Pisma mome djetetu

Promijenite boju pozadine po volji! Pomjerite mis:
Zelena / Narandja / Plava / Bijela / Original

02.11.2006.

Raskid - II

Zvao me je vlasnik stana kojega smo iznajmili na Grbavici da mi se požali na razularene derneke. Kazao mi je kako je otišao gore, a M. mu nadrogirana otvorila, kaže - vire glumci i glumice iza nje - bukvalno ... gledao ih u nekoj seriji - samo sada ih uopste ne razumije sta pricaju. Rekao sam mu da više nemam veze sa M., pa neka to sa njom i raspravi.

On je opet insistirao da sa mnom to sredi, jer - muško je u Bosni glava! Nazvao sam je da je opomenem da necu da zbog nje mene zivkaju, a taj razgovor se pretvorio u dogovor da se vidimo narednog dana - kao, bili joj ja pomogao da sebi nađe stančić - nema ona para da plača taj stan na Grbavici - a ja sam joj najbliži.

Sutra smo se vidjeli, izgledala je kao avet - nadrogirana avet. Sva konfuzna, brza, nepovezana, luda. Bilo mi je žao, a ujedno mi se gadila. Savjetovao sam ju da ode tetki, to je bar besplatno - dok nešto ne riješi. Riječ po riječ - kupili smo novine i tražili stančić po Sarajevu. Cijeli dan. Onda je pokušala da me poljubi, da se izvini, da me zadrži, ali - nisam htio, otišao sam roditeljima.

Narednog dana me je opet zvala, kao - da idem sa njom da vidi neki stan na Marijin Dvoru. Otišao sam! Znao sam da od male baletanske plate ne može priuštiti da živi sama, ponudio joj da podijelimo ono uštedevine što imamo u USA. Pristala je ... mislio sam da sam je se riješio ...

Došlo je proljeće, ne baš neko divno, ali ipak - proljeće. Ja sam skontao da je vrijeme da se prokurvam, pa sam iznajmio jedan moćan stan za te aktivnosti. Ipak sam vec sedmu godinu živio van roditeljske kuće, navikao sam se na slobodu. Preselio sam se i uplatio unaprijed za 6 mjeseci. Bilo je love, fala Bogu. Medutim, to "kurvanje" me nikako nije krenulo. Malo, malo bi me M. zvala, sreo bi je u gradu, sjebada živa. Od svih treba u Sarajevu, na kraju sam počeo da izlazim sa njom. Prvo, na kafe za pauzu ... izbjegavali smo teške price. Onda, večernji izlasci - konačno - završili smo u krevetu. Preselila je kod mene, a ja sam se pitao gdje mi je pamet ... nekako se promijenila, smirila, baš je bila sva drugacija ... April 2001 ...

Ni svestan onoga sto mi se dešava, pomirio sam se sa sudbom, povukao se u kuću i počeo smirivati vinom. M. je bila mirna, tiha i povučena. Svo moguče vrijeme je provodila u kući, ništa od onih derneka i opijanja. Nešto mi je smrdilo, a opet - godila mi je ta promjena. Pitao sam se - da li se uistinu promijenila, a opet kovao planove kako da je zauvijek ukinem iz svog života. Bio sam zbunjen, a nešto od 6 i kusur godina ne možeš tek tako razjebati, sebi se posrati u usta.

Mi smo bili dvoje djece koje je vezivalo nešto najteže u životu - rat, njena bolest, izbjeglištvo i pakao Hrvatske, pa život u Americi, zajednički planovi - maštarije i oni realizovani - milion konaca koje ne možeš u hipu pokidati! Ja sam je volio na razne nacine - kao prijetalja koji je prošao sa mnom sve nevolje, kao djete koje je izgubljeno u šumi, kao pametnu djevojku, kao seksi ženu. Na kraju krajeva, mnogi drugi su imali uz sebe porodice, prijatelje, braću i sestre - da im se pojadaju i kompenziraju nevolju, a nas dvoje smo godinama bili svedeni jedno na drugo, upijali dijelove sebe u onoga drugoga i gradili različite ličnosti na osnovu istih iskustava. Ta se zvjerka teško ubija!

Onda se desilo nešto sasvim neobično, jedna od onih stvari koja treba da se desi da bi te prenula iz sna, ili iz košmara! Ružno zvuči, ali te stvari su obicno fizičke-tjelesne naravi, jer fizička bol ... kažu ... prosvjetljuje um. Često podsvijest razumije stvarnost, ali je svijest potiskuje, sve dok ne doleti šamar negdje iz ugla ...

