Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

14.12.2005.

OTES I

Dragi moj Juniore,

u ovoj prici nemam namjeru da pravim dokumentovani opis napada i pada OTESA, vec da ti opisem kako sam ja to dozivio, tamo - negdje ...

U skladistu Sipada, u zgradi kraj poste na Malti nas je sjedilo dvadesetak. Receno nam je da idemo na Stup, kao ispomoc borcima mnogih jedinica koje pokusavaju zaustaviti neprijatelja da udje u grad sa te strane. Od nas se ne ocekuje da budemo heroji, nego da na bilo koji nacin - sa obzirom na (ne)iskustvo pomognemo...

Kamion je dosao oko 7 navecer i potrpao nas. Ja nikada u zivotu nisam bio u tom dijelu grada, tako da opisujem stvari onako kako sam ih tada dozivio...

Kamion je stao u nekom gradilistu. Na sve strane je bio gradjevinski materijal, uglavnom betonski blokovi i armatura. Okolo je rdzala mehanizacija, kranovi, dizalice, kompresori i slicno. Tiho, kroz tamnu noc mase ljudi su prolazili pokraj nas. Nisam imao pojma ko su oni, odakle dolaze i gdje idu, niti sam htio da pitam ...

Svako pucanje je prestalo. Tisinu su jedino remetili koraci i uzdasi ljudi koji su se mimoilazili. Sablasno korzo smrtnika uplasenih do kosti, mogao sam osjetiti zimu u njihovim srcima ... bez pucanja i onih silnih eksplozija koje sam slusao iz daljine proteklog dana, sve je izgledalo jos strasnije...

Prosli smo kroz ovaj objekat (Vranica) i dosli do mostica. Rekli su nam da je mostic na meti njihovog pama, i da moramo biti brzi i tihi. Reflektor, postavljen negdje na TAT ili na kolica na pruzi je kruzio na sve strane i malo-malo prelazio preko mostica... Dubok uzdah i trk ... nije ni zapucao, a vec su dvojica bila mrtva ... ja nisam, to je bilo najvaznije u tom trenutku...

Uveli su nas u Savu Kranj. Unutra haos. Mrtvi u komadima leze po coskovima, ranjeni kukaju, umorni spavaju, preplaseni jedu. Ja sam cvrsto stiskao cenj trulog luka koji mi je majka dala pred polazak, pa onda sa uzivanjem mirisao svoje prste. Rekli su nam da sjednemo. Rekli su nam da stalno gadjaju ovaj, i sve druge objekte u okolini ... i da se cuvamo. Nisu nam rekli kako!?

Oko 2 ujutro su me probudili. Zaspao sam sjedeci. Rekli su mi da idemo. Gdje? Niko nista nije znao. Ispred zgrade je Ismet postrojio svoju policiju i izdavao naredbe. Bio je hrabar, ljut i lud. Jedan se zalio da je povrijedjen. Ismet mu je trazio da zavrne nogavicu da vidi. Ovaj je pokazao okrzotinu od gelera ili zice, mozda eksera. Ismet je poludio, uzeo pistolj i ranio ga u tu nogu - sad si ranjen, pa mozes kuci. Pokupio je mene i jos dvojicu, uvalio nam neke puske i lopate i rekao da idemo da pravimo liniju ...

Kroz kisnu noc smo isli u nepoznato. Nisam imao pojma gdje sam. Morao sam da vjerujem Ismetu i njegovim izvidjacima koji su isli ispred nas. Prosli smo pored kozare, pa dalje - sve asfaltnim putem ... u pravcu gdje sada prolazi autoput. Nigdje nikoga, ni daha, nista ...

Dosli smo do nekih kuca, iz krovova se dimilo, prethodnog dana su bile pogodjene. Izvidjaci su nam mahali nesto, tiho bez zvuka. Sreca da smo ih vidjeli. Prvi se bacio Ismet pa onda i mi. Eksplodiralo je na 3 metra od nas, sreca - svi geleri su prohujali iznad nasih glava ... Hrabar, Ismet je ustao, potrcao i pridruzio se svojima koji su cucali kraj zida kuce ... Uletjeli su unutra kao furije. Culi smo i vidjeli kako se shopaju, pukle su i dvije rucne bombe ...

