beats by dre cheap

Shit

Dragi moj Juniore, tako smo ti se M. i ja uputili u Zagreb. Ideja je bila da putujemo nocu, tako da odmah ujutro ja pokupim pasos, pa da odemo kod ginekologa i u Australijsku ambasadu. Onda bi prespavali kod drugarice kojoj je ero Filip bio odsutan, te da se sutra vratimo - ali u Rijeku, na vikend kod gospodina ravnatelja kazalista. Pokupio sam pasos, i bio sam sobom zadovoljan jer sam mogao svuda da putujem. Onda smo otisli u ambasadu Australije gdje su nam rekli da nema teorije da prodjemo za njihov program emigracije. To me je sjebalo, ali kako sam vec bio naviknut na sjebade, nisam se dao previse uzbuditi. Kod ginekologa je bilo vise nego zanimljivo! Moram da napomenem, jos jednom, da se radilo o nekoj katolickoj organizaciji. Znaci - oni vole porodicu, djecu, i te stvari, a ne vole one druge stvari ... Cekam ja pred ordinacijom ginekologa, cekam i grickam nokte. U po frke izlaze M. i doktor koji mi cestita sto cu postati otac i na uho mi sapuce da je moram sto prije ozeniti, jer nije lijepo da dijete bude kopile - nije krscanski. Znam oce - ovaj, doktore. Amen!!! Potpuno sjebani hodamo po onoj kanti od Novog Zagreba, bez rijeci. Onda ona progovara - nema teorije da ga rodim... ja ne znam sta bih rekao, nikada do tada nisam razmisljao o tome problemu, pa nisam imao ama bas nikakav stav. Jasno mi je bilo da u ovoj nasoj situaciji ne mozemo ni o sebi da se brinemo, a kamoli o djetetu, da se zenim ... hmmm, a sa druge strane - jebiga, da su mene moji abortirali, sta bi bilo? Hmmm, dilema!!! Ona nadodaje da bi se morala konsultovati i sa pneumologom, jer nije pozeljno biti trudan neposredno nakon TBC-a. Ima smisla, ali odakle nam sada pneumolog? Vidjecemo u Rijeci ... Odakle nam za to lova? Bili smo ocajni... Ja, kada sam ocajan, obicno imam potrebu da se povucem u svoj kutak, i da u podsvjesti ispitam svoje opcije, te uoblicim aktivnosti. Interesantno je, da je to uvijek u podsvjesti (ili u dushi, ne znam), jer nikada o tome svjesno ne razmisljam, ali se misljenje i plan akcije nekako formiraju. M. kad bi bila ocajna, isla je linijom manjeg otpora - napiti se ... muski!!! Nazvali smo onu njenu drugaricu, koja nam (bas kako sam i ocekivao) objasnila da se njen Filip ranije vratio sa puta i da nema teorije da spavamo kod njih. Naravno, sve je - kao i uvijek - islo niz brdo. A vec smo kupili karte za povratak (jeftinije), pa nam je bilo preskupo da uzimamo karte za nocni voz. Valjalo je cekati jutarnji bus. Ali, gdje spavati? Da stvar bude jos bolja, M. je pozlilo od silnih uzbudjenja, pa je padala u nesvjest. Ja sam, da ne bih pao u izazov, onih malo para sto sam imao, ostavio u Chervaru, pa iznajmljivanje neke sobe nije dolazilo u obzir... I tako, ja sa bolesnom trudnicom tumaram najruznijim i najodvratnijim (meni) gradom na kugli zemaljskoj - Zagrebom. Bio sam ocajan, jadan, nikakav. Sem toga, u tim bezizlaznim trenutcima svi su nervozni, pa se pocnes iskaljivati na prvom kraj sebe, a to je bila M.... I ja njoj. Svadjali smo se kao dva idiota, a hladna Zagrebacka noc je pretila da nas zaledi. Onda smo, umorni od svadje i svega sto nas je snaslo, pokusali da kucamo na vrata prenocista za beskucnike, ali nas nisu primili - nismo bili pijani, nismo smrdili, bili smo jos uvijek ponosni, a sve