Jedne noći smo M. i ja sjedili na trosjedu i gledali filmove. Pijuckao sam bijelo vino, i tako ... opijen ... zaspao. Probudio sam se usred noći, M. nije bila pored mene, a na televizoru snijeg. Onako opijen, naglo sam ustao oslonivši se na desnu nogu koja mi je utrnula od šipke na rubu trosjeda, zapeo preko stolica i pao kao klada na pod. Nešto mi je puklo u ruci, a strahovita bol me je trenutno osvjestila. Ali, nije to važno - važno mi je da mi je mozak u tom trenutku poslao signal - "M. se drogira, zato je onako smirena" ...

Cijelu noć sam se previjao od bolova, a M. mi je stavljala obloge. Pred jutro sam počeo povraćati od bola, a hladan znoj mi je obljevao čelo. Čudom, ruka nije natekla, ali je nisam mogao pomaći u laktu i ramenu. Hitna pomoć! Onaj arap na hirurgiji! Pukao lakat, jako ružno. Traumatologija na Koševu! Možda ce trebati operacija - hajdemo sačekati 7 dana u langeti!!! Nije bitno, bitno je da ZNAM da se M. drogira, ali treba dokazati! I, čime se drogira, koliko ja znam o tome?

Nakon sedam dana ruka mi je bila u gipsu od ramena do šake, a gips je težio 5 kg. Ja sam se razletio po bankama, vidio da je svu "američku" lovu potrošila - jebeš zajedničke račune. Onda sam je jednog dana otvoreno pitao, nešto je promumljala kako je probala heroin na nos, ali to ne radi više. Sa jednom rukom sam prevrnuo cijelu kuću, našao igle, šprice i tzv. pizeve - po 1/4 grama heroina zamotanog u staniol. Konfrontirao sam se sa njom, priznala je, ali - kako sam kasnije saznao, kao i svi narkomani - sve je bila laž!

Ukinuo sam joj pristup svim parama, obavjestio majku u Americi, a ova mi je rekla da je M. moja briga i da je to ne interesuje. Isto je rekao i njezin tetak, ovdje u Sarajevu. Tada sam znao da je među nama zauvijek gotovo, ali nisam je mogao ostaviti na ulici. Ostavili su je prijatelji (kvazi), porodica, nije imala nikoga.

U ovoj jebenoj državi nema institucija da nekoga na silu zatvoriš u bolnicu, niti ima kapaciteta. Drotovi se petljaju samo sa dilerima, a ne sa narkomanima. Išao sam od psihijatra do psihijatra tražeci savjete, a ujedno čuvajuci ugled svojih roditelja, čast svog prezimena, i ono što je ostalo od M.-ine buducnosti. Ovo je velika mahala, i znao sam da mogu da je uništim sa jednom riječiju, a ja sam bio na misiji da joj pomognem. Sve sam, sve u sebi, sa svojom drugaricom pivom i očajem.

Onda sam je vodio na dnevne terapije, gdje sa nekim idiotom doktorom prićaš po 2 sata. Prvo ona uđe, pa onda mene zovnu onako jadnog sa gipsom, pa opet oni prićaju. Poslije joj daju injekciju u venu. Čisti vitamin B, ali psihicki - navodno - njoj je bitno da dobije ubod u venu, jer je to dio rituala sa heroinom.

Za one koji nisu upoznati, heroin se spravlja za intravenozno konzumiranje tako što se pomiješa sa vodom i limuntosom u kašičici, upaljačem se ugrije kašika dok sve to ne proključa, pa se sve prokuhano uvuče u špricu. Meni su se zgadile sve kašike u kuci, supu sam pio iz tanjira, a čaj i kafu miješao viljuškom. Spavao sam u drugoj sobi, gadila mi se.

Stalno mi je muljala kako duguje onom ili ovom dileru, kako joj moram dati još 30 maraka jer će nas neki Rale iz Lukavice roknuti. Davao sam, uvijek se nadajući da je to kraj, jer doktori su mi savjetovali da moram zadržati jednu dozu povjerenja - navodno - narkomane nepovjerenje tjera da nastave da se drogiraju. Prošlo je mjesec dana, meni su skinuli gips i počele su mučne fizikalne terapije. Ruka mi je bila sasvim ukočena, bio sam pravi invalid.

