Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

22.11.2005.

Sudbe

[i]Dragi moj Juniore,

već sam spomenuo kako je meni počeo rat. Davno to bijaše, baš davno, prije nekoliko života ...

Znaš, kažu da dio sebe daješ onda kada se povjeriš drugom, a on opet dio tebe primi... i tako, na kraju postanemo svi i niko, blijedi odsjaj onoga što smo mogli biti i jarko svjetlo onoga što jesmo ...

Sudbine, kada ujedine ljude, i dobro i loše kada ljudi dijele - tvore BIĆA večih od nas samih - skupinu koju zovemo ljudi ...
i njihova sudbina postane Tvoja, a Tvoje Njihova ...[/i]

Moje Tajne je udisala ljubav ležeći bivšem Barbarinu u krilu , privijena uz njega kao da je njegovo krilo posljednje utočište, sva ušuškana u miris ljubavi i nježnosti ...

On na TV-u traži program sa muzikom, nalazi "Cream" sa Prince-om i onim lijepim djevojkama na spotu, ona se smije jer je to njena omiljena...

Ustaju i plešu, okreće se ispod njegove ruke, grli je, smiju se....

Vec ludi od miline, sreće, ton na TV-u pojačan maksimalno.

Vanredne vijesti!

Biljana se ljubi s Arkanom.

Barbarin sjeda, uozbilji se, a ona još opijena srećom – prilazi mu i zove ga. On ne reaguje. Ne može da vjeruje da se smješka tom prilogu na vijestima. Zar on?

Za to vrijeme Bjanka sjedi na klupi – "Razmišljala sam o novim cipelicama na štiklu, klopajući burek. A onda neko drag reče - haj ti kući, a ja odo da vidim šta je ovo..."

"Moram kući." – reće Moje Tajne
"Ja ću te odvesti."
"Sama ću"
"Ne budali, vidiš da je počeo rat."
"Ma kakav rat – tramvaji još uvijek rade?! Sama ću!"

Riba se sjeća - ali je to bilo '91 (u Gracanici kod njene Nane) vraća se kući, kad tenkovi prolaze??? Malo poslije, kažu policijski sat (nesto se na Ozrenu šuškalo). Neki se prijatelji tek vratili (Slovenija, Hrvatska, služili vojsku!!!) i jebu mater i rondaju???

Kaže joj mama - pići kod tate u Australiju (braća već bili dole), i Riba se spakuje i put Beograd, kad na nekom mostu, četnici ih zaustavljaju (unifoma, brada i to). Vozač (koji je bio srbin iz prijedora????) izašao tuc, muc, vako, nako, otvori gepek, izlazite...bla bla bla i pustiše ih) a Ribi sve upitnik? Konta - kad ću se vratiti iz Australije...to je bilo septembar '91.

C. Kent je gledao reprizu sarajevskog noćnog programa na TV kad su prekinuli emisiju zbog pucnjave na demonstrante ispred Holiday Inn-a . Prikazivali su "Cosby show" a C. Kent, budala, sve misli "Kad će više ovi da prestanu pucat pa da nastavim gledat emisiju" - i jesu prestali ali 3.5 godina poslije.

U malom gradu, gdje je živjela Švedska Hanuma je taj dan, skoro mjesec dana prije Sarajeva, naveče - kad je došla s posla i bila u kupatilu, vidjela kroz prozor vatru i pucnjavu u centru, nekih stotinjak metara dalje... skoro mjesec prije nego je Nerina stara s tetkom pošla prema skupštini... odjeknuše pucnjevi, stari bukvalno izletio iz kuce, da ih zaustavi - da ih vrati kuci... Njih dvije sokirane pred TV-om, Nera šuti i ne konta ništa...stari doživio nervni slom...

I priča mi Žaba Krastača - "Prvi dan Bajrama - mi roštiljamo, stari u svom elementu, kasno poslepodne ja negdje u mahali - mama zove: dođi kući trebam te... ona već spakovala stvari, idemo u Srbiju na par dana - zašto?