Onda su nam mahnuli da i mi dodjemo. Kopaj tu rov - tu ce biti linija ... mi kopamo, na smjene po 15 minuta, jedan cuva od mraka i uzasa a drugi kopa. Zemlja je bila mekana, nije bilo tesko, ali se rov odmah punio vodom, sto odozgo sto iz njedara zemlje ...

I tako satima ... nista, ne valja zemlja, Ismet je bio lud i ljut. Preko motorole je nesto organizovao. Onda nam je rekao da je fajront, idemo - gdje? Ne znam, samo odmah idemo. Dao mi je kutiju cigara i rekao - samo da mi je ovu noc i sutra izgurati ...

Opet smo isli nekom cestom. Jedno 10 puta smo na glavu skakali u jarak pored, nosom u blato. Sve mi je vec bilo svejedno, samo da mi je negdje leci i spavati ... ocaj!!! Odjednom, ispred nas gomila ljudi, u koloni. Najmanje 80 ljudi, valjda smjena neka, pojma nemamo. Ismet sikce - prekrij se kabanicama i satorskim krilima. Mi onako mokri, prebacujemo jos vlaznije kabanice preko glave. Vec smo na 20 metara od kolone koja ide prema nama ... spustenih glava, umorni i zarasli, nikakvi ...

Samo smo kimnuli glavama jedni drugima i nijemo se mimoisli. Jedan od njih rece - pomoz' Bog junaci. A mi, nijemi iznutra, ali ostra uma, kao jedan - Bog ti pomogao ... Jebote, gdje smo mi zalutali, upravo smo se mimoisli sa kolonom cetnika ...???!!!

Onda su nas odveli do onoga sto je kasnije postala Posta (mnogi se sigurno sjecaju Poste iza nasipa) i ostavili nas tamo. Rekli su nam da je tu manje opasno i da se ujutro utvrdimo kraj metalnog hangara ... legao sam na vrecu smrznutog pjeska i zaspao ...

14.12.2005.

Predzadnji krug

Dragi moj Juniore,

to je bio prvi, i koliko ja znam, jedini put da sam pao u depresiju. Sa svim mogucim simptomima. Nisam se brijao, nisam se kupao, nisam osjecao, niti mario. Samo sam htio da spavam, i da se nikada ne probudim.

Ali budio sam se!!! I svako novo budjenje me je podsjecalo kako sam nesretan i sjeban. Jedino sto me je izvlacilo su bile fizicke aktivnosti koje nam je rat nametnuo, a tu prije svega mislim na cjepanje i piljenje drva.

Od poremecenih zivaca sam imao temperaturu. Non-stop. Ona mala, glupa, ruzna, ne-popracena ikakvom drugom tegobom sem peckanja u ocima i znojenjem dlanova. I tako, danima...

Ona moja, sada vec bivsa, se osjecala krivom, radi necega, pa me je stala posjecivati. Najgore mi je bilo kada se pojavila za moj rodjendan sa nekakvim ceduljicama na kojima su bili ispisani zavjeti njenog vjecnog prijateljstva???

I tako mjesec dana. Mislio sam da sam najveci pacenik na svijetu, iako je oko mene bjesnio rat, ljudi patili, bili ranavljani i ubijani. Patio sam strasno u svom crnilu koje je bilo oko mene i moju patnju samo pojacavalo.

A, onda, jednog dana je nestalo struje, vode, neba. Crno crnilo se totalno nadvilo nad grad a sa zapada je non-stop odjekivalo. Pricalo se, napadaju OTES. Svaki sat su se mijenjale informacije, a crni stubovi dima su se nazirali u daljini. Doveli su malog Keku, svog izranavljenog od gelera rucne bombe, ali zivog, pa Neku, pogodjenog u celo, pa su nam kazali kako su neka raja poginula ...

A onda su uvece dosli po mene iz jedinice i kazali mi da se spremim. Vec za par sati sam bio u paklu ...

