beats by dre cheap

OTES II

Bude me glasovi. Otvaram oci, ali nista ne vidim, mrkli mrak, samo glasovi. U onom uzasu u mojoj glavi, mislio sam da su cetnici usli u kucu dok smo spavali. Ali nisu, to su nasi ... drago mi je ... Palim neko kandilo koje sam napipao u mraku, i ocekujem da cu vidjeti desetak do zuba naoruzanih specijalaca, koji ce me spasiti iz ove ludnice. Ali umjesto njih vidim samo trojicu tipova sa tepsijama, obucenim u civilna odjela i sa pregacama vezanim oko pasa. Nista mi nije bilo jasno... Gledam u njih, kao u aveti i mislim kako sam mozda i poginuo, pa se nalazim u nekom cistilistu sa pekarima ... "Donijeli smo pite borcima, poslao nas Hamo - iz pekare. Gdje cemo ostaviti?" Pored svih silnih vojski i komesanja koje se tih dana desavalo na ovom potezu, u zoru su se pojavili pekari i donijeli 20 tepsija pite za borce. To su meni heroji, pravi heroji!!! Lubura i ja jedemo vrucu pitu kao sumanuti (kako tad nisam dobio chir?) ... Mislim da sam pojeo bar dvije kile, nije mi bilo uopste dobro poslije zderacine ... Sa zorom pocinje. Prvo se bude minobacaci sa bliskih pozicija i nasumice rokaju gdje stignu. Onda, negdje iz pravca Rajlovca pocinju topovi, haubice, VBR-ovi. Napad se gotovo u cijelini sastoji od artiljerijske pripreme koja ima za cilj da nas poravna. I, uspjeva im ... Dan provodimo u nekoj kuci koja je imala neku vrstu podruma. Bilo nam je strasno hladno, nismo bili sigurni gdje smo. Milion puta smo se zapitali da smo vec mozda duboko u cetnickoj teritoriji. Nismo smjeli zapaliti vatru, da ne odamo svoje prisustvo ... kosmar u glavi i uzas vani ... par puta je u kucu ulazio neki Ismetov covjek, donjeo nam cigareta i rekao da nigdje ne izlazimo dok nas on ne pozove ... Umirali smo od zedji. Bukvalno, crkavali. Dobili smo neke lanch pakete, pa smo onaj sok na razmucivanje, tj. prah od soka sipali na dlan i lizali. Tako ti zedj malo prodje... Pred vece su dosli po nas. Kazali su da ima nekih poginulih i da ih moramo pokusti izvuci. Na putu kroz avlije sretnem Budija i Emu. Oni su bili kod Camca, u korpusu. Izvidjaci... Smiju se??? Grlimo se, kao da se prvi put vidimo u zivotu. Kazu, bili su u Otesu i sve je prazno. Nema ni nasih ni cetnika, samo par civila koji tumaraju kao ludi ... kazu, ima puno leseva, kazu, ima leseva djece ... Dolazimo do neke kuce, pojma nemam da me neko sada pita gdje je to (prodje se Karitas, pa cestom jedno 300 metara) ... kazu, heroj - poginuo ... treba ga izvuci ... mislim da je to bio Jan, nisam vise siguran. Jana sam znao preko njegovog brata Ilje, koji je moja generacija... Prolazimo kroz neki ludacki pejsaz. Zauvijek ce mi ostati miris razi, koja tinja u stalama. Tinja danima, sedmicama. Pun nos, usta, oci i koza tog mirisa ... i kuce u plamenu, tek napustene, ... neka izmaglica temo prema Rajlovcu i konj - sam na livadi, poludio od straha. Kaku mi je samo shuhu vezao taj konj. Non stop nas je pratio i rzao. Kada smo pokusali da ga uhvatimo za ular, ritnuo se i pobjegao, a onda se okrenuo pa opet za nama ... kao ozivjeli dzavo sa neke Berberove slike ... u stvari, jadan!!! Cijelu noc smo kopali transe. Pravila se nova linija, duboko iza stare, svima je bilo jasno da smo zijanili Otes, ali oni su navaljivali i dalje, prema petlji. Zeljeznicki nasip je bio prirodna odbrana, ali trebalo je napraviti liniju daleko prije nasipa, jer ako dodju do nasipa ???? Snajperi su nas rokali cijelu noc. Zijanila su dvojica. Jedan - mislim da nije bio ni punoljetan, otisao je da piski u neku pusnicu (mali objekti sa susenje mesa). Kada je izasao, metak ga je pogodio ravno u srce. Trcao je sigurno jos nekih 30 metara, a onda se srusio onako - kao u filmovima, nekako usporeno i teatralno, kao da dusha pokusava da jos malo ostane u mladom tijelu. Par ih je ranjeno ... odmah su dovodili druge, morali smo kopati i iskopati novu liniju ... Pred jutro smo se vratili u Postu kroz limene hangare. Stotine satova su razlupani lezali po podu hangara. Trebalo se odmoriti, a lole su pocinjali svoj pir, ovaj put su se tenkovi priblizavali, jasno sam ih mogao cuti ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
15/12/2005 09:07