beats by dre cheap

Rasplet - V dio

Dragi moj Juniore, onda su se počele dešavati zaista čudne i debilne stvari. Prvo, M. i ja smo se stalno svađali. Oboje smo bili na ivici živaca (a ne bili poslije svega), pa smo sav bijes i frustraciju iskaljivali jedno na drugome. Skoro svaki dan smo imali po neku ludu svađu, koja bi poprimala dimenzije katastrofe. Malo, malo bi po neko od nas odlučivao da "ode od kuće" i da mu je dosta svega... Sjećam se jedne noći smo se krvili oko toga kako se ona ponaša. Ona je tvrdila da ja nemam pravo da joj pametujem, a ja sam tvrdio da, dok smo zajedno, treba da se ponaša kako "nama" odgovora a ne nekome od nas pojedino. Nebitno!!! Onda sam ja popizdio negdje u 2 iza ponoći, pa sam odlučio da "odem od kuće". Čim sam izašao napolje, u hladnjikavu noć, bilo mi je muka od svega, pa sam se vratio i rekao - "hajde se ti, majke ti, danas kupi od kuće, meni je hladno. I onako je tvoj red!". Umrli smo od smijeha ... Onda sam saznao za nekog lokalnog hodžu. Poreč je bio pun šiptara, svi su vjernici muslimani (i nisu kakvi, ali o tome kasnije), pa je gradu trebao hodža. Otišao sam mu i pitao ga dali nas može vjerski vjenčati. Malo sam razgovarao sa njim, a poslije pola sata razgovora, pitao me je - "pa ti nisi nikakav vjernik, kako da te vjenčam po šerijatu?" ... Bio sam očajan, jedini plan koji smo imali je podrazumjevao da smo vjenčani, a nikako nam se nije dalo. Onda se hodža smilovao i rekao mi da moram malo ići na vjeronauk prije nego nas vjenča ... pitao sam - "a ona, što ona ne ide, nego moram ja", a on mi je odgovorio da je do muškarca da bude musliman ... Uvalio mi je 5 knjiga da ih čitam, pa kada se pripremim, da mu dođem da me ispita (student cijelog života). Knjige su bile užas, osim jedne - zaboravio sam autora, neki vođa Islamske filozofije. Knjiga se zvala - "filozofija Islama" - jedna od najboljih filozofskih knjiga koje sam ikada procitao ... Onda je jednog dana M. došla sva uplakana i očajna. Izgledala je kao da je smak svijeta. Ispričala mi je da joj je Mato, onaj Goranov majmun, ponudio da je odveze iz Červara u Poreč, na kraju smjene ... prihvatila je - jer nije imala nikakav drugi prevoz. Onda je ludak skrenuo pokraj puta i počeo je čapati po nogama. Uvjeravao ju je kako je on pravi muškarac za nju, a ne ja - mali dečko, narkoman i šonja. Luda, kakva je bila - rekla mu je - "hmmm, dobro, ali ako ti se svidjam, hoćeš li mi dati da malo vozim auto?" ... Sav sretan što je napokon "dobio prolaz", Mato joj je dao da vozi, a ova je nagazila na gas i zabila se u prvu stijenu. Jedva su živi ostali ... to je bio njen sistem suočavanja idiota sa problemom. Naravno, kada je adrenalin prestao sa svojim dejstvom, skontala je šta je uradila i sada se tresla tu preda mnom, plašeći se da će konj doći i pobiti nas. I ja sam imao slične sumnje. Sutra nam se Mato pojavio na vratima, a ja sam ga skrušeno pustio unutra, gotovo siguran da će nas pobiti. Pitao je - "mogu li samo reći jednu riječ M.". Onda ju je, na obostrano iznenađenje, uljudno zamolio da nikome ne govori šta se desilo, jer će pući bruka, pa neće moći nikoga u onoj kafančugi pogledati u oči ... E, tu naučiš sve o seljačkoj logici ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
02/03/2006 09:00