beats by dre cheap

Otes III

Vecinu dana sam proveo sa glavom medju koljenima, skacuci sa jednog mjesta na drugo. Sve u svemu, veze nemam sta se desavalo, sem u mojoj neposrednoj blizini. Odvukli su nas do neke skole, duboko prema cetnicima - navodno, ima neka rupa u liniji - treba je zacepiti. Ne mogu reci da sam vidio i jednog cetnika, realno mislim da ni jedan nije bio toliko lud da se po onom granatiranju sheta po liniji, ili pojavi bilo gdje u blizini. Falilo mi je sna, samo sto ja to nisam znao. Umjesto toga, odmarao sam se u rijetkim trenutcima kada mi je adrenalin to dao, tako sto sam mislio o tome kako cu jednog dana sa Kumom jesti girice, sjecajuci se zajebancija iz proslosti, itd. U neka doba se sve smirilo, uletila je neka vojska (pojma nemam ko je sve dolazio u ispomoc, znam da su bili neki zajebani). Rekli su da ce sad pjesadiski napad i da se malo povucemo. Kakva pjesadija!!! Ja pjesadije nisam vidio. Vidio sam tenk koji za sobom vuce deblo jablana, i cuo pragu ili transporter. Ufatili smo se noge, onako herojski. Sve je prstalo oko nas. Imao sam neki tenkovski kombinezon koji je bio sav izresetan sitnim gelerima ili komadima kamenja, ali eto - mene nista nije zakacilo. Uletjeli smo u neku kucu u kojoj je vec bilo nekoliko vojnika. Jedan od njih je bio ranjen na nekoliko mjesta, ali nista po zivot opasno. Pricao nam je kako se tenk iza skole parkirao tacno iznad njega i njegovog jarana koji su bili u nekakvom sahtu. Bili su tu satima, culi su cetalje kako pricaju, kako se pripremaju, a bili su nemocni da bilo sta urade. Onda su valjda izgubili zivce i taj njegov jaran je bacio bombu na tenk, koja naravno nista nije postigla. Onda su lole, hrabri kakvi su bili, poceli iz tenka da bacaju bombe u saht. Imali su ludu srecu da su ih geleri pucali samo po nogama i rukama, i da ni jedan nije duboko usao ... cetalji su mislili da su ih pobili, pa su napustili mjesto zlocina. Taman je covjek zavrsio pricu kada je nesto udarilo u kucu u kojoj smo bili. U prvi mah sam pomislio da je tenk usao u kucu, ali sam shvatio da je pancirka proletila kroz gornji sprat. Isto zemljotres!!! Ljudi koji su tu zivjeli i imali nekoliko kuca i imanja, mislim da su se prezivali Berjani ili nesto slicno. Neka me neko ispravi. Mnogo ljudi sa kojima sam ratovao su bili sa Stupa, pa su znali lokalne kuce, ulicice i porodice. Mani je od svega najsmjesnije bilo, sto je svo vrijeme frke jedna od kuca pored Poste ostala nedirnuta i sto su u njoj mirno zivjeli dekica i bakica. Ne bih da grijesim dusu, ja cu ispricati ono sto sam cuo, mozda i nije tako - ali, izgleda da u oni bili roditelji ONIH PREKO, pa niko nije pucao u tom pravcu .... zasto ovo spominjem. Zato sto je u njihovoj basci bila cesma, a u njoj voda, a mi smo bili zedni. Zrijebali smo se neko vrijeme, i naravno - ko bi drugi nego ja izvucem da idem po vodu. Umro sam tri puta od straha dok sam isao. Nema se gdje zakloniti, roka do besvjesti sa svih strana, a u sred tog uzasa, mala oaza mira - kucica sa bakicom koja rat gleda sa prozora (jebote, sad kad se sjetim tog prizora shvatam koliko je bio irealan). Pridjem kapiji, bakica me gleda. Gestom pokazem kako bih uzeo vode, a ona mahne - kao "samo naprijed". Dofuram do nje i glupavo pitam - "puca li"? Kaze ona - "ako mirno odes i natocis vode, tako da ti se ruke jasno vide, nece" ... pazi to ... Stavim kanister pod cesmu, pa pocnem da pumpam, a pored mene prozvizdi par metaka. Okrenem se prema bakici, a ona znacajno kima glavom. Nastavim, opet, ovaj put u zemlju pored nogu. Ocigledno me ima na nisanu!!! Nagarim da pumpam, ono - 10tak puta napumpas, pa voda nastavi sama da izlazi, ali kako je kanister jos prazan i nije dovoljno stabilan, prevrne ga. I ono malo sto je uslo istece. Pa od pocetka, koja idiotska igra mene, bakice i onoga za kojeg sam cuo da joj je bio unuk ili sin. Elem, skupim hrabrosti, zatvorim oci i pumpam kao lud. Pustio me je da napunim kanister, da ga uzmem, klimnem glavom bakici, a onda pucao pravo u podnozje kanistera. Trcao sam a voda je lila. Stavio sam prst u jednu rupu, ali jadni kanister je imao prostrelnu