Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

27.01.2006.

Fauna IV

Dragi moj Juniore,

bio je to vuk. Prema tim životinjama sam uvijek gajio neko posebo gađenje, čini mi se još od kada me je tata odveo u zoološki vrt u Maximiru gdje sam dugo stajao ispred najsmrdljivijeg kaveza sa vukovima. Ta životinja, koja živi u čoporu, ali je jednako sposobna da živi sama, da zavija na mjesec i da bude lovac u svojoj obilježenoj teritoriji, me je uvijek podsječala na - čovjeka.

I onda - balet. Nikako ne mogu a da ne uporedim svoje iskustvo sa pripovjetkom Aska i Vuk u kojoj ovčica Aska licitira na svoj život plesom koji opčinjava krvoločnu neman. I, dok traje ples - trajače i život. Dobro, ovom vuku ja nisam plesao, ali su blijedi mjesec, koji se iznenada pojavio, krajolik Igmana na mjesečini, neka hladnoća u meni i njegova igra doprinijeli da ovaj dogadžaj dobije tu neku - estetsku notu.

Preda mnom je bila jedna zaravan, mali proplanak na kojem je bilo svega nekoliko žbunova. Mislio sam, ako se dočepam sredine tog proplanka, imaću odličan pregled i roknuću ga kao malo mače. Cijelo vrijeme mi je u ušima, a možda i u stvarnosti, odjekivao njegov dah. U takvim situacijama, čovjekova čula se izoštre, i mislim da sam ga mogao čuti sa relativno velike udaljenosti. Interesantno, nije bilo zvuka njegovih šapa na tlu, već samo zvuk njegovog daha.

Oprezno sam se kretao prema sredini proplanka. Onda sam vidio njegovu siluetu uz ivicu šume. Imao me je na oku. Naciljao sam, ali siluete više nije bilo. Samo zvuk vučijeg daha. Tako, smrznutog daha i duše, dodžoh do sredine proplanka. Sve je bilo mirno i tiho. Ništa!!! Samo zlokobna tišina.

Odjednom je proletio, brže nego sam se nadao, na par metara ispred mene. Nisam stigao ni opaliti, a već je nestao. Baš brza životinja. Igrao se sa mnom. Možda je i njemu bilo dosadno u ovoj jebenoj šumi. Možda mu je dosadilo da bude samotnjak.

Igra se nastavila. Ja sam ga čekao još pola sata, ali bez uspjeha. U tom vremenskom periodu, ponovio je svoju trku ispred ili iza mene, ili po ivici šume nekoliko puta, ali mi ni jednog trenutka nije dao više od stotog dijela sekunde da ga imam na nišanu - a ja sam daleko od Ramba.

Odlučio sam da krenem dalje, bilo je bez ikakvog smisla dalje čekati na ovom proplanku. Nakon par minuta sam opet bio u dubokoj šumi. Mjesec se sakrio i samo tu i tamo provirivao da mi sjebe koncepciju. Mislio sam - ako ja njega ne vidim, ne vidi ni on mene. Znao sam da me može nanjušiti, ali nisam bio siguran da će napasti.

Onda se iz dubine šume, negdje ispred mene, začulo urlanje. Kreten je zavijao na mjesec, a meni se krv sledila u žilama. Ali se desilo još nešto interesantno. Odjednom sam postao ratoboran. Moram priznati da to nije moja osobina, bar ne u ovom fizičko-egzistencijalnom smislu. Jesam ja ratoboran kada treba koristiti intelekt, ali ovo je bilo nešto što premašuje moć intelekta - ili ne?

Krenuo sam prema zvuku zavijanja, odlučan da se obračunam sa njim. Predugo je ova igra trajala. Šunjao sam se kroz šumu, tiho koliko je to bilo moguće. Pitao sam se kuda struji vjetar i kamo nosi moj miris, ali sam izgleda premalo indijanskih filmova gledao. Odjednom, bio je preda mnom!!! Hladno me gledao, blago zadižući žvalje ispod kojih su se, čak i u onoj tami, nazirali očnjaci.

Polako sam podigao pušku prema ramenu. On je i dalje mirno stajao i gledao u mene. Za trenutak mi ga je bilo žao, onako nemoćnog pred rafalom koji sam upravo namjeravao sasuti u njega. I, baš u trenutku kada sam povukao obarač, munjevito se je skočio na stranu i odjurio u tamu. Dva metka su pogodila na mjesto gdje je do malo prije stajao.

