beats by dre cheap

San Francisco

Davor i ja smo se otkrivali. To se zove povratna zamjenica, zar ne - "smo se"? Hocu da kazem da sam ja sebe novu otkrivala, a on sebe. Znate ono, kada veza cvjeta, pa shvatis kako ti neke stvari vise nisu bitne kao prije, a druge to postanu. Kada u sebi otkrijes tolerantnu osobu, koja se uopste ne jezi kada onaj drugi popiski dasku, a prije bi nekog gosta ubila za to. Kada vidis da ta druga osoba mijenja svoje male kaprice, koji su u principu nevazni - a radi tebe. To je valjda cin odrastanja, zrelosti, kada svoje samopouzdanje pocnes graditi na necemu mnogo bitnijem od toga da ti partner non-stop pokazuje znak paznje. Otkrila sam da sam rodjena domacica. Nije mi smetalo da spremim krevete, ujutro kada Davor ode na posao, da operem i opeglam ves, da spremim rucak. Nasli smo zajednicki stan, on mi je dozvolio da ga uredim kako ja hocu (uz par njegovih sugestija), kupili smo novi namjestaj, udruzili smo se duhovno, mentalno, materijalno i tjelesno. Usisavala sam, prala, sredjivala. Kada sam ja radila, on je pokusavao da odrzi stan u onom stanju u kojemu sam ga ja drzala koliko je to god mogao. Nije znao kuhati, ali kada sam se ja umorna vracala sa posla, uvijek je cekala Tai hrana narucena iz obliznjeg restorana, vino, svijece, kristalne case. Cak smo pricali o tome da se vjencamo, ali ja sam bila tako mlada ... Kao i sa Dadom, pamtim putovanje. Pamtim ja i sve ostalo, ali putovanja su ono sto posebno volim. Tada si opusteniji, normalniji, rasterecen svakodnevnice. Davor je predlozio da odemo u San Francisco. Odusevljena tom idejom, dala sam se u trazenje US vize, sto je u to vrijeme bilo gotovo nemoguce dobiti sa BiH pasosem i Francuskom vizom. Sjetila sam se Zvjezdana, pa on je zivio tu u Parizu, opet mi je pomogao. Davoru sam slagala da sam imala srece, da sam sharmirala konzula. Letimo u San Francisco. Prvi put u prekookeanskom avionu. Let Pariz - New York, pa presjedanje za SF. Hotel u centru. Taj grad je predivan. Ljudi, lijepo obuceni, ljepse nego u Parizu, setaju po centralnom trgu pred vece. Davor i ja sjedimo u nekom restoranu, jedemo spagete, pijuckamo vino. On pita nekog tipa za nocni zivot, zapisuje adrese. Sjedamo u taxi, valjamo se preko onih ludih brda, idemo u Roxburry Club. Pijani se grlimo, ljubimo, plesemo. On shvata moju potrebu za plesom, gleda me i uziva u meni. A ja nisam luda kao inace, znam da me gleda moj princ. Pijana, predlazem da odemo u neki strip-club, da se zezamo. Milion je takvih klubova po SF-u. Subota je, guzva, na moje iznenadjenje ima jos zena. Na podijumu plesu prelijepe zene. Ne mogu da vjerujem svojim ocima. Sve Afrodita do Afrodite. Prekrasne su. Meni se svidjaju, malo sam ljuborna jer ih Davor gleda, ali bila je to moja ideja. Jedna od njih prilazi i pita Davora da li je za lap dance. Objasnja va da se to sastoji u "privatnom plesu" uz jednu muzicku numeru na njegovom krilu (kao da on to ne zna). Mi je pitamo da li je za pice, da malo sjedne sa nama. Ona pristaje. Kaze, iz Rusije je, profesionalna balerina, dosla je u Los Angeles, u Hollywood da postane zvijeda, nije uspjela. Probala je da radi u nekoj plesnoj skoli, ali plata je mala. Sada radi kao striptizeta u ovom klubu, ima velike napojnice, musterije su korektne. Vidi se da nije prostitutka. Prica drugih djevojaka je slicna. Cudna je ta Amerika. Obilazili smo taj divni grad. Muzeji, Alcatraz, zaljev, ulice pune lijepih gradjevina, ljudi na ulicama. Pored Sarajeva i Pariza, to mi je najdrazi grad na svijetu. Isla sam i kasnije. I koliko god zivjeli i uzivali u Parizu, San Francisco je bio nas grad. Valjda, kada radis u nekom gradu, svakodnevnica te preuzme, pa ne obracas paznju na ljepotu. Pariz je po svemu ljepsi i zanimljiviji od SF, ali eto...pripada Davoru i meni.

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
12/07/2005 13:19