beats by dre cheap

ACT one

Dragi moj Juniore, 1992 godina je pocela sa - ljubavlju!!! Sa ove distance, iza 2005 - definitivno najjebenija godina u mome zivotu. Snjezna kraljica se usuljala u moj zivot, tiho. Poziv u kino, 3. januara (ko jos ide u kino 3. januara?), onda nespretni poljubac, i to je bilo to ... Ja sam poceo pisati pjesme, tone pjesama, prica. Izmisljao poklone, nije mi dorastao ni jedan dizajner na svijetu - nevjerovatno kakav je ljubav motiv. Ona je samo gledala u mene svojim ljubicastim ocima, beskrajno slusala moje price i strasno me ljubila otvorenih ociju. Ja sam bio na krilima ljubavi, vadio iz sebe i iz svoje okoline najnevjerovatnije i najromanticnije price o krikovima leptirova koji se radjaju, pustinjama ispod kojih teku rijeke koje pokrecu svijet duhova u nama, i o bestiji u meni koja me tjera da je volim. Pa da - logicno je da ljubav poistovjetis sa mistikom kada se nadjes u klinchu sa duplom skorpijom - pogotovu ako si i ti dupla skorpija - kao sto jesam. Kada ti nije strano nekome nanijeti duhovnu bol, jer znas da ces se procistiti kada ti ona nanese jos vecu, kada mozes nekoga ugristi za jezik pa onda placuci uzivati u okusu njene krvi. Ona kafanica pored masinskog fakulteta (u kojoj je bio bilijar - Setaliste ili nesto tako) nas je bila puna, ruke uvijek spojene, usne bolne i ispucale od beskrajnih poljubaca. Nikada se nisam toliko ljubio sa nekim. Bukvalno, satima ... Dok ne pocne da boli. Zajedno smo ucili (glupo), zajedno sjedili na predavanjima, zajedno sutili, smijali se i pili beskrajne kole (pive). Ona je bila zainteresovana samo za Moj odraz u Njoj, a Ja samo za odraz ljubavi koju je Ona izazivala u Meni. Ne pokusavaj to ni da shvatis, to samo 4 skorpije na jednom mjestu mogu da proizvedu. Vec poslije par mjeseci mi je postajalo jasno da je to najbolesniji odnos koji postoji, salata od: ljubavi, posesivnosti, egocentricnosti, mracnjastva, ljubomore, tastine i crnila. Magicno privlacna, tako da ne mozes da se iskolebas iz nje, surovo bolna - tako da mrsas dok se gledas u ogledalo, fantasticno uzbudljiva - tako da .... boli. Ne mogu reci da nije bilo lijepih trenutaka, ne mogu reci da nisam okupan strahotom te veze saznao mnogo vise o sebi nego ikada prije ili poslije. Lagao bih ako bih rekao da nije bilo uzbudljivo, a pretjerao bih ako kazem da nije STRASNO bolilo. Onda su bile barikade, njen tata se sekirao za nju, ona se sekirala hocu li je ja ne-nazvati prije nego sto je u njenoj glavi vrijeme da je ne-nazovem, a ja sam sekirao hoce li ona misliti sto je nisam ne-nazvao. Ja sam lokao u Stelexu misleci na nju, ona je citala gluposti i slusala Ibricu Jusica misleci kakav sam ja mogao biti ali nisam ili necu, a oni su pripremali rat. Onda sam 2. maja 1992 bio kod nje u stanu, na Grbavici, pa me je njen tata natjerao da bjezim. Pa su me uhvatila dva cetnika, a ja sam im slagao da sam dobrovoljac iz Srbije, pa sam uletio u prednji dio tramvaja, a granata se zavalila u zadnji, pa sam trcao a iznad mene je proletio avion koji je unazad opucao raketu u Hum, a mlaz je ispisao ime ledene kraljice na nebu, cuo se krik leptira i ja sam kod Socijalnog uletio u ruke izbezumljenog tate koji me je posao traziti ... Tata je plakao od srece, jer sam ziv, ja od nesrece jer - sta je sa njom ...??? Ostala je u ropstvu, na Grbavici, a ja sam tek onda poceo da patim ... skorpijski crno ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
22/11/2005 11:33