beats by dre cheap

Punoljetstvo, 90-te i jos ponesto

Kraj ljeta '89 i pocetak 3. razreda mi je prosao u nalazenju narodnih, vracevskih, zapadno-medicinskih, i ostalih pomada protiv herpesa. Kako sam ukinula svaki odnos sa E., druzila sam se sa par starih i par novih drugarica iz skole. Ovdje namjerno izostavljam nekoliko ljudi iz svog zivota koje smatram velikim prijateljima - sto zbog diskrecije, sto zbog toga sto im kasnije namjeravam posvetiti znacajan dio mojih prica. Blizio se i novembar, mjesec mog rodjenja i dan kada cu ja postati punoljetna. U mom konkretnom slucaju to znaci, VOZACKI ISPIT. Uvijek sam mastala o vlastitoj slobodi u jednoj crvenoj bubi. Desilo se par derneka, nista znacajno, par koncerata, i dosao je novembar. Kisa, blato, hladnoca, fuj. Mislila sam kako bi lijepo bilo proslaviti rodjendan, ali cure su mi postale malo naporne, a nije mi se nista ni organizovalo. U to vrijeme, kako vec dugo vremena nisam imala decka, a svaki mit o nevinosti je vec davno otisao, imala sam veliku potrebu za sexom. Sa druge strane, nije mi se izlazilo ni sa jednim momkom, bila sam u nekom svom svijetu. Vratila sam se onanisanju, mastanju, uzivanju u samoj sebi. Shvatila sam jos nesto, uzitak koji ja sebi donosim je puno bolji od sexa. Dan prije mog rodjendana, kisovit i dosadan, pala mi je na pamet ideja da kupim vibrator. Nekako u to doba, ili koju godinu ranije otvorio se prvi sex shop na Aerodromskom naselju. Otisla sam i kupila dvije sexi igracke. Vratila sam se kuci, zavukla u sobu i cijelo vece i dobar dio noci se igrala sama sa sobom. Te noci se dobro sjecam, dozivjela sam milion orgazama. Mastala sam skoro o svakom muskarcu kojega znam i koji mi se svidjao. Tu se rodila i luda ideja da na rodjendan pozovem sve muskarce koje znam. U klubu SGL nikada nisam bila, pa sam pomislila kako bi strasno bilo pozvati ih tamo. Imala sam nesto love u steku, i od ranog jutra prionuh na posao. Muski k'o muski, kada sam ih pozvala, nisu ni pitali ko ce jos biti na rodjendanu, pa su se silno iznenadili kada su skontali da se dernek sastoji od mene i njih 14. Shvatili su to kao dobru zajebanciju i tu noc me tretirali kao princezu. Nikada se nisam toliko isplesala (i to jos sa 14 frajera), toliko ismijala i osjecala zeljenom i pazenom. Lijep 18 rodjendan, divno punosljetstvo. Dosla je i nova godina, dernek u Sabininoj kuci na Bistriku, razuzdana rulja docekuje novo desetljece. Sjecam se momka koji je pijan vozio bicikl po kuci, drugih divnih djecaka koji su onako pijani uhvatili nekog papka koji ih je nervirao, pa mu Sabininom bojom za kosu obojili glavu i stidne dlake, mog divnog druga Dade, koji je bio tuzan jer ga djevojka koju je volio nije htjela ni pogledati. Plakao mi je na ramenu i govorio - "hocu li ja ikada skinuti jumpf?". To je bila njegova silna ljubav. U januaru sam nasla i svoj prvi posao. Sjecate li se, tih devedesetih su pocele stranke. Bilo je puno posla, ko je htio. Ja sam pravila plakate (oduvijek sam imala dara za dizajn), pisala omladinske clanke za neke listove. Pojma nisam imala u sta ce se te stranke pretvoriti, ali ja se i nisam bavila politikom, vec zaradzivala pare. Roditelji su bili zadovoljni sa mnom, cesto sam bila u kuci (da su samo znali kako se igram sa svojim sex igrackama), imala sam sve petice, a sada i zaradjivala. U martu sam vec imala lijepu ustedzevinu, pripremala sam testove za vozacki, mastala o bubi. Vozacki sam prosla iz 4. puta, a u aprilu, tata je rekao da ce mi dodati para da kupim neki auto. Buba je bila parkirana pod mojim prozorima vec u maju. A, za mjesec dana - kraj skole. Sta sam naucila? Nista!!!

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
23/06/2005 14:36