beats by dre cheap

Prva Bol

Ljeto je proslo. Dosla je jesen. Drugi razred. Ja sam bila sretna u ljubavi, nesretna u skoli. Po prvi put u zivotu, lose mi je krenulo. Imala sam slabe ocjene, nije mi se dalo uciti, a roditelji su postali strogi. Ja sam samo zelila biti sa svojim deckom. On je bio 4. razred, imao je sve manje obaveza, a sve vise je mogao hodati. Meni roditelji cesto nisu davali da izadjem. U to doba sam vec pocela od njega uzimati marihuanu i pusiti sama. Kroz prozor bih gledala kako kisa lije, na stolu drzala otvorenu knjigu, sirom otvorila prozor i duvala. Smrsala sam puno te jeseni sto se odrazilo na moje zdravlje. Nezdrava, blijeda boja mi se primila na lice, a crni krugovi ispod ociju su svjedocili o mojim nocima. Nekako spontano, moj decko i ja smo smanjili susrete. Meni roditelji nisu dali da izadjem, on je lunjao okolo, i malo po malo doslo je do toga da se vidjamo samo u skoli. A ti susreti su postali mucni. Trudili bi smo se da kazemo jedno drugom nesto njezno, a izlazile su same gluposti i lazi. On bi mi pricao kako se proveo tu i tu a ja sam ga pocela lagati kako sam bila na nekom derneku, isl. Jednog dana, kisnog i tmurnog, hladnog i blatnjavog, najtuznijeg, rekao mi je da zeli da raskinemo, da je nasao drugu. Moj cijeli svijet je potonuo za jedan trenutak. Uhhh, ne zelim ni da pisem o tome, bilo mi je strasno. Imala sam gomile jedinica u skoli, momak me je napustio. Bez njega, nisam znala ni od koga kupiti trave, pa sam pocela obilaziti oko pustih, mracnih parkova. Par puta su mi neki njegovi poznanici koje sam uz njega upoznala sredili kesicu ili dvije, ali to je bilo rijetko. Alkohol nisam podnosila najbolje, a san nije htio na oci. Bila sam bolesna. Dusa mi je bila bolesna. Razocarani roditelji su pokusavali da pricaju sa mnom, ja sam zelila da me ostave na miru, da budem sama i da uzivam u svojoj boli. Ranjena djevojcica nije znala sta da radi. Pomisljala sam da skratim te muke, ali me je nesto uvijek odvracalo od konkretnijih mastanja na tu temu. Dosla je i zima, a ja sam zavrsila u bolnici. Upala pluca. Imunitet je totalno popustio. Jedna moja drugarica koju namjerno izostavljam iz ovih prica bi mi ponekad donijela dzojas, pa su mi dani lakse prolazili. 38 dana na Podhrastovima. Otpusta se na kucnu njegu. Poslije samo 7 dana, imala sam strasan napad, pa su me poslali u Brela (vazduh) na oporavak. Jadna mama je uzela neplaceno - 21 dan. Uz mamu, valjda opusteniju na moru, sam polako dolazila sebi. Preko vikenda je dolazio stari, pa smo sve troje pricali, salili se. Mama je ponijela i moje knjige i zajedno smo ucili. Rado se sjecam tih dana. Kada sam se vratila u Sarajevo, bilo mi je grozno otici u skolu. Nisam tamo bila vec 2+ kusur mjeseci, a znala sam da cu vidjeti - njega. Sreli smo se istog casa kada sam usla u skolu. Rekao mi je da je cuo sta mi se desilo, da mu je zao, da je on kriv, da zeli da budemo zajedno, da sam ja jedina .... NISTA!!!! Ama bas nista nisam osjecala. Valjda onaj nagon za samoodrzanjem koji mi se pojacao dok sam bila bolesna sve ostakle stvari ucini nevaznim. Rekla sam mu da ja njega ne volim, i pri tome jos slagala da imam novog decka. U roku od mjesec dana sam ispravila sve ocjene. Roditelji su bili sretni, a ja... Malo tuznija, iskusnija, opreznija, ... Sta sam naucila? 1. Ne zaljubljivati se u umjetnike 2. Ne pusiti zimi na otvorenom prozoru 3. Ako se drogiras ili loces, jedi zdravo 4. Mama i tata su ti najbolji prijatelji - zauvijek

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
22/06/2005 09:16