Ja sam je pratio kada sam mogao, pregledavao zapise u mobilnom, saznao brojeve i imena dilera. Neke sam i upoznao, a kada bih skontao da su i sami junky, njima bi prijetio. One prave - koji to profesionalno rade  -nisam smio ni pogledati, previše su zajebani. Policija - kurac ... samo možeš u probleme doci ako tražiš pomoc ... necu o tome na blogu, ali su KURAC. Kriminalci veci od ovih na ulici.

Neki diler se čak jednom pojavio na mome poslu i tražio da mu platim njen navodni dug. Uopšte ne znam kako je znao ko sam i gdje radim, ali ovo je mali grad. Rekao je da će svima u mojoj kancelariji reći da sam i ja narkoman. Dao sam mu pare ... onda sam našao neku svoju "staru raju", pa njima platio da mi ga skinu sa vrata za budućnost ... skinuli su ga ... ali, ja ne volim frku, plašim je se iskreno ... stres za stresom ... U kući sam držao paliju od čelika, za svaki slučaj.

Onda je došao je i drugi diler, ovaj put kući, na vrata - u 10 navečer. Njega sam prebio ko konja. Nikada nikoga nisam sa merakom tukao - što bi? Niti znam, niti imam želju ... ovoga jesam, do krvi ... jebeni krezubi diler i narkoman ... 19, 20 godina ... valjda iz RS-a, nikada ga poslije nisam vidio ... živio sam u strahu ...

M. je dobijala lijekove, od kojih je u početku samo spavala, što je meni dopuštalo da se smirim, ali kada bi kriza ušla u vrhunac, ona bi ludila i molila me da joj dam pare za piz - "još samo ovaj put". Nisam joj davao, ali morao sam na posao, morao sam roditeljima, nisam mogao biti prisutan na dva mjesta u isto vrijeme, a pomoći nisam imao - ona bi na kredit svog muža koji ima dobru platu uzela heroin i pakao se nastavljao. Jednog dana, poslije 5-og pokušaja skidanja i mojih raznesenih živaca mi je rekla kako duguje nekom tipu u neboderu pored tehnicke škole 40 KM i kako mora da mu vrati. Insistirao sam da idem sa njom. Rekla mi je da mogu samo donekle.

Sjecam se - lijep junski dan 2001 godine. Ja na platou pred crkvom na Marin Dvoru, čekam. Nje nema, sat, dva. Tražim po neboderu, ali ne mogu na sva vrata kucati. Vratim se kući, nema je. Popijem jednu pivu, počnem sebe žaliti. Popijem drugu, plače mi se ... popijem desetu i doživim nervni slom ... derao sam se, urlikao i razbijao sve po kuci ... poslije sam tipu od kojega sam iznajmio stan morao platiti naknandu ...

Nju je dovela hitna uveče. Overdose!!! Jedva živa, isporučili mi je kao paket. I danas imam papir o prijemu!!! Dali joj NaCl u venu i to je to ... popijem onaj njen lijek ... spavao sam 20 sati, čini mi se. Zvali su me sa posla, slagao sam da sam bolestan. U stvari nisam - bio sam bolestan!

Ujutro se probudim mrtav hladan. San bez snova, a u glavi plan - kao da mi ga je neko stavio u nju, sve uredio - bez mog učešća, nevjerovatno kako ljudski mozak radi kada je odvojen od emocija, ali i to može - bar jednom u životu. Odem u svoju logu u kojoj sam krio ušteđene pare i krio ih od nje, uzmem sve. Sjednem u taksi - na aerodrom, u predstavništvo Swiss air-a, koje je tada bilo tamo. Kupim kartu na njeno ime, u jednom smjeru. Žena na šalteru se čudi, karta u jednom smjeru je samo 10% jeftinija od povratne. Nema veze - bubnem 4000 KM na pult ... za prekosutra ...

Nazovem jednog od dilerčića kojeg sam upoznao - daj mi gram najčišćeg i najskupljeg koji imaš. Kupim!!! Vratim se kući, popijem flašu Dingača i zaspim. Ujutro uzmem kofer i počnem spremati njezine stvari.

Pita me - "šta to radiš?"
"Pakujem te ljubavi!"
"Gdje, kako ...?"
"Mislim da je najbolje da odeš malo mami u LA, da dođeš sebi, promjena sredine će ti koristiti ... znaš i sama da je to dobro, doktor nam je onomad rekao ..."
"Ti to hoceš da me se riješiš, zar ne?" - narkomanski plač ...
"Ma neee, ljubavi. I ja sam odlučio da se drogiram uz tebe. Evo, vidi šta sam kupio!!!"
"Nemoj!!!! To je sam vrag!!!"
"Čuj, nemoj, a ti si potrošila sve što smo imali, preko 15000 maraka na tog vraga, hajde da i ja vidim šta je to dobro?!!"
"Stvarno?"
"Stvarno ...."