14.12.2005.

Jedna ruzna jesen

Dragi moj Juniore,

ubrzo je dosla i jesen 1992. Kum, Alan i ja smo se jednog ludog dana, u Hrvojevom stanu igrali frizera i osisali na celavo. Tri celavca...

I ostala je jedna slika, zao mi je te slike jer je u Americi, kod nekoga koga vise i ne poznajem. Zoka - dan prije nego sto ce poginuti, u plavoj uniformi Lasta, moja djevojka, i ja - sa 58 kilograma i bez kose. Prava ratna slika, crno-bijela. Eto, bas bih volio doci do te slike ...

I onda glupost, kao ja cu pokusati naci Zoku i izvuci ga, ne zelim o tome ni da pricam. I ne sjecam se, valjda od silnog udara na nervni sistem ... tog dana sam se drugi put u zivotu ozbiljno naljutio na onoga gore ...

Onda se krenulo u Azice. Teren svima nama nepoznat, daleko od nasih kuca, mi smo bili djeca sa Malte i Socijalnog, niko nije isao u tu selendru. Ja sam bio zakazan za trecu grupu, a smjene su se pucale po 15 dana, dakle - tek za mjesec - a to je izgledalo taaaako daleko. I onda, jedno jutro, sjecam se bilo je kisno i odvratno, ono kada se vlaga lijepi za kozu, otisao sam da se javim u jedinicu. Stab je bio svega stotinjak metara od moje zgrade.

Tamo, momci se spremaju za Azice. Ide se na Kozaru, tamo ce se drzati novoupostavljena linija (nemam pojma o politickoj pozadini, izdajstvu i dilovima mafijasa, ali znam da tu i nije postojala linija do tada)... Idu samo iskusni borci, oni koji su vec mjesecima tandzarali sa Ekonomske skole, Masinkog fakulteta, Opstine, koji su prosli Milinkladsku i Pofalice ... Ide i moj Edo, meni ga nesto zao, stariji sam od njega koji mjesec, a ovdje beskrajno mladji ...

I onda, onaj idiot alkoholicar od mog komandira, koji mi je jos prethodnog dana rekao da necu ici jos mjesec dana i tako mi skinuo veliki jad sa srca, govori - sto se nisi obukao!!! Gdje ti je ruksak ... pijan je, valjda od straha, cijelu noc je pio i bazdi na rakiju ...

Objasnjavam mu da mi je on sam odredio da ne idem sa prvom turom, dok se linija ne obrazuje, da se nisam ni spremio, ni uniforme, nit cizama nemam, ali on insistira u alkoholnom magnovenju... urla na mene, a onda vadi pistolj i stavlja mi ga usta, prijeti da ce me istog trena ubiti kao izdajicu ... slomio mi je zub ...

Trcim kuci, ocajan, ne znam sta da radim, srce kuca 300 u sekundi. Objasnjavam starom, a ovaj pizdi, pa se zajedno sa mnom vraca u komandu, on ce se obracunati sa alkosom. Nesto mu je rekao, a ovaj se poceo izvinjavati, pricati parole i okrenuo se i otisao ... kisa je odvratno padala ... stara nije imala da mi da apaurin ili nesto za smirenje, a ja sam se tresao kao prut i u ustima osjecao okus hladnog metala pomjesanog sa rakijom sa prljavih prstiju ... i bol slomljenog zuba ...

Bez prestanka sam mislio na Zoku, molio se Bogu, nadao se, non stop zivkao njegovog brata. Svaki dan su se vijesti mijenjale, te ziv, te mrtav, te zarobljen, vidjen u Kuli, prebijen, itd. Moja cura je bila hladna, a ja sam zelio neciji zagrljaj, a bilo me je stid da od mame trazim da me grli ...

Bili smo u pripremi sve one dane, dok su raja bili u Azicima, a onda jedne noci, bas dok sam ja bio na strazi su se poceli pojavljvati likovi iz prve cete, uzasnuti, bez oruzija, bez odjece, bez ponosa .... svi, skoro svi su pobjegli sa linije...

