno, ali utjesno ... ajmo u drugi ulaz ...

- Pusti mene da ja sad govorim, umalo da zena fras dobije, konju jedan. I ti mi neki bolnicar ...
- Dobro ...
- Dobro vece, gospodine. Cini nam se da vam je prozor otvoren, mozete li provjeriti jeli se neko bacio sa njega, ili - da li ikoga jos ima u sobi sa otvorenim prozorom. Ne bojte se, nismo iz vojne policije ...
- Ali, ali, oooon je bolestan siromah, majka mu je poginula prije mjesec dana, on jjjeee bollestan, nemojte ga ...
- Nismo mi iz vojske, gospodine, samo pogledajte ...

Ode covjek, eto ga za sekundu ... blijed, jebo smrt kakav je bio ...

- Pa, gggdje je, bio je u svojoj sobi?
- Pao je sa prozora!
- Kako?
- Otkud mi znamo, izgleda da se bacio ...
- Jojoj, meni!!! A majka mu je umrla nedavno ...
- Zao nam je, ali on jos dise ...

Strcali smo dole. Ja sam odgovorno tvrdio da ga ne smijemo micati, ali ajde ti u ratu zovi hitnu - na sta - na guzicu da ih zovem. Zaustavili smo neki auto, jedan od ona dva sto su vozili gradom ... nije imao zadnja vrata, dok smo ga utovarali, osjecao sam pod rukama kako ima bar 10 viska zglobova ... umro je iduce jutro ... nije mi jasno kako je i toliko zivio ...

- Hocemo li jos po jednu, iz tabakere?
- Ajde, daj ...
- E, moj Bata Koja, kad zavrsi rat, sjescemo nas dvojica, pa naruciti girice i ubiti gajbu pive ...
- Jedva cekam ...

Kum i ja smo cekali 10 godina na te girice i pive, gadno smo se napili ... ali bilo je fino ... ja tabakeru vise nemam ... imam price da ih pricam i Bata Koju da plivamo zajedno, a kum - nije dugme ...

'Ajd uzdravlje

18.10.2005.

BB

Dragi moj Juniore,

cijelo jutro pokusavam da se sjetim teme za danasnje pismo. Jos juce mi je palo na pamet da ti pisem o necemu strasno vaznom iz srednje-skolskog perioda moga zivota, ali jutros nikako da se sjetim. I pocnem razmisljati o tome kako je skleroza stvarno gadna bolest, pa onda o tome kako se lijeci, tu mi dodje na pamet da moram da budem krajnje uporan oko sportskih aktivnosti, a prva asocijacija na to i na ovaj suncan dan mi bi biciklo, i dodje ... BB ... Kako sam ja spojio biciklo i BB, to je vec druga prica, a mozda i nije!

U drugom razredu srednje skole u moj zivot je dosao jedan covjek, koji je vjerovatno od svih mojih prijatelja ostavio najveci utisak i uticaj na mene. Zvao se Zoran Markovic!!! Kazem zvao se, a ne zove se, jer eto Juniore moj, moja generacija je generacija mladih ratnika i heroja, a malo heroja je zivo ...

Zoka, Srdjan, Adi, Veca i ja smo bili tzv. Blejkova Petorka, grupa kompletnih idiota koji su se zajebavali do kraja, ali bas do kraja ... Bjezali smo iz skole, opijali u kafani u koju je Alan Ford izvodio Barbaru a nalazi se odmah preko puta skole, pravili pasjaluke najgore vrste ...

Poseban obred naseg druzenja i odrastanja je bio vikend odlazak u BB, za mene najbolji disko klub kojeg je Sarajevo uvijek imalo... Kazem da je to bio bio obred, jer smo ga mi tako nekako i shvatali. Imali smo posebne BB majce, BB frizure, BB cipele. U petak, odmah iza skole, trcalo se kuci, sredjivalo, kupalo, da bi se u 9 sati nasli u kafani Zemun. Tu se nije trosio alkohol, o ne, vec iskljucivo kole. Imali smo furku kako kola pospjesuje rad mozga (sta ce nam mozak za BB, to jos niko nije skontao). Iza toga bi slijedio ritualni obilazak grada "uzduz i poprijeko", pa vrcenje pred kafanom "Posta" - dok djeca ne izadju iz BB-a, sto ce reci oko 11:30. Vecinom, ta djeca su bili stariji od nas, ali ... zar je iko bio stariji od nas?

Onda ulaz u BB!!! Koliko god puta usao u BB, uvijek mi je bilo kao prvi put, kao ulazak u tajnu pecinu punu iznenadjenja. Uvijek iste face, ponekad nove cure kao nove jakne, ista muzika, ali uvijek razlicito. Boro je imao stiha da raji odredi puls, a mi se nismo stidjeli da plesemo. Uvijek smo plesali, do iznemoglosti!!! I uvijek smo gledali u Irenu, Borinu curu kako guzova okrenutih publici gleda u svog dragog i vrti guzovima utegnutim u 501, uh - kad se samo sjetim ...

Naravno, svako je imao svoju curu koju je smekao u BB-u, Djani Milicu, Veca - hmmm?, Adi - isto Milicu, Zoka - Almu, a ja Goranu. Onda bi plesali, plesali i plesali, dok se BB majce ne bi zaljepile za nas ... izbor za povratak je bio pjanski na cijeli sat koji ide kao tramvaj, ili pjanski na pola sata koji ide kao trola, obicno oko 3 ujutro...