To veče ona plače, meni boli kurac, ne mogu sam sebi da se načudim. Valjda sam pregorio, pojma nemam. Hoće ona da se sredi sa heroinom, rekoh - sutra ljubavi. Insistira ... ja izvadim jedan komadić koji sam ranije "zaplijenio" iz vodokotlića. Ona sve pripremi, daje meni - kaže - hajde da te ja sredim, nečeš se znati ubosti.

"Neću iglu, na nos ću" - i uzmem ... !!! (ekstremne situacije zahtjevaju ekstremne korake - sem toga htio sam da vidim šta je to tako dobro) ...

Cijelu tu noć sam srao i povračao, i nikada mi nije bilo bolje u životu. Eto šta je heroin. Prevari mozak, prodre tzv. krvno-moždanu barijeru, koja mozak štiti od toksina i naredi: "nečeš jesti, piti, spavati, jebati ... samo sam ti ja potreban". Najveca laž na svijetu, možda utjelovljenje đavola za one koji vjeruju u istog ...

Ujutru se probudim sa mišlju - hoću još jednom - heroin! Sjetim se da me je heroin i doveo u ovo sranje, pa se na sabahu zalijem sa 3 pive. Julski dan - predivan. Avion poleće u 14 sati, tek je 9. M. još spava. Provjerim jeli spakovala sve dokumente, tutnem joj još 300 dolara (zadnju paru koju sam imao) u kofer i pijuckam kafu sa pivom. Oko 11. se ona budi ... hoće dozu - odmah! Pitam je - mogu li ti ja dati!!! Dajem joj onaj čistak, trudim se da dozu minimiziram, da je ne ubijem ...

Gotova je za tri minute ... kljuca, flesh ... bojim se da nisam pretjerao, ali nisam ... znoji se - to je dobro ... smeta joj svjetlo ... kako i neće kada su joj zjenice sjebane od horsa. Tjera i mene da uzmem!!! Insistira, ako je volim ... baš je mučno, uzmem kap na vrh pincete i šmrknem ... opali me za 10 minuta, ali ne jako kao prošle noći, neće na alkohol ... malo mi je muka, ali se osjecam kao mali Bog ...

"Kupi mi sunčane cvike, ne vidim ništa, smeta mi sunce ..."

Dok se ona još sprema, odlazim na Sirano i kupujem neke ružne naočare. Frajer hoce da me zapali, ali je heroin pametniji od njega ... spuštam mu cijenu i kupujem i jedne sebi ... vrijeme je za aerodrom ...

Ona hoće još - ja joj dajem zeru i lažem da je to sve što je ostalo, taman da je mogu ugurati u avion. Gotova je!!! Jedva ide, kljuca ... posledji poziv za putnike na letu za Cirih ... vlažno u oku ... duša izgorena ... mole se putnici da pristupe pasoškoj kontroli ... ona ne može da otvori oči, ja je vučem ... daje pasoš ... mlaki i slani poljubac ... pun heroina ...

Nisam čekao da joj mahnem kroz staklo. Pješacio sam do kuće. Starci su mi bili na moru. Nisam imao kome da se povjerim, a nisam ni htio. Sam - shvatio sam da je istina ono iz filma "Fight Club" - nećeš osjetiti slobodu dok sve ne izgubiš ... sa merakom sam otišao u prodavnicu i kupio nove kašike ... novi dezodorans, novi after shave ... nove žilete ... došao sam kući, uvalio se u kadu ... stavljam odjeću u mašinu ... u džepu još onaj komadić staniola sa heroinom ... istresem ga u šolju ... na staniolu ostane još malo ... šmrknem ... lijepo mi, nikada ljepše - što da se lažemo kada je to svakako najveca laž ... zadnji put ...

Zaspim u heroinskim snovima, telefon. Zove iz Ciriha - voli me. Ja tebe ne!!! Nazvace me ujutro, prije leta za LA...

Budim se, sam se sebi gadim zbog heroina, a divim zbog hrabrosti ... zvoni - našla 300 dolara u koferu ... volim je navodno. Ne, nije to izraz ljubavi ... nego, obraz valjda ... pojma nemam ... nemogu sebi odsjeći sedam godina života ... nazovem njenu majku i kažem joj da je čeka u toliko i toliko sati ... ova se čudi, mene boli kurac ... e, stara, i sin ti je narkoman, zar nisi primjetila, ima hepatitis C i jebe si porodicu ... to smo saznali još prošle godine ... djeca ti nisu loši ljudi, već ti nesretnice, ti si kriva za sve ... nije samo da ih istovariš iz sebe - valja ih i odgajati ... ali, svak bira sebi put ... i ti, i M., a evo i ja ...