Čika Dragan rekao starom: biće rata, nek' idu makar one na par dana... - "stižemo u Srbiju - moja mala seka pravi urnebes zaboravila svoju lutku ... prvi put redovno gledam dnevnik - na RTS svečano objavljuju da je moj grad JUNAČKI OSLOBOĐEN OD STRANE ZELENIH BERETKI... zovem starog - smiješno mu, kaže da upravo sprema teleću glavušu - da ne propada :-) - i već je vijest procurila: DOLAZI NAM UŽIČKI KORPUS..."

A Oblaci veli: "Mi pobjegli iz svog srednjobosanskog gradića . aprila 1992 jer su topovi već počeli da rade u okolini. A pobjegli gdje? U Mostar!"

Stižu u Mostar, kod maminih, kad ih na magistrali dočekuje čika bradati bezzubi čiko. Otvore prozor, njih tri žeMske (stari ost'o kući), a on onakav odvratan ih počne maltretirati, kud, gdje, šta. (Nakon toga je redovno sanjala četnike kako je zarobljavaju.)

I (uglavnom) pusti on njih da prodju, kad imaš šta vidjeti. Ulice pune ljudi, svi nešto metu, stakla na sve strane, čudna atmosfera...Šta je bilo? Explozija bila u Sjevernom logoru. A oni lafo došli na sigurno, da se sklone od topova. (Samo sto je nama mama rekla da idemo jer je daji(đi) rođendan)
I tako, tu se zaglavili par sedmica koje su proveli po skloništima jer se nisu mogli vratiti kući. Bio ostećen most negdje kod Jablanice cini joj se...I na kraju stara ipak odluči da idu nazad, ne bendajući šta ljudi pričaju.

I dok slušam Oblake, čujem sablasne riječi JOCKERA koji veli: "bilo je to 1993.travanj 16. tocnije.bili smo se vracali se iz derneka, oko 7 ujutro kad granata stotinjak metara od nas, poslije jos jedna, gledam kako moj grad gori, zove me zapovjednik ajde na liniju balije napadaju.Stara se prepala ali morao sam da branim dom, da branim obitelj.navaljivali su na liniju sa oruzjem koje smo ima mi dali da se brane od cetnika.Dosao sam u Krizancevo u 9, u samostanu je odmah formirana bolnica, prvi dan u jockerima 10 ranjenih, iznenadni napad nas je sjebao, ali zahvaljujuci nasoj organiziranosti brzo smo se formirali.PRVI DAN MALI ROBERT JE PAO, KAKO SU MOGLI!!!!ZAMRZIO SAM IH ZA CIJELI ZIVOT - MUSLIMANE!!!"

I tako moj Juniore, sudbine ljudi, sudbine prijatelja, komšija, i neprijatelja ... i djece koja plaču, neznajući ono što ni vragu nije znano ...

"...bio je to zadnji dan školske godine i sutradan početak ljetnjeg raspusta... "- kaže Moji Dani - "ja dijete, kraj 5. razreda... sjedila sam sa svojom, tada najboljom drugaricom ispred zgrade kad se začuše pucnji i rafali... odjednom zbrka, trka, profuraše neki vojnici pored nas... neko mi dobaci da idem kući dok još mogu... trčim kući, a u kući pometnja, brata nema, mama van sebe, otac hoće po brata da ide... onda detonacije i sasuti prozor u mojoj dječijoj sobi... ni onaj usrani ljepak ga nije mogao barem od prve detonacije sačuvat. I onda usmrdjeli podrum i bezbroj eksplozija! I prvi dan ljetnjeg raspusta koji dočekah u strahu negdje u čosku vlažnog podruma."

