beats by dre cheap

Tenk, bager, buldozer - trilogija sa Stupa - I dio

Dragi moj Juniore, vrsni stratezi nase brigade su osmislili savrsen plan kako da iz odbrambenog predjemo u napadacki rat, a sve po preporuci glavnog staba. Jedno jutro, tmurno, sjebano i gadno (pricacu ti kasnije zasto), okupili su nas u Halilovicima i objasnili kako je armija BiH dosla do faze kada cemo preci iz defanzive u ofanzivu. Ni onaj tenk iz Azica me nije toliko uplasio kao ta izjava. Znao sam da svuda u okolini, ispisana nevidljivim mastilom, pise rijec - ZAVALA. Kvalitativnih promjena nije bilo, to je svima ocigledno. Nije bilo novog oruzija, svjezeg mesa, uniformi, bolje hrane ili strategije. Dakle, postojala je samo determiniranost stratega da promjene tok rata. Nismo bili odusljevljeni time. Jedna od prvih inovacija je bilo "zastrasivanje protivnika", a zadatak je povjeren inzenjerijskom bataljonu. "Genijalni" plan se sastojao od sljedeceg: [b]Dovuci cemo neki stari buldozer, oklopiti ga u radionici i nocu vozati po Stupu, da bi neprijatelj mislio da mi imamo tenk. Koliko upitnika treba da stavim iza ove recenice?[/b] Nasli su komade debelog celika, 2cm debljine pa ih zavarili oko kabine buldozera. Vozac nije NISTA vidio, vec je neko morao da mu navigira motorolom kuda da se krece. Dovukli su buldozer na Stup, nekako nocu, pa ga parkirali pred nasu spavaonicu, u blizini nove "poste". Znajuci sta nas ceka, navukli smo neke betonske stubove na fasadu spavaonice, ne bili se zastitili od bilo cega sto oni posalju da ubiju nas "tenk". Akcija je pocinjala u 23 sata. Mene je masila bilo kakva duznost, osim da u spavaonici (oko koje ce se "tenk" vozati) budem pripravan i pomognem ako se sta kome desi. Vozac se strpao u buldozer, a dvojica su vrsili ulogu navigatora. Nakon pet minuta smo preko stanice culi da je srusio jednu ostavu u blizini, ma culi smo mi to i bez stanice, ali eto ... potvrdilo se. Morali su se steliti u navigaciji, ali sto na jadnoj ostavi u kojoj smo drzali alat za kopace? Onda su drndali ulicom pola sata, malte ne skroz do petlje i nazad. Nista! Cete spavaju, znaju da mi nemamo tenk. Napokon, neko je skontao da ce istoristi svu naftu, koje i onako nismo imali, pa je "akcija" obustavljena. Sutra dan isto!!! Isto vrijeme, isto mjesto. Ne odustaju. Ovaj put nista nisu srusili, ali su probudili cete. Boze moj, nikada nisam volio artiljeriju, ali od svega sam najvise mrzio haubice 155 mm. Jos ako rokaju pancirke, ma divota, mozes se samo moliti bogu. Upravo to su koristili. I ja bi, da smo imali. Sa svih strana, pravo na nas. Jedno 100 komada. Ko nije probao, ne moze ni da zamisli sta znaci. Ide jedna pancirka, jedna obicna - protivpjesadiska - ili kako se vec zove? Od zvuka ispaljivanja, do jasnog zvuka leta, do udara i eksplozije. I mogucnost da sve to lijepo pratis - dok si ziv. U sekundi su nam skinuli sprat kuce - nas vozac (ne zamjeram mu) se vozio tako da je blizu baze, zlu ne trebalo da iskoci i sakrije se - ipak smo se dobro zabarikadirali!!! Onda su potamanili par kuca pored, prekopali par basti, sve u krugu od 100 metara. Bas smo se osjecali kao zive mete, pogotovu sto su navigatori pobjegli u bazu, a vozac se parkirao odmah ispred kuce u kojoj smo bili. Eso, nas kuhar, koji nije bas bio hrabar, se usrao u gace - bukvalno. Sakrio se u jedan procjep izmedju dva zida, sirok jedva 30 cm. Svojim uvaljivanjem u tu shubu je istjerao par stakora, a onda od straha izletio i poceo kao sumanut trcati po kuci i pisati u gace. Onda je lupila pravo u one betonske grede koje smo stavili da nas zastite. Dim, koji je navro u prostorije, je bio toliko gust i otrovan da smo istog trena izjurili napolje bez obzira na kisu gelera. Par greda je jos ostalo citavo pa smo se sklonili ispod njih. Eso je kao kokos bez glave trcao po basci ispred kuce i pisao na sve strane. Iduce je roknula pravo u bastu, valjda se aktivirala na krovu ljetne kuhinjice u sredini kompleksa. Eksplozija me je zaljepila na zid, i trenutno mi usi napunila prasinom. Mislio sam da sam izgubio sluh. Kad se dim razisao, izletio sam da vidim sta je sa Esom. Sjedio je na sred baste, sav upisan i usran i plakao. Nije mu falila dlaka s glava. Muhamedu je geler pao na ruku, pa mu je svu sprzio. Ostao je onako zaljepljen na kozi, sreca !!! Napokon su se smirili. Sem Muhine opekotine i Esinog ludila nije bilo gubitaka. Pred jutro nam je komandir rekao da se "akcija" nastavlja ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
22/12/2005 10:44