Idućeg dana sam otišao da se provjerim na AIDS i hepatitise. Sreća!!!

Poslije me je zvala mjesecima, dok sam s drugom, u hali, na poslu, sastanku - nije bilo lako. Htjela je da se vrati, da se pomirimo, da joj oprostim. Često bih joj spustio slušalicu, nekad nisam - ne znam zašto - malo mazohizma, malo sadizma - pričao sam joj kako sam sa drugim curama - čak joj davao da priča sa njima ... a ona je meni pričala kako se jebe sa onim Jasonom ... i kako je on zove Bunnty, a fali joj ono kako sam je ja zvao ... ma, sranje ...

Zakuhala je sa mojim rođacima u LA, tako da me ovi ni dan danas ne vole. Žao mi je, jer su toliko za nas učinili i osjecam im se dužnim i zahvalnim ... one stvari koje smo ostavili kod moje tetke u garaži - za M. su značile novac za drogu ... jedno jutro je sa nekim crnjom provalila tetki u garažu ... tetka ima 70 i kusur godina ... mene krivi za sve ... ja sam je doveo, ja sam je vratio, pa opet poslao nazad u LA ... valjda sam i kriv ... ne mogu reći da nisam ...

Raja su me pitala za nju, govorio sam da je otišla mami na godišnji. Kasnije su me osuđivali, jer nisu znali cijelu priču, a ja nisam htio da pričam o heroinu, jer sam mislio - možda će se nekada vratiti u rodni grad, ne želim da joj uništim budućnost ... mene svakako sjeba ... pa neka me kude. Svako na sebe proicira i misli - ne bih ja volio da me šutne partner ... a mi to nismo bili još od povratka u Sarajevo - samo kao fol ...

U neka doba je prestala zvati. Ja sam se navikao da budem sam, ali to je vec druga priča, puno ljepša ... puna seksa, provoda i alkohola ... za razvod mi je trebalo godinu i po dana, ali to u nekom drugom postu ... M. se skinula sa heroina, ima djete sa nekim obojenim i predaje balet ... čuli smo se još jednom oko razvoda i ... to je to ...

02.11.2006.

Raskid - I

Dragi moj Juniore,

nekako mislim da pricu o M. moram ovdje zavrsiti, makar je u nekom drugom pismu opet pomenuo. Kao i svaka epizoda u zivotu covjeka, i M. je za mene bila epizoda - doduse dugacka ... godinama ... Sem toga, moram se uhvatiti za neku nit u svojoj prici tebi, a o sebi ... a M. je nit za koju se, nazalost, dobro uhvatih ... ipak, poslije svih godina provedenh sa njom ne zalim. Naucio sa od nje i u nju dobre stvari, koji mi korake danas cine laksim ...

Kada smo se vratili u Sarajevo, M. je odmah navalila da se ponovo zaposli u svojoj maticnoj kuci - Narodnom Pozoristu. Ja sam se privremeno zaposlio za Grcku ambasadu, kao konsultant na jednom njihovom projektu. Zivjeli smo kod mojih roditelja, sto je bio pocetak tragedije. Kazem tragedija ... sa pravom, jer puno se rublja isprljalo, a puno prljavog rublja se nagomilalo. Izreka da dvije domacice ne mogu biti u jednoj kuhinji se ne moze primjeniti, jer M. uopste nije ni pokusavala da bude domacica. U mom ocu je trazila svog, davno preminulog oca, a u mojoj majci nekoga ko ce biti u kuci i kuhati, a ne biti rahat od mozga kao sto je njena. Dakle, uzela je ulogu djeteta - nemirnog i raskalasenog.

Sranje je pocelo kada se M. punim plucima, nakon 5 godina, vratila bludnom zivotu sarajevskih kvazi-umjetnika, kojima se ovim putem serem u usta. M. je pocela da ostaje kasno na "probama", koje su bile pijanke razularenih depresivaca, koji traze "inspiraciju" u casici (flasetinama). Moj stari, koji je inace uvijek sve posmatrao sa strane i rijetko se mijesao, je popizdio, pa ju i openuo za te njene kasne i pijane dolaske sa proba.