Nadodaje Mey -
"prvi strah: sjedim u parku nekih nepunih 10 god imam, sva ta dječica se igraju (puno drugačije nego današnja djeca ,uživaju u normalnim dječijim igrama) - smijeh,graja... i odjednom avioni prolijeću tako nisko da su probili zvučni zid i samo vidiš vriska, bježanija... i moj otac koji stoji na balkonu i vrišti da što prije uđemo u kuću....nisam znala gdje mi je brat, ostala sam u parkiću sva prepadnuta trazeći ga ali on je vec bio pobjegao....to je prvi strah...

drugi strah: noć, prolaze tenkovi pored zgrade i sve zuji... mama i tata su navukli ormare na prozore i legli na pod i sjećam se igrali na kompjuteru neke žabice....vidjela sam da se smiju ali kroz strah i nevjericu šta se desava....
kasnije tu noć se uveliko počelo pucati....

treći strah: nas troje u autu neki čovjek nas vodi negdje tata ostaje iza nas mašući.... ja klinka od 10 god nisam dala ni da me poljubi kao ono - velika sam sta ima da me ljubi vidimo se za par dana......

Proslo je 5 godina kad sam vidjela tog čovjeka, puno starijeg, umornijeg... sa puno vise bora.... nije bio to isti čovjek koji je mahao kad se opraštao od svoje male djece... ali je bio isti onaj moj tata kojem sam tad sjela u krilo i jako ga zagrlila....više nisam bila curica..."

Kroz mučni smijeh, upada Peggy Mala - "sjećam se imala sam 17, on 18 sjedimo na klupi i on me ubjedjuje kako mora na par dana u Beograd,brzo će se vratiti kaže ... ja ga ljubim i vjerujem mu! ja u podrum, on u cetnike hah"

Mirnesa se radovala što se puca jer nisu išli u školu, a moglo sam hodat' po danu sa rajom, sve dok nije avion probio zvučni zid dok su sjedili u parku kad je prvi put zavladala opšta panika... Narednih dana se "pravo" pucalo i glave nisu pomaljali iz zgrade i podruma, a jedan Omar koji se kasnije smucao po Holandskim zatvorima je pokrao sve čarape iz susjedne radnje "Ključ", najlonke stavljao na glavu i plašio nene po podrumu kako je "Bijeli Orao"...

Iz daleka, iz svih mjesta koja su naša, Tvoja - samo Tvoja i svačija - Juniore, i gdje će te babo voditi, progovaraju sudbe ljudi koji napustiše svoje kuće - pred seljačinama i bagrom - na žalost ....

Melly - "U Gornjem Vakufu, dan prije no sto je tata sredio da ja, mama i buraz idemo za Švedsku kod njegovog brata, onako na dva mjeseca dok se sve to stiša.... ja sam se u onoj maloj Čaršiji opraštala od društva i jednog "neprijatelja" koji je bio 7 godina stariji, a ja klinka, malte ne djevojčica sa nepunih 12 godina u koju je on navodno bio odvalio heheh....(samo da se zna, nikad mu se nisam javila).... Odjednom, negdje predvečer počeše svi da se hitro razilaze.... meni nejasno, kontam pa nije još policijski sat.... Kad odjednom prolaze kraj parka sa ranjenima na nosilima i zapovijedaju nam zelenci da se maknemo i idemo kući.... Druge nam nije bilo, a ostalo nas samo troje još tu.... Trčeći do naše zgrade, izbezumljeni u haustoru se opraštam i od Alme.... Tata sav razjuran, samo mi zapovijedi da legnem na pod kraj drugih i da se ne mičemo dok se on ne vrati.... Navodno snajperista neki je bio na krovu jedne od te tri zgrade u našem "krugu".... I bio je, iznad nas bas.... ali je uspio uteči prije no što se stanari organizovali ko će se penjati na plato zgrade.... Moj hrabri otac je to učinio i već tad nikog nije bilo....

Sve se stišalo i tu noć nisam skoro ni spavala.... Došao je u posjeti i rodjak iz Donjeg Vakufa.... Kasnije smo samo pričali uz svijetlost svijeca, a ujutru rano smo krenuli ja, mama i braco na put do Maribora gdje nas je preuzeo tatin brat.... E taj put do Slovenije, kroz Hercegovinu i Dalmaciju, pa prema sjeveru Hrvatske je trajao dvije noći, i svakvih strava i užasa se izdešavalo.... te sam dijelove namjerno zaboravila, i kojih sam se čak i sjetila.... treće jutro smo stigli u Maribor.... I krenuli put pod točkove za Švedsku.... Jest mi tad sve izgledalo cudno ovdje....

