beats by dre cheap

Davor

Dobila sam novi pasos, vratila se u Pariz. Htjela ja to, ili ne - razmisljala sam o Dadi. Bila sam fascinirana fenomenom informacije, o tome mi je i Davor pricao. On je to proucavao, bio je to dio njegovog posla. Naime, radi se o tome da je sva "relativna istina" sadrzana u informacijama koje su dostupne pojedincu. Cijeli moj unutarnji svijet se promijenio kada sam dobila "informaciju" da je Dado mrtav, kada sam culima pojmila cinjenicu da je njegovo mrtvo tijelo sahranjeno. Ta informacija je bila moja istina. I ne samo da je uticala na moje ondasnje emotivno stanje, nego je promijenila cijeli tok moga zivota. Kako bi se moj zivot odvijao da patolog, pa cak i moj rodjeni otac nisu potvrdili da je "ono" Dado, ne znam? Niti cu ikada saznati. Toliko sam se zagrijala razmisljajuci o toj temi, da sam pocela citati ozbiljnu literaturu o teoriji informacija, filozofske rasprave o stvarnosti, imaginaciji i spoznaji. Davor mi je otkrivao radove u kojima sam citala kako se moze manipulisati umovima ljudi kroz serviranje informacija. Citala sam o masonima, o njihovim (ne)djelima o kojima se samo spekulisalo, kako su mudro, kontinuiranim serviranjem informacija promijenili nasu percepciju o svijetu u kojem zivimo. U to doba je poceo bum interneta, Davor je postao sef IT projekta za razvoj internet marketinga, i - vjerovali ili ne - korisito ovu literaturu u svom radu. I, bio je jaaaako uspjesan. Toliko opsjednuta ovim saznanjima nisam ni obracala paznju na njihovu implikaciju na mene. Dado je u mojoj glavi postao samo informacija, bez ikakvog odraza na tadasnje dusevno stanje. Mozda je to bila i sreca. Ko zna, da se nisam posvetila tom proucavanju, mozda bi razmisljala o tome kako nesto Dadi dugujem, pa bi moja veza sa Davorom bila manje uspjesna. A mozda je Davor toliko dobar u svom poslu, da je izorkestrirao novu realnost u mojoj glavi ... Sta god bilo, Davor i ja smo uzivali kao nikada. Totalno ispunjena njegovim bicem, predala sam se malim, svakodnevnim uzitcima, sitnim stvarcicama koje su me ispunjavale. Nisam znala sta ce se desiti sa odlaskom u Ameriku, pa sam za svaki slucaj stekala svaki dinar koji bi zaradila. Trazila sam nove ugovore, posla je bilo. Postala sam profesionalac, nasla agenta koji je bio jako sposoban, koji je danas moj veliki prijatelj. Cak sam se upustila u nesto novo, o cemu cu kasnije pricati, erotsku fotografiju. Davora je zabavljala i davala mi idejice ... :) Uz Davora sam ucila kako je zivot u stvari jednostavan, kako ga treba uzimati na kasikice, nigdje ne zuriti, ici iz dana u dan, a imati veci plan, onaj koji i ne mozes dostici. Davor je imao plan, jednostavan a tako velik i polako isao prema njemu. To mi je pokazalo koliko sam ja, u stvari, bila nezrela u odnosu na njega, jer da bi skovala plan, da bi ga ostvarila, morala sam nesto osjecati iznutra, a u meni toga nije bilo. Davorov plan je bio obezbjediti se materijano, ozeniti me, napraviti dvoje, troje djece, obezbjediti im buducnost. Tada mi je to na trenutke izgledalo sirovo i previse jednostavno, bez maste - ali danas vidim da za to treba ogromna hrabrost, nesebicnost, stamenitost i upornost. I zato mogu slobodno reci da od Davora ucim i danas, iako je predavanje lekcija bilo prije 9 godina. Ima jos jedna bitna stvar u vezi Davora. U to doba sam vec dugo vremena bila sa njim. Bila sam mlada, sebe nisam poznavala ali sam jasno