beats by dre cheap

SUDAR

Na listi najruznijih, najstrasnijih odgadjaja koji su mi se desili, ovaj dogadjaj koji cu vam ispricati je medju prvima. Kasnije su slijedili dogadjaji koji su mozda strasniji, nasilniji, uzasniji - ali, ovaj me je uhvatio totalno nepripremljenu (kao da si ikad pripremljana), nezrezlu, neiskusnu, i emotivno nestabilnu da se pravilno nosim sa njim. Dakle, imala sam auto i svijet je bio moj. Dosao je raspust, a mene je bilo svuda. Najveci problem u mome zivotu je bio kako da skuckam dovoljno love za benzin. Isla sam u grad, na Stojcevac, Bjelasnicu, po vikendicama, do Borackog. Oko mene su bili neki ljudi sa kojima se prije nisam druzila, svima sam bila interesantnija sa svojim autom. Bila su tu i dva momka koje smo upoznali jos u 1. razredu. Njih dvojica su sada zavrsili srednju i trebalo je da idu u vojsku. To je znacilo da im je sve dozvoljeno, za par mjeseci idu na "robiju" i sada se mogu ludirati koliko hoce. To "ludiranje" se kod njih svodilo da pocnu lokati cim se probude, da u podne teturaju po gradu, spavaju po parkovima i stanovima do veceri, pa onda opet cuga, trava, ludorije. U trenutcima svjesnosti, ponekad bi nas nazvali, a mi smo se rado druzile sa njima jer bili su skroz - "ludi". Jednog dana su predlozili da idemo na mora. Bio je kraj Juna. Cak su se ponudili da plate sve troskove. Ja sam pristala. Nesto sam slagala starce, i vec u 9 ujutro bili smo na putu. Stali smo u Tarcinu, jer tamo je po prici jednog od njih bila neka ascinica sa mrak corbom, da nas sviju razgali. Corba se pretvorila u meso, voda u rakiju, i do 12 sati smo bili pijani. Ja sam izjavila da nisam u stanju da vozim, a jedan od ove dvojice jer rekao da ce on voziti. Negdje na Ivanu, onako pijan je prestizao, sa druge strane se pojavio kamion, a on je onako pijan i lud pobjegao na prosirenje skroz lijevo, zabili smo se u stijenu. To nas je malo prenulo, izletjeli smo, odmah se zapitali sta ako naidje milicija. Auto je bio malo ostecen, ali ni blizu kao sto bi se reklo po silini udara. Sto je najvaznije, bio je u voznom stanju. Ja sa se pribrala i rekla da cu ja voziti i da idemo nazad u Sarajevo. Nisam smjela voziti do mora sa onako razbijenim autom. Pitala sam se sta da kazim roditeljima. Isli smo nazad. Kod Pazarica, valjda od one vrucine, osjetila sam kako me opet zapljuskuju valovi alkohola. Mutilo mi se pred ocima, mantalo i povracalo. Silila sam se da budem sto prisebnija. Odjednom, pred nama se pojavio auto sa desne strane, niotkuda. Sa obe noge sam pritisnula kocnicu, zatvorila oci i … Ne sjecam se sudara. Sjecam se osvjescivanja, ljudi, ukusa prasine u ustima, pomjesanog sa ukusom krvi. Iduca 3 dana sve mi je bilo ispresjecano, ne mogu se sjetiti ni jedne sekvence dogadjaja, samo slika koje ovdje necu opisivati, ali cu ih uporediti sa djelima slikara S. Dalija. Rezime dogadjaja: Covjek sa zenom u automobilu marke golf se ukljucivao sa desne strane. Moje oklijevanje (nisam ga ni vidjela) je shvatio kao pustanje i krenuo. Spucala sam ga brzinom 74 km/h. Ja - potres mozga, razbijena glava, arkada, zubi, slomljena 3 prsta desne sake, lijeva nadlaktica, stopalo, i bezbroj modrica. Jedan od momaka - amputirana lijeva saka. Drugi - par modrica. Prva drugarica, 3 rebra i noga polomljeni. Druga drugarica - slomljena vilica. Covjek koji je vozio auto je ostao bez bubrega a njegova zena je imala par lomova. U bolnici sam lezala 6 sedmica. Kucna njega - jos 2 mjeseca. Alkohol u mojoj krvi nisu trazili (nesto kod povreda mozga, ne smijes vaditi krv, pojma nemam), pa ga nisu ni nasli. Onaj vozac je proglasen opstim krivcem, ali je i meni bila oduzeta vozacka. Zbog mene je patilo puno ljudi. Sta da vam ispricam o tome - procitajte Zlocin i Kazna, covjek je to opisao mnogo bolje nego sto bi ja ikada mogla. U 4. razred sam krenula sa zakasnjenjem od mjesec dana. U tom periodu sam procitala preko 100 knjiga. Da nije bilo rata, svi osim mog druga bez sake bi mogli zivjeti normalne zivote. Onaj covjek koji je izgubio bubreg se pokazao kao ljudina - dosao mi je u posjetu i rekao, nikada to necu zaboraviti – “Ja ti oprastam jer moje nije da sudim, Allah ce ti oprostiti (a i meni), ali - kako da sami sebi oprostimo?. Mozes li ti sebi oprostiti? Ja, sebi ne mogu! Hvala Allahu da smo zivi.” Bio je to prvi pravi vjernik kojega sam upoznala. Nadam se da ako ima Boga, da je to Bog koji prasta. Ja ne mogu - sebi. Sta sam naucila: 1. Pijan ne voziti 2. Najgora je kazna savjesti, volila bih da sam lezala u zatvoru 3. Ljudi prastaju

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
24/06/2005 09:12