Nakon dva mjeseca tata nas je pozvao i poručio da nigdje ne mičemo vec da budemo tu gdje jesmo i njega smo ponovno tek nakon 16 mjeseci čuli, ali nije nam došao dok nije rat stao.... Kaže, borio se da bi mi kao njegova dijeca a i on, imali pravo na svoje porijeklo...."

Dodaje Majska Suza - "I mi smo otišli na 3 mjeseca, a evo sad vec 13 godina :((( Kod nas je počeo tako da su iz okolnih sela u grad dolazile žene i djeca, a muškarce su strpali u logore ili teretne vozove gdje su prvo bili par dana po 150 u jednom vagonu, da bi nakon toga opet završili u logoru. U grad je aktivni rat dosao jednog dana pred podne: nigdje nikog ne vidiš, ali se svugdje puca i čuje se brujanje (sad znam da su to tenkovi bili). Nakon 8 sati pucanja i granatiranja dolaze nam čede i govore da se "PREDAMO" i da predamo sve oružje. Ahhh kad se sjetim...kakvo oružje? Samo žene i djeca su jos ostali..."

A kod Moje Tajne - Scena sljedeca:
Zvoni telefon. Dogovor za izlazak. Allegro. Bilijar. Tu je najsigurnije, blizu je kuće.
Stol br. 1.
Muzika po želji.
Jos jedan par s njima. Takodjer „mix“- ona Srpkinja, on Dalmatinac (student Medicine).
„Eto ih... Krenuli ORLOVI...“, neko reče (i nadam se osta živ?!).
Dok se okrenula da pogleda ostale stolove – nema nikog. Kugle razbacane, krede popadale, štapovi po stolovima...
„Idemo“, kao da je sav strah svijeta u tom glasu... A ona crna osmica osta onako, netaknuta.
I više nikad poslije toga.
Samo poziv iz Srbije, kroz plač:
“Evo me u nekom bircu na putu za Šabac... Ja ne mogu ostati tamo, TO NIJE MOJ RAT!“ (to je bilo prvi put da je čula tu frazu koja se kasnije ponavljala nebrojeno puta...)
Jebem ti, moj je.
I tek tada ona začu – ekspoloziju. Posta konačno svjesna šta se vani dešava.
Gađaju tenkom Hum.
Tog trena, s slušalicom u ruci i knjigom „Analitiška hemija“ u drugoj, Moje Tajne postade svesna horora koji je čeka. Ona je prokleta – kad voli, voli ko konj, ništa ti to kod nje napola nije.....
Razbolila se te zime, moleći Boga da umre, nije mogla da podnese takav NJIHOV kraj.

Dodaje Q - "pošto sam sretno napustio JA pred sam rat u Hrvatskoj (zahvaljujem psihijatrima vojne bolnice u Puli), a zatim u maju '92 napustio i Sa gdje sam studiro, obreo sam se u svom gradu. Nacionalni sastav stanovništa i ukupna geopolitička konstelacija odnosa govorili su da grad nije moguće braniti, ali šta zna Mujo sta je tenk, pogotovo sto se prethodno nismo usaglasili da će rata uopste biti. I dok su Četnici vršljali centrom grada, mi smo se samoorganizovali po mahalama (kad mi neko pomene SDA i njenu ulogu u odbrani...)i držali neke straže naoružani sa par pušaka. Čak je u tom haosu i mene zapala jedna smjena na najzajebanijem mjestu. Sve nade su bile usmjerene u neko cudesno oružje koje samo sto nije došlo i o čijem efektu su se ispredale urbane legende. Radilo se o obicnom snajperu. Opet srećom, za prvi maj smo otišli "nakratko" u vikendicu na selo. Na izlazu iz grada dočekala nas je jedna četnicka patrola koja je pretresla auto trazeći pare. Pustili su nas, ali smo ubrzo po dolasku na selo čuli da se gradjanima odredjene, neadekvatne nacionalnosti, ne dozvoljava povratak u grad. A mi, u svojoj naivnosti, stvarno planirali da se vratimo. Pa kuća nam tamo ostala, gdje ćeš bez kuće :) i tako ostadosmo u vikendici malo duze nego sto smo planirali. neki cak i do dan danas."

