beats by dre cheap

U krug

Poslije sest mjeseci provedenih sa Dadom u kuci, nekako mi je bilo prazno. Iako sam skinula veliku muku sa srca, ipak sam se navikla, a navike se tesko gube. Cesto sam ga obilazila, pomagala mu kako sam god mogla i umjela. On je zaradjivao mnogo vise nego mnogi nasi ljudi koji tek dodju u US, pa se materijalno stabilizovao. Otac je koda njega proveo tri mjeseca, i bio je presretan. Zahvaljivao mi se do neba, i kao svi ocevi rekao onu glupu - steta sto vi niste zajedno - on je ozivio za tebe. Nije ozivio, nije ni umro, samo ja to nisam znala. Sudbina se poigrala sa nama svima, ali eto - na kraju je ispalo dobro, svi zivi i zdravi. Ali, covjek je nezahvalno bice. kada je baza pokrivena (zivot i zdravlje), onda hocemo jos i jos i jos. Polako sam se vracala nekim starim navikama koje sam stekla prije nego se Dado ponovo pojavio u mome zivotu. U to vrijeme je moj veliki prijekat vec dobro zapoceo, pa sam imala vise vremena, i novaca. Kupila sam kucu, namjestila je, beskrajno uzivala u sredjivanju najmanjih detalja. To me je i iscrpilo jer kuca je bure bez dna. Ko ne zna, bolje i da ne sazna, mada je lijepo imati nesto svoje. Sa Davorom su se mailovi malo prorijedili. Spontano!!! Niko nije bio kriv za to, ja sam puno vremena posvecivala kuci, on je imao svoje poslove... Culi smo se u prosjeku jednom sedmicno. Cesto sam se u to doba vidjala sa P.P., pa i sa slatkim muzicarem. Nije bilo lose biti ters treba sa dva ljubavnika, a u miru vlastite kuce. Nikome nisam nista bila duzna, ama bas svaki susret sa njima je bio ugodan, bez objasnjavanja, bez briga. Nikoga ne boli glava, svi nasmijani i sretni. Ako imas problema sama ih rijesis u svom domu, a u provod samo rasterecena. Tako se ne moze zivjeti vjecno, ali do proljeca 2003 je savrseno funkcionisalo. Sa tatom sam bila prezadovoljna. Cak je nasao i neku damu, sto mi nimalo nije smetalo. Bilo mi je drago zbog njega. Zdralje ga je sluzilo, sto je najvaznije - i fizicko i mentalno. Nekako je sve postalo lakse, kontrolisano. I sve se vrtilo u krug. Posao, ja, Dado, Davor, P.P., gitarista. Kao da su se kockice mog zivota preuredile i nasle neki svoj, vlastiti smisao.

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
16/08/2005 11:28