beats by dre cheap

Oporavak

Dado se dugo oporavaljao. Vise od mjesec dana je lezao na intenzivnoj njezi, pa jos dva mjeseca lijecenja prije operacije crijeva. I onda, jos 2 mjeseca oporavka. Moje osiguranje je pokrivalo 85% troskova a ja sam platila razliku. Medicinske usluge u americi su preskupe, i tih 15% me je skupo stajalo. Sta se u stvari desilo? Po njegovom objasnjenju, nekoliko puta je sa kolegama sa posla kupio travu, pa su duvali kod njega. Onda je pao u neku depresiju, valjda se svim bivsim narkomanima desava, i uzeo heroin. To je pocelo jednom sedmicno, pa dvaput, i kako to biva, poceo mu je trebati svaki dan. Ne znam samo kako to nisam primjetila, valjda se nismo cesto vidjali. Sve zajedno nije trajalo dugo, mjesec i po dana. Diler, od kojega je kupovao je isto bio neki junky, skontao je da Dado ima ustedjevine (lijepo sam mu govorila da pare drzi na banci). Dado ga je budala pustio u kucu, zajedno su se sredjivali kada je diler izvadio noz i trazio mu pare. Dado mu nije dao, pocela je tuca i diler ga je izbo. Rekla sam mu da ga uistinu mrzim zbog svega sto mi je priredio, da mi ga je vise dosta jer od njega imam samo patnju kroz godine. Tada smo prvi put spomenuli i proslost. Dugo treba da se u nekome sazri stav, misljenje o nekom dogadjaju. Ja sam mu svoje misljenje i iznijela - "ti si Dado kriv za ono iz rata. Shvatam da je bilo tesko i grozno, ali ako si vec mislio na mene, ako te je ta misao izvukla, kao sto kazes, sto onda nisi smogao snage da se javis kada si oslobodjen. Ti si slabic!!!". Cim sam to kazala, bilo mi je krivo, ali povratka nazad nije bilo. Izgovorena rijec je jaca od kamena. Za vrijeme svog dugotrajnog oporavka Dado se opet skinuo sa heroina. Na pocetku su mu davali morfijum radi bolova, sto je u biti isto kao i heroin, a onda smanjivali doze, dok nije dosao sebi. Tata mi je rekao da je kod narkomana problem psihicka, a ne fizicka kriza. Valjda ta fizicka kriza, kada tijelo trazi drogu, traje 7 dana i prodje. Ali onda dolazi ona, puno jaca i opasnija, kada narkoman ne vidi smisao zivota ni u cemu osim u drogi i misli da su svi problemi vezani za nedostatak iste. Za tih 5 mjeseci, koliko je trajalo Dadino lijecenje, intenzivno sam se cula sa Davorom. On se opet brinuo, sve sam mu ispricala, rekao mi je da se klonim Dade, narkomani samo donose probleme. Osjetila sam i neku malu promjenu u Davorovom stavu, ponasao se i pisao nekako zastitnicki, kao da polaze pravo na mene i na moju sigurnost. Ne mogu reci da mi to nije godilo. Pocela sam intenzivno da mastam o tome kako cemo se nas dvoje opet susresti. Ali, prvo je trebalo rijesiti jedan veliki problem, kako se rijesiti Dade i pravne, moralne i emocionalne obaveze koju sam imala prema njemu ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
16/08/2005 15:28