Kaže KRETENIKUS - "Ja ne mogu reći da samo jedan dogadjaja povezujem sa početkom rata. Ali se sjećam prvih barikada kada bunovan sjedim u piđami i slušam radio zajedno sa zabrinutim roditeljima koji nisu mogli otići na posao.
Sjecam se bajramskog sijela i suplje priče tatinog jarana koji je govorio da rata neće biti i da turski piloti porijeklom iz bih samo čekaju da zapuca pa da polete i bomraduju četnike. Moj amidža mu je na to rekao ja ti dajem 10 000 maraka cim prvi turski avion nadleti bosnu. Četnici su zapucali, turci nisu doletili, tatin jaran se nedugo zatim ispalio na zapad, a moj amidza je proveo citav rat u Sarajevu.

Sjećam se demonstracija pred skupštinom i kako sam zvao dvojicu svojih skolskih drugova da cujem kako su oni, medjutim obojica su bili otisli kod baba u Beograd.

Sjećam se mame koja se sva bila osula po licu od straha. Za 15 dana smršala je 15 kila, noći je provodila sa tranzistorom u krilu, pored sebe je imala telefon i dva kuhinjska noža.

Sjećam se kako smo čistili podrum i kako smo stavili obični rajber na haustorska vrata misleći da ce to sprijeciti četnike.

Sjećam se kada su migovi probili zvučni zid nad Sarajevom, a buraz, tata i ja, šetali po gradu. Kada smo se vratili kući stara je učila dove u podrumu, lica iskrivljenog od straha.

Sjecam se kako je amidza jednog jutra, sredinom aprila nazvao i rekao da nas moze ubaciti na avion koji leti iz Sarajeva. Ja sam probudio staru i ganjao starog po mahali. U roku od sat vremena smo napustili stan i zaputili se na aerodrom. Prtljag nam se sastajao od dva para čarapa koje je stara imala u torbi prilikom silaska u podrum.

Sjećam se tatinog neobrijanog lica i umornog pogleda, teskih sivih oblaka koji su se taj dan bili nadvili nad sarajevom.
Pri izlasku iz Sarajeva okrenuo sam se i pogledao grad, i pomislio ”Boze pa sarajevo ima pravo puno velkih zgrada".

Čitač - "ne sjećam se bas dobro tog dana kada je sve počelo, ali zato se odlicno sjećam noći prije toga. Nije bilo hladno, pa nas se par skupilo u parku iza zgrade, zezali smo se i smijali toliko da me sve zivo bolilo. Sutradan sam se ustala i počela spremati za školu, kada mi je mama rekla da nema skole. sjecam se da sam rekla: "super, mogu da spavam do 12". Ko je tada mogao znati da ono ustajanje kada si prva smjena nije najgora stvar u zivootu..."

[i]I još milion priča, još milion sudbina. I u svakoj iste riječi;

KUĆA
MAMA
TATA
BRAT
STRAH
PUCANJE
PROZOR

Od tih rijeći lako sastaviš život, udahneš mu dušu i ostane ... TRAG ...[/i]
EPILOG:

9 godina kasnije. Moje Tajne i muž kupuju stan. Angažuju agenciju da im nadje ono sto traže. I pored stotine hiljada stanova u Sarajevu, odvedoše ih u stan s početka ove priće.

I kaže Moje Tajne - "Uvijek sam se pitala: Sta bi bilo kad bi bilo? Da nije otisao...? Sta bi bilo kad bismo se sreli...?

I dobi odgovor – nasmijala bi se krajem usana i prigrlila svog Muža, svoju pravu sreću. Kada je Mužu objasnila u cijem su stanu, kad je vidio da je crvena od smijeha, zahvalio se ljudima iz agencije, a onda su izašlivani i smijali se ko ludi.

"Jesi li mu vidjela one bordo zavjese sa resicama?"
"Aha, iste one od prije 9 godina..."

22.11.2005.

