beats by dre cheap

Rasplet - VII dio

Dragi moj Juniore, tu noć, a imao sam nepunih 25 godina, gledao sam M. osakačenu od rata, tuberkuloze, izbjeglištva i rada u Bracinoj kafani i razmišljao. Mislio sam o tome koliko volim tu curu, koja mi je uz put postala i najbolja prijateljica sa kojom sam podjelio ama baš sve ... od najvećeg jada, do najbližih intimnosti, preko bola, straha, smjeha i ushićenja. A sutra dan sam se trebao oženiti sa njom ... vjerski, ali opet ... oženiti ... Nisam tada vjerovao u brak. Auto sugestijom, vještim i indolentnim zavaravanjem stvarnosti sam moralni dio te institucije jednostavno potisnuo u neki zabačeni kraj svoj uma, a skoncentrisao sam se samo na ono što je bilo pred nama narednog dana ... šta god to bilo!!! Nesvjestan implikacija svojih odluka, emocija (ili ne-emocija) i činova, samo sam jurcao naprijed - za još jednim danom koji, možda - donese smiraj i nešto bolje. I ... ne žalim ... oduvijek sam takav, ja to smatram nagradom. Nakon besane noći, i miliona odmaštanih scenarija, iscrpljen vlastitom maštom i manjkom informacija, dočekao sam jutro. Probudio sam M. sa kafom i doručkom i pitao je šta se do desilo. Njen odgovor je bio toliko štur i jednostavan, da jednostavno nisam mogao da povjerujem u njega. Kazala mi je, da je na kraju radnog vremena, otišla Braci da se pozdravi i da uzme ostatak novca. Ovaj joj je rekao da ne može otići a da ne popije još jedno piće sa "rajom", tako da su ostali na pivi. Onda, kada je pivo popijeno, ona je tražila novac, a ovaj je izvadio neki papir na kojemu je bilo zapisano svako piće koje su joj drugi slali, a Braco stavio na njen račun. Po tom spisku, ona je njemu dugovala par kuna. Onda je ona popizdila (po svom glupom običaju), te je rekla da će tek sad da mu popije kafanu. Glupa, ponosno, divlja - ne znam ni sam, uzela je flašu viskija i nagela. Njima je to bilo zabavno, pa su je zajebavali, a ona suze čuvala u sebi i naljevala se viskijem... kažem - čudno je to kada neko sebe gleda svaki dan 5 sati u ogledalu, kako to balerine rade. Razvije se neki glupi, idiotski, destruktivni ponos. Na kraju, uspalo je da je onom jadu što mu je razbila auto bilo žao, pa je spodbio kući (eto kako kod papaka dobiješ poene - razvališ mu auto - čuo sam kasnije sličnu priču od jedne druge cure, u Sarajevu). I, to je to ... Bijesan, objasnio sam joj sve za hodžu i popodnevni plan, ostavio je da se odmara i zaputio se u Červar. Jebote, niko neće zajebavati moju buduću suprugu, moju ljubav ... pa čak ni moćni Braco. Ustopao sam neki auto i kranuo u Červar. Na svakom kilometru koji sam bio bliže tom mjestu, bio sam manje siguran da znam šta hoću. Ali, neki tik-tak u glavi mi je govorio da MORAM nešto da uradim. Mješavina straha, adrenalina, ponosa, bijesa, mržnje i prkosa me je vodila naprijed. Uletio sam kao tajfun u kafanu. Brace nije bilo, a ja sam od konobarice insistirao da ga nazove. Došao je, zapjenjen, velik i opasan. Počeo sam da se raspravljem ... mirno mi je odgovarao. Počeo sam da prijetim, smijao mi se - šta ću ja, paučak njemu - divu. Onda sam bubnuo kako ću mu razbiti prozore u vrijednosti koju duguje M. (to sam i kasnije upotrebio). Postao je opasan. Svi su u kafani čutali i gledali nas, a mi smo počeli da urlamo jedan na drugoga. Nije me bilo strah .. taj adrenalin, u to doba je nadbubrežna žlijezda opasno radila. Onda se smirio, hladno me pogledao, rekao mi da mu se sviđa što imam muda i rekao da dođem sutra i da će mi dati 200 švicarskih franaka ... - samo mi nemoj razbijati prozore. Ponesen pobjedom, otišao sam nazad u Poreč. Našao sam Dr. Silajdžića svog dobrog, pokupio Edija iz Odžaka i njegovog starog. Otišli smo kod hodže. Ja i M. i naša tri svjedoka. Kratka ceremonija, kolač koji je Dr. Silajdžić (moj prvi kum) kupio, lijepa riječ od hodže ... i bio sam oženjen čovjek ... Bili smo kokuzi, a Dr. Silajdžić nam je dao 20 kuna, to je sve što je imao. Kupili smo sendviće i otišli na medeni mjesec - na svetionik ... Ujutro sam otišao kod Brace, dao mi je pare. Dobio sam pare i za ono ravnanje zemlje. Tog dana sam našao i novi posao za M. a ja sam počeo da radim kod šipca - sve je krenulo nabolje, ili se bar tako činilo ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
02/03/2006 13:45