beats by dre cheap

14 DM

Dragi moj Juniore, pozeli se covjek da, bar za tren, zaboravi da je rat. Da se obrije, obuce lijepo i cisto, stavi neku kolonjsku vodu, da se ludira i smije. Bar ponekad, k'o fol, za tren, da se osjetis covjekom. Kako se otvorio studentski klub ASIS, mnogi mladi su poceli da tamo izlaze. Meni nije bilo ni do cega, ali neki trn zanosa - nagovorise me i ja izadjoh, cini mi se sa kumom. Lijepo sam se obukao, sredio, namirisao, pocesljao, sav k'o lampa... I onako ponesen grajom, desetinama mladih, sretnih i cistih ljudi (koji s glave fronta nisu vidjeli), popustih i ja naletu nekih hormona, te poludih i poblesavih ... smijao sam se, pricao sale, viceve, cak mislim da sam bio i sarmantan ... Prethodne godine, vrhunac mog prilaska curama, bila je idiotska zajebancija: vidim plavusu na ulici, zaletim se biciklom prema njoj, u zadnji tren napravim policajku da je impresioniram i onako zabazeknutoj joj kazem: uskaci, gdje da te vozim ... Sada je nesto u meni prekinulo, vidjeh jednu plavku, dobra, najbolja (bar meni), te pridjoh onako nonsalantno. Razmjenio sam par rijeci, udijelo dva komplimenta i dobio broj telefona (sto u ratu i nije bila kakva premija, jer telefoni uglavnom nisu radili)... Uganjao sam je nekako (posta dobila plin) i dogovorio izlazak. Zvao sam je na KAFU!!! Dogovor je bio u SSH, na Malti. I nadjemo se mi tamo, a ona ni pet ni sest nego - ja cu KOLU... Treba li da naglasavam da je konzerva kole u ratu kostala 12 DM. Ja sam jedva skucko 2 DM za kafe ... za 12 DM sam mogao prehraniti porodicu 10 dana ... prije nego sto sam ista mogao izustiti, konobar se okrenuo i otisao. Kako sam je samo mrzio narednih sat vremena. Ona melje li melje, a ja molim boga da pocne granatiranje, da prekrse primirje, da pocne bombardovanje NATA, da konobar pogine, da ona pogine, da udje ludak sa bombom i da nas sviju raznese ... U neka doba cuje se nekakva tutnjava, ja se vec ponadao, kad kazu eksplodirao negdje plin, jebem ti nepazljive ljude ... srce hoce da mi iskoci od jada. Ona jos pride narucila i kafu ... Elem, meni je stari dao 100 DM - "ako me cetnici zarobe"? Kao amuzemzem sam ih cuvao u novcaniku, umotane u foliju, pa u staniol, pa u papir. Vidim ja da cetnici nece dobiti 100 DM ako me uhvate, i sta cu - platim, ona melje li melje ... kontam, moram ja dobro naplatiti ovih 14DM, pa joj predlozim da prosetamo prema pumpi - malo dalje prema Otoci ... tamo je zaskocim i odvucem u zbunje ... Jest da je bilo u pola dana, ali nije se puno bunila. Ruka mi je vec bila u njenim njedrima, druga otkopcavala slic, iza zbunja prolazi gomila ljudi ... meni malo frka ... ali mora se naplatiti izgubljeni kapital ... U po frke, ona se pridigne i kaze - vidi, moja mama - pa mi pokazuje na neke zene koje setaju stazicom kraj rijeke. Jebote, ja na njoj, gace joj na pola koplja, kosulja razdrljena, meni gace malene, a ide njena mama ... i upozna ona nas, mama bas sretna kakvog je finog momka kcerka nasla, ja sve u pizdu materinu ... Mjesec dana kasnije ... jos nisam naplatio 14 DM. Njoj rodjendan, zove me na dernek na Mojmilu, Olimpijska ulica. Sve neki pederi zubari (studenti) ... ja nisam bio siguran hocu li moci, morao sam na liniju ... pusti mene komandir, ali da mu obecam da cu jednom i za njega - ma hocu lave, samo me pusti ..., Nikada prije nisam bio tamo, trazim Olimpijsku ulicu, a sve se pitam jesam li u sred cetnickog tabora, veze nemam gdje sam. Pada kisa, ja blatnjav na biciklu. Pukla mi guma od gaca, nemam kaisa, pa malo malo dizem gace ispod onog tenkovskog kombinezona. Nadjoh nekako ulicu, zgradu, stan. Udjoh na dernek, kad me vidjela onako prljavog i smrdljivog samo izusti - "ja nisam misla da ces moci pobjeci sa linije" .... e, eto pobjegao sam. Gdje da ostavim biciklo, to mi je najveca dragocjenost ... u hodnik, slobodno, nece ga niko ... Predstavi me kao svog druga ... meni vec krv u glavu. Kaze, EHM lijepo svira gitaru, sad ce on meni svirati i zavoditi me ... da ucini onog jednog glavatog sto joj se slepa ljubomornim ... Ja se prihvatio gitare, k'o ja virtuoz. Kaze glavati - nije nastimana. Ti ces mi reci... Daj da nastimam ... Nastima on nju i poce da svira, razvaljuje, ubi ... Ja se poklopio, zagrlio plavku i malo bi sike, a ona se udaljava od mene ... bjezi od smrada, a gace spadaju cim se pomjerim ... Skontam ja neke pive i rakiju i ubijem se, sta cu ... ujutro se probudim u nekom krevetu, ne znam gdje sam ... pored mene neko ... Kontam, vidi naplatio sam 14 DM, pogledam a pored mene spava onaj virtuoz na gitari ... nakasljem mu se u facu i malo ga pljunem, od bjesa ... trazim nju, plavku, a ona u ruzicastoj pidzami spava sa drugaricom u krevetu ... Izadjem, moram nazad na liniju. Kisa lije ko iz kabla, hladno. NEMA BICIKLA!!! Neko mi ga je odradio. Dignem frku, sviju probudim, jebu mi sve po spisku ... onaj virtuoz sto zna nastimati dobro gitaru se zlurado smije ... osta ja bez bicikla, i bez 14 DM, i bez plavke ... Pjeske u Halilovice i onaj govor o prelasku iz defanzive u ofanzivu ... sranje P.S. Sjedim ljetos sa kumom, njegovom zenom, surom i svojom mladom u basti, kad ide doticna plavka. Kum i ja poglede razmjenjujemo urotnicki. Kad, moja mlada skoci, izljubi se sa onom, njih dvije jaranice ... a ja se sve igram sa kumovim djetetom, da mi ne vidi facu ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
23/12/2005 13:42