Onda se mama raspizdila, ali na svoj nacin, pocele su scene u kuci, a naravno - sve preko mojih ledja. Mama pada u nesvjest i dobija napade angine pektoris, a ova se oblokava, place i mene krivi za svoju nesrecu. Odlucih da je vrijeme da nadjemo svoj stan, pogotovu kako sam dobio stalni posao - a dobro placen. Iznajmili smo stan na Grbavici, namjesten - i uselili u njega. M. je ponovo dobila stalni angazman u baletu narodnog pozorista, ali vise nije bila zvijezda i nada kao prije 6,7 godina - dosle su nove, zdravije, vrijednije i treznije djevojcice. U tom poslu svakako ostaris sa 25. M. je bila nesretna duboko u sebi. Lokala je, provodila vrijeme sa psihopatama (pardon - sarajevskim umjetnicima), do besvjesti se natjecala sa njima u tome ko moze vise da "umjetniciki" sere, da nadje u zivotu nesto cega nema i oblati one druge "obicne, koji to ne razumiju". U neko doba sam se i ja ukljucio u taj zivot, tek da vidim kako je.

Na pocetku, priznajem, bilo je zanimljivo. Čar scene, pozorista, glumaca, sviraca, pjevaca, redatalja, belerina, i sve gomile ljude koji se krecu oko ovih pobrojanih. Tulumario sam sa njima, popio ko zna koliko. Nekako sam se i prestao sekirati za M. Nije me vise brinulo dali me vara na tim kasnim nocnim pijankama, jer sam uvidio da su ti pederi impotentni, pa i da hoce ne mogu guziti - od silne kombinacije srdzbe, zuči i alkohola, pomjesane sa frustracijom i "umjetnickom" depresijom. Nije me vise brinulo hoce li je neko razbiti kada se posvadja onako pijana sa pijanom budalom koji je frustriraniji od nje. Jednom se i pobila, prebila frajera, bacila ga na pod - a gdje nece - ona u punoj kondiciji (a balerine su jake ko stoka - a on pijan). Drugi put je dosao bivski od jedne njene kolegice balerine, pa toj razbio bas sve zube i vilicu pride ... na javnom mjestu, a ovu moju malo zakacio. I ruzno je zavrsio, jer vjerovao ili ne, moj juniore - i u tom sarajevskom svijetu ima mafije i zlikovaca. Strpali su ga u prtljažnik, golog na -15 stepeni, odvezli na Treskavicu, prebili i ostavili u sumi sa vukovima.

Mene su te njene kolege gledale ispod oka, neko ko zna matematiku i fiziku, a bavi se bankarstvom se nikako ne uklapa u to drustvo.No, kada sam im pokazao da mogu popiti vise od njih, ostati duže na derneku, bolje otpjevati neke pjesme i ljepše ispričati mnoge priče - prihvatili su me. No, meni to nije imponovalo - sta vise, zgadilo mi se - brzo mi je postalo jasno ko je vuk a ko zec. Gledao sam ih, i sada ih gledam kao jadnike, poluprazne ili polupune, koji vjecito sebe traze - a nadju samo govno na dnu prljave duse. I danas me pozdravljaju po ulicama te "poznate sarajevske face", ali ja okrenem glavu. Čast izuzetcima!

Onda sam shvatio da sam sebi naudio svim tim pokusajima da shvatim nju, pa se se okrenuo sebi. Poslije nepunih 6 godina veze sam krenuo sa dijetom, sa vjezbanjem, sa dopustanjem sebi da budem ja, a ne njen staratelj. Dugo mi je trebalo da shvatim, da sam jos od onog trenutka - sest godina ranije, kada sam se poceo brinuti o jednoj djevojcici koja je imala TBC, postao njen otac, staratelj, mecena, a ne muz i ljubavnik.

Konacno smo se i "svjetovno" vjencali, zna se ko je bio kum. Meni tada nije vise bilo do nje, ali valjda navika, obaveza, pojma nemam sta me je tjerala da joj pomognem i omogucim da promijeni prezime i u BiH, te da usaglasi papire sa onim iz USA. ( podsjecam na vjersko vjencanje koje se u USA priznaje, tako da su svi njeni dokumenti iz USA bili na moje prezime, ali to nije pilo vode u BiH). Skinuo sam suvisnih 20 kila, sredio se, napredovao jako visoko u svom poslu. Nju sam u ljeto 2001 poslao mami u Los Angeles i tri mjeseca uzivao u samoci. Dugo sam razmisljao, ali nisam nista smislio. Ipak, nesto se promijenilo u meni. Kada se vratila, bila je luda od ljubomore. Vise nisam bio debeli depresivac, vec zgodni uspjesni i nasmijani jebivjetar - sto ju je uplasilo. Pocela se vise posvecivati meni, a manje svojim sranjima ... ali ... to ju je ubijalo. Nikad dobro!!!