je i onako bilo puno ... cijena ponosa ... Zavrsili smo u napustenom vagonu, odbacenom na neki kolosjek. U kupeu do nas su se neki narkomani boli iglama, a u kupeu nize je kurva ordinirala svoj biznis cijelu noc. M. je uspjela da zaspi, a ja sam se tresao cijelu noc... Ujutro smo bili bjesni i umorni. Sve nam je bilo crno, mada je - sjecam se, svanulo divno jutro. Imali smo jos par sati do polaska busa za Rijeku, pa samo odlucili popiti kaficu na trgu... I tu sretnemo neke Sarajlije, odvratne tipove - umjetnike. Medju njima je bio i onaj papak sto ima blog ovdje - lafo umjetnik (kurac moj), samo se njega sad sjecam. M. ih je sviju poznavala, pa su upali u neku glupu pricu, a ja sam samo sjedio i sutao. Nisam se nikada osjecao dijelom tog miljea, a posebno u tom trenutku. Bio sam preumoran, i samo sam zalio da sjednem na bus. Ali, oni su se besprestano kikotali i nervirali me, ludio sam od njih. Dosao sam do tacke, kada bih najradije pobjegao sa tog mjesta ili ih sviju pogledom pobio. Ma, bio sam mlad i zbunjen, izgubljen u velikom svijetu, a vaspitan da ozbiljno shvatam probleme ... M. me je pitala - "zasto ti ne volis moju raju", a ja sam rekao - "odvratni su, kao i ti". Rijec po rijec, posvadjali smo se. A ja u onom glupom medjuprostoru kalkulacije i emocija. [i]"Mogu se sada za uvijek pokupiti, prava je prilika. Jebo nju!!! Ali, imam karte do Rijeke, a tamo su njeni prijatelji (kakva glupost). Taman i da dodjem do Chervara, sta cu sa njenim stvarima, garant ce se pojaviti. A sta da radim sa cinjenicom sto je trudna."[/i] Kao i uvijek do tada, morao sa JA spustiti loptu, jer tipovi kao ona samo idu beskompromisno do kraja. Idem ja u Rijeku, a ona ce doci iduce jutro. Hoce da se provede "sa rajom", da se ispuse od stresa ... Kao malo djete, popisan sam se pokupio na stanicu. Htio sam da iskocim iz svoje koze, a ambivalentnost mojih misli i osjecaja me je vodila prema nervnom slomu. Muska solucija - otisao sam na neki sex show na stanici i napio se ko guzica ... Iduceg dana sam bio u Rijeci, izmisljajuci gluposti ljudima koji su mi bili vrli domacini i objasnjavajuci zasto se M. nije pojavila. Spavao sam pola dana, a ostatak sam mastao kako M.dajem nogu. I ... ni jedna mastarija mi se nije svidjela dovoljno ... svakoj bi zasmetalo ono - trudna je. Onda se iduce jutro ona pojavila, sva kao govno. Bila je blijeda i jadna, kao pokislo kuche. Bilo mi je zao, i mrzio sam je, i bilo mi je krivo sto nije drugacija jer sam je zavolio kao prijatelja. Bila je dobra osoba, previse samoziva i samodestruktivna. Onda mi je, onako u polusnu, rekla da me voli, i da je jucer vidjela najveci dokaz nase ljubavi. Mislio sam da ce opet poceti sa nekim sranjem, ali me je iznenadilo kada je zavrnula rukav i pokazala mali ubod na veni ... - Vidis, juce sam ostala sa namjerom da se drogiram sa onim ljudima koje si upoznao. Oni su svi narkomani, a rekla sam ti da sam se i ja igrala prije sa tim (tacno, rekla mi je - ali ja sam naivan mislio da prica o travi). I, kada sam iz ocaja htjela da se sredim, vec sam zabola iglu, pao si mi ti na pamet, i nasa ljubav, i pokupila sam se. Cijelu noc sam lutala Zagrebom ... - Ja, ja ... hmmm (cistio sam grlo), ja zelim da prekinemo!!!

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
20/02/2006 14:25