beats by dre cheap

Srednji vijek

Dragi moj Juniore, naravno, u periodu o kojem sam prethodno govorio, nisam svo vrijeme bio na frontu. Pola-pola, recimo. Kod kuce je bilo milion obaveza da se uradi u prekratkom danu. Donijeti vode, cekati u jebenim redovima satima, na zimi. Onda, pokusati doci do ogrijeva!!! To je bio tezak zadatak. U okolini nema neke sume, pa da samo krenes i nasjeces. Moralo se snalaziti na bilo koji nacin. To je bila tek prva ratna zima, pa smo jos imali i neke love da od Sandzaklija kupimo drva. Sem toga, nije sve u okolini jos bilo opustoseno. Jos smo rastavljali vagone na pruzi, iznad onoga sto je sada Merkator (tada je tu bila Adra). Pokusavali smo skidati i zeljeznicke pragove, ali to je bilo jako tesko, a malo bi dobili ogrijeva sa obzirom na ulozeni trud. Do tada su svi prozori bili po dva puta razbijeni eksplozijama, pa smo se u kuci smrzavali odijeljeni od cice zime samo UNHCR-ovim najlonima. Tzv. - armirani najloni. Bilo je nemoguce navuci toliko drva da se stalno grije pecica koju smo stavili na mjesto sporeta u kuhinji, pa se grijanje svodilo na kuhanje rucka + visak toplote i eventualno par cjepanica pred spavanje. U to doba je pocelo i djeljenje one humanitarne pomoci, sto je bio dodatni izvor hrane. Ja sam sa linije uvijek nesto donosio. Bilo je drva, ali nisam imao nacina da ih donesem. A, donijeti tri cjepanice je bilo nekako glupo. Hranu sam mogao donisiti. Poneka konzerva, hljeb, cigarete koje su postale platezno sredstvo. Ipak, nije bilo dovoljno da prehrani porodicu, pa smo trosili ustedjevinu. Ma, tih prica ima na tone, svima su se desavale. Ja sam pred kraj februara fasovao prvo neki bronhitis, pa upalu pluca. Par dana sam pravo los, sa visokom temperaturom, a u to doba su drva bila vraski skupa. Znam da je stari dao gomile para da se ja malo ugrijem i dodjem sebi. Vratili su nas u srednji vijek ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
19/12/2005 10:39