Tu godinu smo nekako dovukli do kraja, između njenih proba i predstava i mojih vječnih službenih putovanja (o tome puno više kasnije). Onda je u februaru 2001 izbila neka svađa, više se i ne sječam kako je počela, ali znam kako je završila. Mirno sam se pokupio kod svojih staraca, ne rekavši ni riječ. Starci me nisu puno pitali, kao da su znali da tako treba. Prenio sam večinu svojih stvari kod njih i uživao u roditeljskoj pažnji. Onda je, nakon 20 dana, zazvonio telefon ... mislio sam da ću tek tako lako proći, a pakao raskida je tek počeo ...

(nastavice se)

Pisma Nerodjenom

-Rodjenje
-O nama
-San
-Sjecanja
-Razmazenko
-Civiluk
-Onako
-Obdaniste
-Park
-Krajnici
-Drugovi
-Skola
-Ja mali
-Mrcvarenje
-Djetinjstvo
-Vikendica
-29. Novembar
-Rodjaci I
-Rodjaci II
-Izbor
-Cuki
-Prvi poljubac
-Maltretiranja
-Frke I
-Pocetci I
-Pocetci II
-Pocetci III
-Frke II
-Druga skola
-Edo
-Fenix
-Pocetci IV
-SPJ
-Grubi nestasluci I
-Grubi nestasluci II
-Muzika I
-Groti
-Muzika II
-Nagrada
-Zagor, Blek, Alan
-Baka Lj.
-Zadnje zaista nevino ljeto
-O zenama
-Prvi dan skole
-Moj tata
-Dadi I
-Skidanje frzice
-Dadi II
-Monopol
-Ushicenja
-Dadi III
-To! Petak!
-Jebac
-Pisac
-Migrena
-BB
-Nebula Oza
-Korcula
-Duhovi
-New Orleans
-Korcula II
-Haris Halilovic
-Wedding Planner
-Zoran Markovic
-Original - Z.M.
-Nestasni djecaci
-Nestasluci II
-Psihologija
-Maticar
-Adrenalin
-Hoces li?
-Muzicar I
-Dijagnoza
-Pusta zelja
-I bi ...
-Bris
-Ramazan
-Dark side of the ...
-Teska vremena
-Pasjaluk I
-Pasjaluk II
-Pasjaluk III
-Zivot je ...
-Dar
-Hvala
-Na kraju dobijas
-Momenti
-Upute I
-Tajne I
-Tajne II
-Ekskurzija
-Kraj skole
-Eeeh, da!
-Sinclair
-Borderline
-Uros
-Bobe
-Kako je Vama poceo rat?
-Fax
-Original vs. kopija
-Vjera I
-Sarajevo
-Melek
-Karmin
-Cunac
-1991 - I dio
-1991 - II dio
-1991 - III dio
-1991 - IV dio
-1991 - V dio
-ACT one
-Haos
-Haos - dalje
-2.5.1992.
-Vino-veritas???
-I dalje ...
-I jos ...
-OCZ
-Zagrijavanje
-Rambo
-Dublje
-Jedna ruzna jesen
-Predzadnji krug
-OTES I
-OTES II
-OTES III
-Pripadnost
-Trkelj
-Zima
-Nova 1993.
-Onako - Januar 1993.
-Azici
-Srednji vijek
-Bolnicar
-Druzenja
-Druge stvari
-1993. - uvod u renesansu
-Kamilica na minskom polju
-Drkanje i trans - sex narkomani
-Tenk, bager, buldozer - I
-Tenk, bager, buldozer - II
-Tenk, bager, buldozer - III
-Preklapaca
-Predstava
-14 DM
-Crvena Kuca I
-Crvena kuca II
-Dno dna!
-Adolf
-Dobra akcija I
-Dobra akcija II
-Dobra akcija III
-Izbor
-Bol i shupak
-Grob Stelexa
-Pioniri
-Suhva
-Da te nije
-Suma
-Aorist
-Fauni I
-Fauna II
-Fauna III
-Fauna IV
-Fauna V
-Fauna (Svinja, doktor i VUK)
-PSIHA I
-PSIHA II
-PSIHA III
-PSIHA IV
-Rezime
-Ljeto '94.
-Znaci
-PSIHA I
-VUK
-Noc
-Izdajica
-TBC
-Podhrastovi
-Nada i slutnja
-Sex i smrt
-Zehra, Diki, dernek
-Pripreme za evakuaciju
-Tornjanje
-Sam
-Prvi dan
-Drugi dan
-Objasnjenje
-Sljeme
-Domovnica, Zenga i zakasnjela Meca
-Peripetije I
-Peripetije II
-Cervar
-Shit
-Shit continues
-Rijeka i Andjeo
-Razrada problema
-Zaplet
-Rasplet - I dio
-Rasplet - II dio
-Rasplet - III dio
-Rasplet - IV dio
-Rasplet - V dio
-Rasplet - VI dio
-Rasplet - VII dio
-Tata (Shiptar)
-Teodora
-Poslovi
-"Drugi" posao
-Bec
-Odlazak
-L.A.
-Klima
-Pocetci
-Porno I
-Porno II
-Porno III
-Porno IV
-Nasi
-Automobili
-Rusi
-Nikad ga ne provozah
-Znanje
-USA
-M u USA
-Raskid - I
-Raskid - II
-Žao mi je
-Žene - I
-Putopis - Las Vegas 1
-Putopis - Las Vegas 2