ACT one

Dragi moj Juniore,

1992 godina je pocela sa - ljubavlju!!! Sa ove distance, iza 2005 - definitivno najjebenija godina u mome zivotu. Snjezna kraljica se usuljala u moj zivot, tiho. Poziv u kino, 3. januara (ko jos ide u kino 3. januara?), onda nespretni poljubac, i to je bilo to ...

Ja sam poceo pisati pjesme, tone pjesama, prica. Izmisljao poklone, nije mi dorastao ni jedan dizajner na svijetu - nevjerovatno kakav je ljubav motiv. Ona je samo gledala u mene svojim ljubicastim ocima, beskrajno slusala moje price i strasno me ljubila otvorenih ociju.

Ja sam bio na krilima ljubavi, vadio iz sebe i iz svoje okoline najnevjerovatnije i najromanticnije price o krikovima leptirova koji se radjaju, pustinjama ispod kojih teku rijeke koje pokrecu svijet duhova u nama, i o bestiji u meni koja me tjera da je volim. Pa da - logicno je da ljubav poistovjetis sa mistikom kada se nadjes u klinchu sa duplom skorpijom - pogotovu ako si i ti dupla skorpija - kao sto jesam.

Kada ti nije strano nekome nanijeti duhovnu bol, jer znas da ces se procistiti kada ti ona nanese jos vecu, kada mozes nekoga ugristi za jezik pa onda placuci uzivati u okusu njene krvi.

Ona kafanica pored masinskog fakulteta (u kojoj je bio bilijar - Setaliste ili nesto tako) nas je bila puna, ruke uvijek spojene, usne bolne i ispucale od beskrajnih poljubaca. Nikada se nisam toliko ljubio sa nekim. Bukvalno, satima ... Dok ne pocne da boli. Zajedno smo ucili (glupo), zajedno sjedili na predavanjima, zajedno sutili, smijali se i pili beskrajne kole (pive).

Ona je bila zainteresovana samo za Moj odraz u Njoj, a Ja samo za odraz ljubavi koju je Ona izazivala u Meni. Ne pokusavaj to ni da shvatis, to samo 4 skorpije na jednom mjestu mogu da proizvedu.

Vec poslije par mjeseci mi je postajalo jasno da je to najbolesniji odnos koji postoji, salata od: ljubavi, posesivnosti, egocentricnosti, mracnjastva, ljubomore, tastine i crnila. Magicno privlacna, tako da ne mozes da se iskolebas iz nje, surovo bolna - tako da mrsas dok se gledas u ogledalo, fantasticno uzbudljiva - tako da .... boli.

Ne mogu reci da nije bilo lijepih trenutaka, ne mogu reci da nisam okupan strahotom te veze saznao mnogo vise o sebi nego ikada prije ili poslije. Lagao bih ako bih rekao da nije bilo uzbudljivo, a pretjerao bih ako kazem da nije STRASNO bolilo.

Onda su bile barikade, njen tata se sekirao za nju, ona se sekirala hocu li je ja ne-nazvati prije nego sto je u njenoj glavi vrijeme da je ne-nazovem, a ja sam sekirao hoce li ona misliti sto je nisam ne-nazvao.

Ja sam lokao u Stelexu misleci na nju, ona je citala gluposti i slusala Ibricu Jusica misleci kakav sam ja mogao biti ali nisam ili necu, a oni su pripremali rat.

Onda sam 2. maja 1992 bio kod nje u stanu, na Grbavici, pa me je njen tata natjerao da bjezim. Pa su me uhvatila dva cetnika, a ja sam im slagao da sam dobrovoljac iz Srbije, pa sam uletio u prednji dio tramvaja, a granata se zavalila u zadnji, pa sam trcao a iznad mene je proletio avion koji je unazad opucao raketu u Hum, a mlaz je ispisao ime ledene kraljice na nebu, cuo se krik leptira i ja sam kod Socijalnog uletio u ruke izbezumljenog tate koji me je posao traziti ...

Tata je plakao od srece, jer sam ziv, ja od nesrece jer - sta je sa njom ...???

Ostala je u ropstvu, na Grbavici, a ja sam tek onda poceo da patim ... skorpijski crno ...

22.11.2005.