naslucivala sta zelim od veze. Znate, kada ste mladi mozete se vi zaljubljivati koliko god hocete, ali dok ne probate da zivite sa nekim, ne mozete znati da li vam ta osoba odgovara ili ne, a pogotovu ne mozete znati sta vi ustvari hocete. Ja sam imala neko iskustvo sa Dadom, ali ovo sa Davorom me je pocelo uvjeravati da znam sta hocu. Htjela sam vezu koja je stabilna, zasnovana na prijateljstvu i povjerenju, bez trzavica i svadja, punu njeznosti, tolerancije, stabilnosti i razumijevanja. To je valjda ta skorpija. Sa druge strane, bio mi je potreban raznolik sexualni zivot, uzbudjenja, promijene u tom smislu. A Davor je bio sposoban da mi sve to, i jos puno vise priusti. Malo je takvih muskaraca, jako malo... Na svaki nacin mi je pruzao sigurnost, zastitu, uzbudjenje, mentalno i fizicko. Postao je moj Bog, osoba od apsolutnog povjerenja, neki alter ego, produzetak mene. Nikada nisam razmisljala da bi ga mogla prestati voliti, da bi mogao postojati drugi muskarac u mome zivotu, neko njezniji, a jaci i sigurniji u sebe. Nikada mi nije palo na pamet da bi se nasa ljubav mogla prekinuti, da bi ja njega ili on mene, mogao prestati voliti. Nikada nisam pomislila da bi mu se nesto moglo desiti. Jednog petka, sjecam se da je bio petak, Davor je vozio do klijenta van Pariza. Tada smo vec imali i mobitele. Nije mi se javljao, iako je imao obicaj cesto da me zove, bar da mi kaze da me voli. Mislila sam, zauzet je, ne moze se javiti. Pocelo se smracivati, jos se nije javljao. Dogovorili smo se nesto, da idemo na veceru ili tako nesto. Konacno, nazvala sam ga, bio je nedostupan. Svakakve misli su mi prolazile kroz glavu, priznajem. U glavi sam pravila razne scenarije, ali niposto nisam htjela da potcjenjujem njegovu inteligenciju. Drugim rijecima, znala sam da me ne vara sa nekom drugom. Jer, Davor je puno pametniji od toga da iskljuci mobitel u vrijeme kada smo se dogovorili da izadjemo. Zvala sam na njegov posao, milion puta okrenula broj mobilnog, nista. Kazala sam tati, on me tjesio, a i sam je strepio, jer zavolio je Davora. Onda sam, prvi put u zivotu, pomislila da mu se nesto desilo. Logicno, reakcija na tu pomisao je bila da ponovo, u glavi, prozivim sve ono sa Dadom. Pocela sam prozivati bolnice, francuzi nece da pricaju engleski, a moj francuski ... zvala sam policiju, sviju koje sam znala, nista. Onda je, negdje iz dva poslije ponoci zazvonio telefon. Davorov glas, slabasan, iscrpljen, ziv je, bilo mi je lakse. Dozivio je saobracajnu nesrecu, u bolnici je. Pokupila sam se, vozila kao luda, umalo i sama da se slupam. Tata je zaspao, nisam ga budila. U bolnici, Davor lezi na krevetu, blijed kao krpa, oko glave mu turban od zavoja. Udario je u volan, razbio glavu, imao laksi potres mozga, udaraca po tijelu, sve u svemu, nije strasno. Tu sam profurala i svoj udes, nekada davno... Davor se brzo oporavio, iz bolnice su ga pustili poslije par dana. Nakon sedmice je bio onaj stari. A ja sam sto puta u glavi vrtila film, sta da mu se nesto desilo, sta ... znala sam da bez njega ne bih mogla. Davor je bio moj svijet. Ipak, najvise od svega sam volila biti u njegovim rukama. Kada se probudim, soba utopljena u jutarnju svjetlost, miris Davorove koze. Njegove ruke na meni, duboko dise spava. Prijem se uz njega i udisem ga u sebe. Veceras mi to nedostaje. Jako! I sve bih dala za te ruke ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
18/07/2005 13:37