Kontakt
gabrijelgarsia@yahoo.com




IST (90 postova)

-Ko sam ja?
-I ...
-A onda...
-Ljubav ...
-Sex ...
-Prva bol
-Nova ja - 1. put
-Ludo ljeto '89 - 1
-Ludo ljeto '89 - 2
-Ludo ljeto '89 - 3
-Punoljetstvo, 90-te i jos ...
-Sudar
-Kilogrami
-Nova ja - 2. put
-Kako sam ga maznula?
-A great day for freedom
-Aaahh 1
-Aaahh 2
-Aaahh 3
-Sex robinja
-Crveni karanfil
-Muka
-Dado - ljubav
-Nova ja - opet
-Pariz
-London
-Amsterdam
-Deception
-Post
-Requiem
-Depresija
-Zagreb
-Potraga za sudbinom
-Paul, Zvjezdan, Venecija
-Helena
-BH drzavljanstvo
-Vatreno krstenje
-O svemu
-Razotkrivena zaljubljenost
-San Francisco
-Pa, dokle ovo?
-Filozofija patnje
-Majka
-Poslije rata
-Pripreme
-Sretno
-Sarajevo
-Karta za buducnost
-Q
-Poslednji Sa. dernek
-Davor
-Rastanak
-LA
-Dokone ruke - 1
-Dokone ruke - 2
-Dokone ruke - 3
-Dokone ruke - 4
-Renesansa bez revolucije
-Smrt jedne ljubavi
-Biti svoja
-Gubljenje ideala smrt maste
-Veseli Meksikanci
-Jet Set - 1
-Jet Set - 2
-Bestija glupa
-Virus
-2000
-O muskarcima
-... i erotskoj fotografiji
-E-mail
-Ljetovanje
-Sadaka
-Susret s duhom
-Miroljubivi duh
-Oprana dusa
-U krug
-Opet uzas
-Oporavak
-Rijesenje
-Klepe
-I tako
-Rijesen problem
-Veci od planine
-Posao
-Zdravlje
-Bolest
-KS
-Vjera
-Prosnja
-Moja Ispovjest

In Vivo

-2005 - so far
-.....
-Na danasnji dan
-Sudbe
-Eat Shit
-Dali je?
-Za SARAJLIJE
-Od mene
-SVE
-Dr. Silajdzic
-Intermeco
-Zeni se co'ek
-Tako to
-Bez dlake na jeziku
-Zensko-Muski odnosi
-Ko je kakvu?
-Koncert
-Blues
-Disciplina
-Sretno
-O ljepoti zene
-La Vida
-On, ja i nase nebuloze
-Izreke
-Division Bell - High Hopes
-Story
-E, Boze!
-Smisao za salu
-...
-Jugo
-Pokvareni robot
-Godine prolaze
-HVALA
-Stisnute pesnice
-Grobar
-Bajram 2006
-Promjene

Preporucujem
hadzinica
blob
Tišina
Aime Sati
Svedska Hanuma
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
la cucaracha
zoka
Nakane o Barbari
Corto Maltese
Administratorov blog
LIPO LI JE LIPO LI JE
Teta Elina kuhinja
NAPRĐIVANJE
GODDESS OF THE NIGHT
dijasporka
Day and Night Fluid
Rođendani blogeraša
Umijeće Tersanja
The Plutalo
više...
BROJAC POSJETA
421038

Powered by Blogger.ba