ranu. Ipak, spasio sam litar ili dva ... Pred vece su dosli neki momci i rekli nam da je sve gotovo - setaju se cetalji po OTESU, gurnuli su nas i iz Barica ... sutra ce nasi presaltati napad na Zuc, Sokolje i taj dio fronta ... nisam znao sta da mislim, nista nisam mislio ... bio sam umoran, lud, jos jedna noc kopanja rovova, trcanja kao muha bez glave, lizanja gringosa iz paketa ... ujutro su nam rekli da moramo ostati jos barem jedan dan, dok skupe nekoga za smjenu, svi su umrli od straha poslije ova 4 dana, niko ne smije doci ... Ujutro je opet pocelo, doduse ovaj put su presaltali artiljeriju na Stupsko Brdo i Nedzarice. Dobili smo po tri lanch paketa i par kutija crvenog Malishe. Kasnije sam naucio da to bas i nije dobar znak. Taj dan su rokali nasumice, na sve strane, valjda dok se ne utvrde u Otesu. Ja sam se popeo na sprat kuce preko puta poste, zgulio zavjesu sa prozora, umotao se u nju i pao u kosmarni san poslije par neprospavanih dana. Rekli su mi da je cijeli dan padalo svuda oko nas. Rekli su mi da su me budili, ali da sam ja samo psovao i govorio im da me ostave na miru ... Pred vece sam se probudio, sve me je bolilo. Kao da me u snu neko toljagom tukao. Sav sam bio sjeban. I zbunjen!!! Najvise me je zbunjivalo sto je kuca preko puta bila potpuno poravnata sa zamljom, a ja sam bio siguran da je tog jutra bila u (skoro) ispravnom stanju ... zar je moguce da sam to prespavao - moguce je.... Opet smo krenuli na liniju. Sad su transei vec bili dobro iskopani i uspostavljena je linija Azica. Doslo je dosta nove vojske, smenjivali su umorne. Mene su poslali u Savu Kranj sa jos jednim momkom da donesem manjerku, prvi znak "mirnog" rata. Trececi preko neke livade prema isturenom bunkeru, najednom sam pao pokosen necim sto me spucalo u nos. Rucka manjerka mi je odletila iz ruke, a cijela posuda se srucila na onog drugog koji je umirao od smijeha. Spucao sam glavom u neku celicnu precku koju uopste nisam vidio u onom mraku. Svi su mi se smijali, pa i ja sam sebi. Prilazili smo "napustenim kucama" (to je bio termin za tri spaljene kuce, skroz desno, prema Miljacki kada su se na horizontu upalila svjetla. Sa svih strana, bukvalno i simultano. Iz Rajlovca, sa podnozija Igmana, sa Ilidze i iz kasarne u Nedzaricima. Oprostajno!!! Sjeca li se iko tog oprostajnog? Zadnje vece kada je Otes pao. Simultano, u 3 serije su ispalili preko 1000 projektila u par minuta. Onda kada je bilo gomila ranjenih i mrtvih u sanitetu i logistici, kad se srucilo na Valter Peric? Nikada, ni prije ni poslije, nisam cuo i vidio takvu kanonadu ... pravi tepih ... nismo se ni snasli, prvi val nas je preletio i opalio negdje duboko, po Vranici. Onda sve blize i blize!!! Pobacali smo se na zemlju, a oko nas je sve letjelo u vazduh ... a onda se smirilo. Svi (nasa grupa) smo bili zivi. Mene je neka kamenica spucala u ledja, ali zanemarljivo ... I opet kopanje i punjenje vreca. Cijelu noc. A sutra ... sutra su nam rekli da ce smjena doci tek iduceg dana ... culo se tutnjanje na Zuci ... ali, daleko od nas ... nove face su se setkale, vojska je pristizala ... onda sam ugledao jedno poznato lice. Covjek sa zutim zubom, privremenim, ruzna navlaka na zubu u ustima dragog lica ... mrsav, u vjetnamci, sa bijelim rukavicama i cvikerima ... kao Jesenjin na frontu ... moj Kum, tada je bio vodic (kurir), uvodio je nove levate na liniju ... I pred vece, taman kada sam mislio da cu imati jos jednu beskrajno dugu i hladnu noc, dodje komandir i rece - hajde brzo kupite se, stigla vam je smjena ... za 45 minuta bio sam u stanu ... nigdje ne puca, sve mirise, mama, tata, hrana, svjetlo (akumultor) ... ja ponosno majci dajem 3 (tri) lanch paketa, ona place, a stari mi gura kutiju cigara u ruke ... kaze, dobili smo poruku preko amatera, baka je umrla ... a ja ni suze da pustim, ni da pomislim na baku. Samo mislim na drugove koji sada disu onaj vonj zobi koja tinja, i na onog konja sto mi shuhu veze ... Poslije toga me je prosla depresija. Nisam vise mislio na Zoku i bivsu, berem ne na onaj pateticni nacin ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
15/12/2005 11:41