Prvi put, to je bilo u oktobru 1992, cetnici su izveli tenkove na Stup. Nasi jadnici su razvaljeni, svi koliko ih je bilo. Mnogi su pobjegli, a mnogi se nisu mogli izvuci. U ludnici bjezanije neko mi je rekao da je Edo ranjen, ali lako ... sta li je to trebalo da znaci?

Zelim da odem u bolnicu i da ga posjetim, da vidim kako mu je, ali granatiranje je prejako. Razvaljuju sta stignu. Javljaju mi da je Mahe tesko ranjen u bitci na istocnom dijelu grada, a Davor pred ulazom... uzas ...

Napokon se, poslije par dana, granatiranje smirilo. Odem u Vojnu Bolnicu da posjetim Davora. On prikljucen na onu masinu za vracanje pritiska u pluca (kompresor). Geler mu proletio izmedju rebara, prosvirao pluca, pa se spustio do dzigerice. Vidim, smeka onu sestricu ispod oka - dobro je.

Mahir je u groznom stanju. Vec danima je u shock sobi, bez svijesti i na aparatima. Metak mu je odozgo usao ispod desnog luka rebara, pa kroz sva crijeva koliko ih ima, mokracnu besiku, i na kraju je usao u venu na nozi i putovao sve do koljena. Takva je malokalibarska, zapadna municija ... Izgubio je skoro svu krv, a rahmetli Nakas je napravio cudo i spasao ga je. Srecom???? Mahe je rodjen bez desnog bubrega, da je imao bubreg, bio bi sigurno mrtav ...

Odlazim do Koseva, tamo Edo lezi, ali na Urologiji, mada su mi kazali da je na plastici, jer ima samo ruznu ranu - povrsinsku. Metak iz sijaca, iz neposredne blizine mu je uletio u dupe takvom brzinom da je za sobom zatvorio ranu, pa je (dum-dum) izletio na preponu. Mislili su da je uletio s kosa i samo mu ogrebao butinu i preponu, ali kad par dana nije mogao da mokri, shvatili su da je prostrijelna i da se u mjehuru stvara sepsa ...

Razvaljena generacija je jos nekako zivjela, ali slabim otkucajima srca. Edo je otkrio noge, nije imao gaca a iz chune mu je virio odvratni kateter kroz koji se cjedio gnoj ...

I u svemu tome, priblizava se 2. Novembar, godisnjica mojoj curi i meni. Ja zelim nesto da joj poklonim, a nemam sta. Nasao sam neki komad mekog drveta i izrezbario srce od njega. Nevjest u drvodjeljstvu, bez alata, zarezao sam prst do kosti a krv se brzo upila u ono mekano drvo. Kako je to samo glupo izgledalo, onako - pateticno. Uzeo sam mamin lak za nokte i obojio ga, ali se iz dubine jos uvijek nazirala boja krvi ...

I, ja joj poklanjam to drveno-krvavo srce koje sam zakacio na neki lancic, a ona mi govori kako mora prekinuti sa mnom uz neko debilno objasnjenje kako ja nju volim mnogo vise nego ona mene, a ona to ne moze trpiti. Bijesan, vucem je do svoje kuce, pateticno joj uvaljujem kutiju sa svim sitnicama koje mi je ikada poklonila, i saljem u neku stvar.

Sjeban, trazim cigare, ali ih nema. Svercerka sa treceg sprata je jedini izlaz. Daje mi kutiju plavog ronhila ako joj kcerki popravim biciklo. Zvoni telefon. Zoka je razmjenjen, tijelo su identifikovali, sahrana je sutra. Zvoni opet, Mahir se probudio iz kome. Placem!!! Pojma nemam zasto, ali placem. Jeli zato sto me cura ostavila, ili zato sto je ne mogu sada zagrliti kad mi treba, ili zato sto je Zoka definitivno mrtav, ili zato sto sam sretan zbog Maheta ...

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
hadzinica
blob
Tišina
Aime Sati
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Nakane o Barbari
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
421038

Powered by Blogger.ba