Osjećao je onu toplotu u stomaku koja nas neodoljivo podsjeća da imamo dušu. Samo ponekad, kada se sve zvijezde poredaju baš onako kako treba, ljudska duša dobije tu tjelesnu manifestaciju, pa budemo - rahat. Čak i bol od pokvarenog zuba tada umine, pa za trenutak, dadne umu pokoj.

E, tako je bilo te večeri. Nije mu smetala ni samoća, u čijem se društvu već godinama nalazio i koja mu je - od pretjeranog druženja - već počela ići na živce. Ona čak postade prijatna družica to veče, kao da se odjednom odljutila od svih uvreda koje joj on nanese prethodnih godina.

Tekila se mekano slijevala niz njegovo grlo, hrleći u zagrljaj moždanim stanicama uljuljanim u zvukove Red Hot Chilly Pappersa koji su dolazili svud iz sobe. Nogu dignutih na stol, odjeven u svoju omiljenu odjeću - potkošulju i gaće, sa cigaretom u ruci i očima tvrdo prikovanim na reprodukciju Dalijeve slike, uživao je u trenutku.

Bio je u svom malom carstvu, stanu iznajmljenom od nekih starih ljudi, koji su bili rodbina drugih starih ljudi, koji su živjeli van države. Imao je dobar posao, dobre roditelje i pregršt sjećanja duboko zakopanih u ormaru, bio je materijalno obezbjeđen, bogat mudrošću koju nije ni znao ni htio iskoristiti.

- "Jebeš mudrost" - mislio je - "samo će mi pokvariti trenutak!" ...

Pjevač je nešto pripovjedao o gradu anđela i mostu ispod kojega spava, a on se lagano uspravio, otpio još jedan gutljaj tekile i odgegao do kupatila. Dugo je piškio, pokušavajući mlazom saprati sumnjivu smeđu mrvicu koja je bila zaljepljena za šolju. Onda se skinuo, sjeo u kadu, pa se dobro zalio mlakom vodom koja je pojačala osjećaj ugodnosti.

Da li da se brije?

- "I suviše važno pitanje za jedno ovako neozbiljno veče." - mislio je. Pogled mu je odlutao do ogledala, koje se zaogrnulo u njegovu sliku. Bio je zadovoljan!!! Mršav onoliko koliko je volio - a volio je da bude mršav, jer mu je stajalo. Blago povijen - nekako gospodski, kako i dolikuje jednom - njemu!

Iskričavog, gotovo užarenog pogleda, iz ogledala su ga šeretile vlastite oči šaljući mu poruku ...

Nabacio je crnu, svilenu košulju (uvijek na golo tijelo), štofane čarlijevke - crne sa prugama i smeđi sako od tankog samta. Odjeća je odmah upila miris njegovog tijela namazanog kremama i naprskanog dezodoransom. Onda još parfem, CC za tu noć, malo kolonjske da ubije miris duhana na obrazima i bradici. Navukao je crne špicoke, malo ih ulaštio kremom, te prebacio kaput od vunenog pepita. Još jedan pogled na ogledalo, još jedno zavirivanje u novčanik i noć je postala bogatija za jednog - njega ...

Nije se volio dogovarati za izlaske. Već godinama je bio djete noći, znao je sviju i mnogi su znali njega. Neko će se već pojaviti, a čak i da ne nađe nikoga znanog, biće zanimljivo. Ljudi su uvijek dobra zabava, pogotovu kada su pijani i nepoznati - bio je njegov moto.

Poznata kafana i poznati ljudi, neke čak može i prijateljima zvati. DJ pušta njegovu pjesmu, kaže - "večeras izgledaš moćno - daj da ti moć uvečam". Ali on izabra da bude sam - pored šanka, bar još par trenutaka dok traje onaj momenat sa početka priče, dok tekila ne uzme svoj danak u veličanju istog ...

A onda ga privuče ona. Imala je plavu kosu, pomalo raščupanu za subotnje veče, osmjeh veći od Kalifornije i tanak nos. Nešto je mahala bijelim šakama objašnjavajući prijateljici - valjda porijeklo muškaraca - opet su pričale o Marsu...

- "Zdravo!"
- "Zdravo?"

Dva sasvim različita znaka interpunkcije na kraju iste riječi su se gledala, jedno plavim a drugo smeđim očima i ispitivali teren. Smeđe oči su iskezile zube, a plave stisnule usne u grču. Na smeđim očima se ne vidi kada su pijane, čak ni kada su malo trijezne ... i tu uvijek izmame osmjeh iz plavih ... smeđe oči i tekila, i one iskre u njima oboma ...

- "Ja sam Eddie, a ti?"
- "Ja sam Ana, a ovo je moja drugarica ..."