1991 - V dio

Dragi moj Juniore,

Davi nije bilo pravo kada sam mu rekao. A kome bi? Mislim da smo bili stariji (i ozbiljniji) da bih jednostavno odustao od plavke, kao sto i jesam u nekim kasnijim slucajevima. Ovako, morao sam sve probati, a osjecao sam griznju savjesti zbog Dave ... naravno, za sve sam krivio plavku...

To se desavalo pred sami docek nove 1992, a Dava i ja smo pokusavali organizovati neki dernek za docek. Trudili smo se, sabirali raju, ali svi su bili nekako sjebani i depresivni. Nemoram ni napominjati da je u Hrvatskoj vec bio rat i to uveliko, a priblizavao se u ovu zemlju strelovitom brzinom.

Konacno, predzadnji dan smo skupili drustvo. Nas dvojica, domacin - jedan smoto koji je imao prazan stan, jedan fini decko koji je sada u Austriji i 10 djevojaka. Dava je u medjuvremenu pokupio jednu "malu kompaktnu cjelinu", i vec je skoro bio zaboravio na plavku ...

Dernek je poceo slavno. Davin i moj Show, u kostimima i sa gitarama, pjevamo Bohemian Raspody od Queena (dobro bas - pokusavamo da pjevamo), cure u toaletama, plavka svud oko mene. Ja, naravno divljak sam se brzo napio. Taman sam se spremao na konacni napad, kada me je Dava zamolio da malo zabavljam tu njegovu "malu kompaktnu", dok on ne pokusa nesto sa jednom drugom. Ja sam, onako pijan, to shvatio kao dozvolu da napadnem njegovu curu, sto sam i ucinio. Branila se jadna, ali smo na kraju zavrsili u klinchu. U to Dava uleti u sobu i sve mi po spisku. Kazem mu:
Pa zam mi nisi rekao da je napadnem?
Ne, samo da je zabavljas, majmune!!!

Onda sam pokunjeno popio jos decu votke, i otisao do plavke. Progutala me je onim svojim velikim usnama. Najgore od svega, ja sam onako izgubljen u njenoj mirisljavoj kosi, bujnim grudima i dugackim nogama, osjetio - da mi se povraca...

Jedna od djevojki sa derneka je bila nekakav medicinar, pojma nemam, pa me je malo povratila poslije sat ili dva. Ja ustanem na noge, smrdljiv i nikakav, a samo mi plavka pred ocima. Sjecam se njene kose, mirisa, usana, dojki, a sram me je zbog povracanja (nisam po njoj) ... Odem da vidim sta se desava - nigdje nikoga ...

Trazio sam ih svuda po stanu, ali sam jedino nasao domacina kako ocajan lijepi porculansku vazu koju mu je neko razbio i svoju plavku. Cijeli stan je bio prazan. Plavka sjedi u cosku, od placa joj razmazana maskara svud po licu, drzi OGROMNU chasu ruske salate na krilu i grabi iz nje rukama - e, tek onda sam poceo pravo da povracam ...

Ostali su se grudvali pred zgradom, a kada su se vratili uvalili su me u kadu i navaljali na mene vrecu snijega koju su donijeli s vana. Dava me je napadao sto sam se napio i sto necu vise sa plavkom, ali ona mi se zgadila s onom salatom. Do jutra smo pjevali uz moje guslanje, Dava je razvalio "malu kompaktnu" u susjednoj sobi, a plavka je samo gledala u mene i govorila kako joj je ovo najbolji dernek u zivotu. Malu cjelinu smo morali voditi u hitnu poslije sexa sa Davom (inace, on je covjek koji je uveo termin "sportski sex"), ali su je postili poslije dvije injekcije necega. Cijelo vrijeme, dok sam svirao pored mene je sjedila jedna od djevojaka (ona koju je Dava htio maznuti dok sam ja "zabavljao" njegovu malu) i gledala me svojim cudnim ljubicastim ocima ... ona je postala moja velika ljubav a 1992 je dosla sa famfarama i povracotinom

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
blob
hadzinica
Tišina
Aime Sati
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Nakane o Barbari
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
416687

Powered by Blogger.ba