Nastavio je igru. Meni su nervi polako odlazili, a on je jurcao po šumi i zajebavao me. Majke mi, i danas kad pomislim na to - mislim da se htio igrati. Nema druge logike. Prošlo je još pola sata u toj igri. Shvatio sam da sam totalno dezorjentisan i da sada pojma nemam gdje sam. Čak i da se riješim ovog zajebanta, nisam imao odeje kako da se vratim na put, za koji sam mislio da je pravi...

27.01.2006.

Fauna III

Dragi moj Juniore,

Šuma! Šta mi asfaltaši znamo o šumi? Ja - ništa!!!

Za mene je to gomila drveća, od kojih većina raste na mome putu, pa ih moram zaobilaziti. Sem toga, korijenje me podapinje na svakom koraku. Šumarak je nešto sasvim drugo, ali šuma ...

Šuma u noći je nešto jezivo. Onaj puteljak, čija se jedina forma vidi na tlu koje je utabano vojničkim čizmama, se izgubi u noći. Zvijezde se izgube iznad krošanja (jebeš crnogoricu, zimi bar bjelogorica nema lišča). Orijentišeš se prema svom dahu, da znaš da ti je glava ispred a ne iza, i to je sve što možeš. Ja sam zapikao neku strminu, koja se tu i tamo pojavljivala između stabala, kao orijentir i pičio prema njoj. Tri kilometra - sat po danu - su se pretvorila u cijelu noć, hladnu i surovu.

Nisam tačno znao ni gdje su linije razgraničenja, pa sam se bojao da ne zalutam kod četa. Sjetio sam se Alemove priče, kad smo tek došli na Igman, kako uvijek nosi bombu i kako će je detonirati na sebi ako ga ikada uhvate živog. Kasnije su ga uhvatili i strašno mučili, ali bombu nije roknuo. Čovjek misli da će živjeti dok god diše, a to disanje se nekada može baš odužiti.

Pitao sam se kako ću znati da sam došao do cilja! Dovoljno je da prođem između dvije zemunice, koje su bile na razmaku od 200-300 metara i da zauvijek odem četaljima na muziku. Ili da me naši roknu - nikome iz drugih zemunica nisam ni ime zapamtio, a nemem veze koja je lozinka i ima li je uopšte.

A onda, prvo zvuk - lagan - kao šapat, pa onda sjenka. Ukočio sam se iza jednog drveta, ovaj put nešto pribraniji nego noć ranije. Ništa!!! Poslije 30-tak sekundi shvatio sam da ne dišem pa sam duboko udahnuo, onako - polutiho, ali šuštanje bronhija se ipak čulo - bar sam ga ja čuo. I opet zvuk - kao dah, baš lagan, opasan i prijeteći. Sjenka je proletjela negdje desno od mene, između stabala, bez zvuka koji bi pratio to kretanje. Povelika sjenka!!! A ovaj put je dobila i neki, nagovještavajući oblik - pas ...

Vojnici su volili pse. Na planini, u šumi, dobro je bilo imati psa. Mogao je poslužiti na razne načine, mogao te je i odati na mnogo načina. Ali, to je čovjekov najvjerniji prijatelj ... Znao sam samo dvojicu miroljubivih džukaca iz svoje čete, ostali su bili zločudni - valjda nije jedan od tih. A, opet to je značilo da sam blizu zemunica - dobar znak ...

Tiho sam zazviždao. Ništa!!! Opet. Ništa.

Nastavio sam da hodam, kao malo osokoljen mogučnosti da sam blizu cilja. Na jednom mjestu sam se okliznuo i uletio u mini - provaliju. Morao sam da se uhvatim za korijen nekog stabla da se izvučem nazad na put kojim sam išao. Odjednom, dok sam se izvlačio i koprcao na onom korijenju, sasvim jasno i blizu sam čuo dah ... glavu sam podigao i vidio sam par usijanih očiju ... instiktivno sam se dreknuo, a on se povukao u sjenu ... ono što sam vidio, nije baš ličilo na psa ...

27.01.2006.

