beats by dre cheap

Dublje

Dragi moj Juniore, hajde, ljudi ne mogu da se sjete kojeg je datuma taj konvoj otisao, ali nema veze. Krajem maja 1992. Recimo da je 20. maj. E, dan prije toga sam ti ja posljednji put guzio u naredne dvije godine, da izvinis, i nisam poslije toga dvije godine, eto kol'ko me rat sjebo ... tako, da znas da sam ja, pored drugih, podnio jednu od najvecih zrtava u ratu ... Dodje ti ona moja prva, najveca, plava, da se oprostimo. Ide ona sutra dan tim konvojem. Jest da smo tada vec davno bili raskinuli, ali ostali smo u nekom obliku dobrih odnosa. I dodje ona kod mene, tuc - muc, i opalimo se mi na mome krevetu, u sred bijela dana. Tata je gledao TV a mama pravila rucak, tad je bilo jos struje ... Sa mojom curom, koja je ostala na Grbavici, pa sada presla u moj komsiluk, odnosi su zahladjivali. Ja sam bio sjeban ratom, a ona je bila sjebana jer su joj starci ostali na Grbavici (logicno), pa smo onako oboje sjebani, sjedili i cutali u nekom prolazu, danima se grcevito drzeci za oznojene dlanove. Sex nam nesto nije padao na pamet, em' sto nismo imali gdje, em' sto je tata od ove nase drugarice kod koje je ona sada stanovala uvijek morao da zna gdje je ona, em' sto njoj nije bilo ni do cega. Ali sam je volio. U tom ratu, u tom paklu, jako je bilo bitno imati nekoga koga volis, i na koga mozes da mislis kad te je strah... Poslije mog prvog odlaska na liniju, puno toga se promijenilo. Prvo, pocelo se pricati kako ce se otvoriti Stupsko ratiste, i kako ce nas poslati tamo. Drugo, Stupsko ratiste (Doglodi) su se vec otvorili. Trece, najgore od svega 14. Septembra 1992, Zoka je zijanio na Doglodama, ali o tome sam vec dosta pisao. Da samo podsjetim, sve do 1. Novembra se nije znalo jeli poginuo ili je zarobljen, a nada uvijek postoji ... Ona moja bivsa, plavka mi je slala neke poruke putem Crvenog Krsta, a ja sam htio da budem sa njom, a ne u ovom paklu. Ona je tada bila u Beogradu, i bavila se ... necim!!!

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
13/12/2005 13:31