Drugarica, drugarica!!! Ona ga je i interesovala, ali znao je da ne treba plašiti pirgavo lane dok je noć u šumi. I, opet onaj usiljeno - užareni osmjeh ...

- "Što se tako smiješ?"
- "Šta bi ti, da plačem? Jeli tako, ... kako se ono ti zvaše?" - drugarica Nela je namještala frizuru, jer poslije toliko subota neko je prišao Ani a ne njoj (još uvijek je tako mislila) ...

- "Pa, jeste ... mislim, svi smo ovdje da se zabavljamo" ...

Pametnica! Ozbiljna! Malo zamuckuje, ali nije drska! Hoće da nastavi konverzaciju! Izabrala je riječ "zabavljamo" a ne "provedemo" - znači TRAŽI ... brzinom svjetlosti radio je mozak okupan u svježoj tekili ... pogledao je u svog druga Duleta koji je stajao na drugom kraju kafane i dao mu znak. Već odavno im nisu bile potrebne riječi - Dule je znao da treba pomoći u razdvajanju drugarica ... uh, te drugarice ... i eto ga, 3 stola i 2 šanka udaljenosti prelazi za sekund i upoznaje se ... na isti način, samo mlađi i ... iskreniji ...

- "Jaoj, moja pjesma" - govorila je Nela poslije sat vremena - "nju ću voljeti zauvijek" ...
- "Zauvijek? Hm, tu riječ više ne upotrebljavam. Ona služi nezrelima da se uvjere u čvrstoću svojih stavova, neprestano ju ponavljajući."
- "Znam. Slažem se, ali to je samo izraz. Ja sam prestala govoriti zauvijek kada sam raskinula sa bivšim."

Aaa, tu smo lutko. Znači ima duše ispod tog plavo - zelenog oklopa, tijela utegnutog fitnesom i zdravom ishranom i tom haljinicom. "Sad ću te ja pokvariti ..." ...

- "Koliko si bila sa njim? Oprosti, prije nego mi ispričaš, da ti naručim čašu vina?"
- "Ne pijem alkohol!" ...
- "Ni ja ga baš ne volim, ali u ovako lijepom društvu teško mi se opustiti, a ne bih volio da mi trenutak izmakne. Šta kažeš (sav veseo), ti uzmeš vince, a ja ću nešto ljuto, malo me stomak zavrnuo od nervoze."
- "Kakve nervoze?"
- "Ma ništa, onako" - i jedan dubok pogled ...

Gledao je kako joj se zelene oči mute od vina dok je pričala o bivšem, pokušavajući naglasiti sve ono što je nju činilo putenom, a sakriti sve ono što bi on mogao protumačiti da ona još - voli i pati ... ali to njega i nije interesovalo, jer - ona je još uvijek bila tu, pored njega, unatoč činjenici da je Ana zijevala ostavljena od Duleta.

- "Slušaj Nela, strašno mi se sviđaš (prvi kompliment nakon 2 sata). Ne bih htio da mi prođe ovaj trenutak, a znam - pobjeći ćeš mi sutra. Hajdemo ti, Ana i ja u disko da malo plešemo?"

Noć je vez uzela svoj danak u saobračajki pored ambasade. Taksi je vozio prema disku, dok je noćna muzika sa radija ponovo zagrijala ohlađene ruke. Na ulazu u disko je htjela pokazati kako zna što više ljudi, jer to u ovom gradu nešto znači. A on, on nije znao ni redara na ulazu! Vidio je kako gubi poene na nevažnom terenu, pa je pozvao gazdu da ga lično uvede ... još jedan jeftino plaćen kredit ...

Par plesova poslije, riječima više nije bilo mjesta. Ona je pila vino, a on tekilu. Dodir je čudo, posebno kada dođe iza riječi koje su svima razumljive, a bude obojen sa malo vina. Pripijala se uz njega cijelim tijelom, vručim od mladosti a znojavim od strasti i vina. Ana je morala kući - a gdje bi drugo ... onda malo ozbiljne priče, još jedno uvjerenje da on ima i dušu, malo mističnosti koja uvijek zamiriše i kada najbolji parfem ishlapi ...

Prvi put ju je uzeo na malom hodniku, odmah iza ulaznih vrata u stan, kraj čivuluka na koji vješa vuneni pepito. Onda na onoj fotelji, sa koje diže noge dok sluša muziku. Okrepio se tekilom i zoru dočekao držeći je na rukama prislonjenu uz škripavi ormar ...

- "Mogu li ostati da spavam kod tebe, Eddie? Već dugo nisam spavala u nečijem naručiju!"

- "Oprosti - ne možeš, ujutro mi dolaze starci, ali će otići idući vikend" - rekao je veselo i ispratio je iz stana u kojem je godinama živio sam ...