Fauna II

Dragi moj Juniore,

to jutro, poslije incidenta sa veprovima, mi je sva dopizdilo. Ali zaista!!! Ja nekada planem na male stvari, pa mi je kasnije zao sto sam se derao na nekoga, ili najebem kad opsujem zajebanijem od sebe. Ali kod ovako velikih stvari, kao sto je rat i ja u njemu, jad mi se polako gomila u dusi, i vrlo sporo reagujem. Valjda od tuda i ovaj cir, koji me eto - i dan danas zajebava.

Tako je bilo i ovaj put. Jednostavno, tog jutra, isfrustriran sa 2 godine bijede i sranja, razvaljen od kaslja, preznojen od temperature koja me je pucala, uplasen od krmaka i od neizvjesnosti - odlucio sam - za mene rat moram prestati!!! Bio je mart 1994 godine.

Odmah sam, mirno i stalozeno, otisao komandiru, koji poslije sinocnjeg incidenta nije htio ni da me slusa, i rekao mu da imam upalu pluca i da moram doktoru. Rekao mi je da brigada jos nema stacionar, vec samo bolnicare po cetama - dakle, nista od doktora. Bio sam uporan - MORAM DOKTORU. Reako mi je da idem u komadnu brigade, koja je bila udaljena nekih 3 kilometra i "da vidim"!!!

Sam, kroz sumu, putem kojim sam samo jednom do tada presao, nekako sam se dovukao do komande. Dok smo mi bili na liniji, ovdje se izgradilo jos nekoliko brvnara, bas je izgledalo kao neko malo naselje. Pitao sam za doktora, kazali su mi da ce brigada dobiti doktora za sedmicu dana.

Pa - ko vas lijeci? Ne mogu vjerovati da niko nije bolestan?

Ima neki hecim, ali nije bas dobar??? - odgovorili su.

Bas me briga jeli dobar ili nije, glavno je da ima ovlast da me posalje u Sarajevo - samo to mi treba.

I onda legendarni razgovor sa hecimom, koji sam prepricao 1000 puta, a malo ljudi mi je vjerovalo. Ali nema veze - bitno je da je tako bilo.

- Selam, hecime (naucio se ja), kah, kah, kah...(napadno kasljanje)...
- Selam! Jel' to pusis sa filterom. Ne valja to ... 'vako - pa odvali filter sa cigarete ... vidis?
- Hecime, imam bronhitis - evo papira (turam mu neki stari nalaz) i upalu pluca, umrijecu gore ...
- Neces, neces, evo ti boba - i iz jedne tegle vadi saku punu acisala i stavlja ih u papir ...
- Ali, zar me necete pregledati, poslusati pluca ...
- Nemam ti ja one sluske ...
- Ma, hecime, budite ozbiljni, morate mi pomoci!!!
- Kako?
- Posaljite me u Sarajevo na pregled, da snimim pluca na RTG!!!
- Sta ti je RTG?
- Rentgen!
- Aaaa, ja mislio da je to neka bolnica u Sarajevu.
- Nije, nije...
- A, sto si ti toliko zapeo da ides odavde? Pa vidi, dolazi proljece, sad ce cure ovdje pocet' izlazit' (sjetim se odmah kuma i one njegove sto cijepa panjeve)...
- Ma, nisam vam ja za ovoga. Ja sam djete sa asfalta. Uplasim se zeca, jeza, ne bi vjerovali sta mi se sinoc desilo ...
- Sta ti se desilo?

I ispricam mu ja, u kratkim crtama, malo preuvelicano, ali taman da ne pretjeram ... cijelo vrijeme koristim izraz "divlja svinja" umjesto vepar ... on me gleda, malo otvorio usta i slusa pozorno ...

- Svinje u muslimanskoj sumi??? Ti si nacisto lud!!! Evo ti HITNO uputnica za psihijatra na Kosevu

... i napisa mi uputnicu covjek ...

Morao sam da je ovjerim u komandi, da mi daju tapiju za prolazak kroz tunel. Htio sam da sve bude isti dan, ali dan je vec odmakao, trebalo se vratiti do linije, razduziti pusku, stvari ... nisam se smio sam spustati niz Igman.

Dok sam zavrsio sa komandom i ovjerom, vec je bio sumrak ...

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
Nakane o Barbari
Tišina
hadzinica
blob
Aime Sati
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
425166

Powered by Blogger.ba