Povremeno su nam padale idotske ideje na pamet, da malo razbijemo monotoniju plesa u BB majcama, smekanja NASIH cura (nikad niko nije mazuo jednu od tih NASIH, ali smo zato mazijali sve ostale). Npr. Zoka i ja se obucemo u odijela, sredimo i napirlitamo kao bozicna drvca. On obuce duge (shiptarke) gace ispod pantola, a ja obucem one najruznije dokoljenice. Onda, oko 1 iza ponoci, kad Boro pocne da pusta nase pjesme i kada su ljudi najopusteniji, Zoka hladno zavrne pantole da se (bar do koljena) vide one Shipto gace, a ja svoje pantole uvucem (kao pumphozne) u one odvratne carape. Prosetamo tako da nas svi vide, proguramo se u WC (muski i zenski odmah jedan uz drugi, a kako nigdje nema zraka osim tamo, gomila ljudi se gura ispred), ostavimo SIROM OTVORENA vrata i onda ko fol ja pisam i pitam Zoku - "Eeej, Markovicu, jesi li oprao ruke?". Jesam, jesam. 'Ajde mi ga onda pricuvaj i istresi!!!!

Onda on ko fol mi ga cuva i trese a ja mu sve po spisku sto prska, pa kao brisem oci. Svi gledaju nista im nije jasno ... Onda odemo do bine pred DJ-vom kucicom, da nas svi vide u onom polumraku, uzmemo foliju od cigareta, stavimo je na usta pa se kao ljubimo i fatamo pola sata dok se svi zgrazavaju ...

Ja sam u neka doba pustio kosu, pa sam mlatio njome i glavu ubacivao u najveci zvucnik, kao da hocu da se napijem muzike...

Uvijek sam se najvise palio na "Fire Woman" od Culta.

I tako, vozim ja jucer bicikl, slusalice na uhu, pici Cult!! Svira policajac - kaze - kazna!!, vozili ste preko 100 :)

18.10.2005.

Migrena

Dragi moj Juniore,

svako ima svoju kronicnu, ili ti hronicnu bolest, pa i ja. Prije bi to valjalo nazvati STANJE, nego bolest, jer bolest bi trebala biti neka anomalija u poredjenju sa normalnim, a meni je ovo moje normalno...

Migrena! Prvi put se pocela javljati, tamo negdje, u prvom razredu srednje. Tada nisam poznavao tu azdaju, pa sam mislio da cu umrijeti. Oni koji nikada nisu imali migrenu, nemaju pojma o cemu pricam. Oni koju se je imali, znaju da ne postoji nista, ama bas nista cime se mozes boriti protiv nje.

Tada, prije 17-18 godina, napadi migrene su bili cesti. Dolazili su nenajavljeni, a ja nisam upoznao svoju bolest. Cesto sam mislio da se radi o obicnoj glavobolji, pa sam je pustao da se razvije u neman...

Moji su se zabrinuli, poceli su odlasci doktorima. Doktori kao doktori, pojma nemaju, nego samo nesto mjere i dijagnosticiraju, a ne rade ono primarno (ili sam ja fulio cilj njihove profesije) - LIJECE!!! Bio sam kod otorinolaringologa, mislili su da bi moglo biti od usiju (sluha), ali sve je bilo u redu. Poslali su me ocnom ljekaru, ali moj vid je dobar. Bio sam zubaru, navodno kvaran zub moze uzrokovati glavobolju (ne zubobolju????) - nista. Poslije gomile pregleda, nalaza, i inih sranja su utvrdili da se radi o migreni. Preporuka je bila da odem psihologu, jer su mozda na psiho nivou (nisu). Samo jedan pametan doktor nije srao, vec mi je rekao kako treba da naucim da je prepoznam od obicne glavobolje, kako treba odmah preventivno da se izolujem od izvora svjetla i zvuka, da popijem tecnosti, tabletu i da se ucutim... Rekao je jos da ce se smanjivati kako starim, i jesu ...

Tada doktora nisam slusao, sada sam nadosao na iste odgovore sam. Migrena mi je usrala dobar dio prve polovine srednje skole, par derneka i dvije, tri cure. Ona ide pod ruku sa niskim pritiskom, koji me okolini cini uspavanim i distanciranim iako u meni cijeli svijet gori. Ima veze i sa vremenskim promjenama, posebno velikim talasanjima atmosferskog pritiska. Ako je pustim, tj. ako ne odem kuci i ne legnem, pocne mi smetati svako svjetlo i svaki zvuk, pocne me oblijevati hladni znoj, a tijelo se pocne grciti u nastojanju da sve izbaci iz sebe (citaj: povracanje i sranje)...

Sada je sve manje migrene, jednom dva puta godisnje. Ali tada, kada sam bio u srednjoj skoli, napadala je barem jednom sedmicno, podmuklo, jako, iznenada. Naucila me je da trpim bol jacu od bilo koje druge. Poslije sam lomio kosti, pucali su mi organi, bolili me zubi, vadili mi zivce, ali nikada, nikada nista slicno migreni.

Zadnje dvije migrene sam imao poslije nekih pijanki, kada sam i prepusio. Najveca migrena ikada, desila mi se kada sam zivio tamo daleko (pricacu ti o tome). Tada sam jedini put pomislio da dignem ruku na sebe ... bolilo me je tri dana bez prestanka, a ni kutija najjacih lijekova nije pomogla. Ispovracao sam sve sto sam imao u sebi, bio prakticno slijep i gluh od bolova. Tebi zelim da je nikada ne osjetis ...

Zasto bas danas ovo pisem? Cudno boli, sinko, cudno ...

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
hadzinica
Aime Sati
Tišina
blob
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Nakane o Barbari
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
413811

Powered by Blogger.ba