beats by dre cheap

Veci od planine

I tako, prije nesto vise od pola godine, nasla sam se u sljedecoj situaciji: rjesila sam se problema cije mi je rijesavanje postala navika, prosto mi je falilo da ubjedjujem Dadu i Mariju da se ponovo sretnu. Imala sam 3 ljubavnika od koji mi je jedan upravo objasnio da smo zavrsili, poslije tri godine (P.P.). Nije mi bilo krivo, ostali smo dobri prijatelji, vise mi je bio mentor nego ljubavnik. Slatkog sam nazvala i kazala mu da se vise necemo vidjati, samo je rekao - OK i spustio slusalicu. Na kraju, tu je Davor!!! Njega zvati ljubavnikom - mislim da je pogresan izraz, mozda nekome sa strane ... Za mene je on puno vise od ljubavnika, moja bivsa, sadasnja i buduca ljubav koju sam totalno zanemarila. Iz mene 32 godine zivota, nekakvog - moga. Kako sada nazvati Davora i reci mu - "ljubavi, eto rijesila sam jedan problem, sada si ti na redu ... da vidim u kalendar, hmmm, imam termin od xxx do yyy za tebe!!!". Nije dolazilo u obzir, previse me je Davor dobro poznavao, i suvise mu je bilo jasno da sam ja spontana, impulsivna osoba a ne neki proracunati tip. Valjalo je graditi sve iz pocetka. Mi smo komunicirali, mada smo urijedili, u njegovim mailovima i razgovorima preko telefona bilo je puno prekoravanja - onako, izmedju redova. Ono sto me je najvise plasilo je sto u tim prijekorima nije bilo trecih lica, nije krivio Dadu ili moj posao, vec iskljucivo mene - "da li TI uopce znas sto hoces od sebe i za sebe?". Ja glupa, ponosna - "naravno da znam, pa valjda vidis da sam morala rijesiti ovo sa Dadom, da nisam do kraja zivota bih patila..., ako to ne vidis, onda stvarno ne znam, sta ce mi covjek koji me ne shvata i koji nije uz mene". Onda bi plakala, bila sam tako konfuzna, uplasena ... Svo to vrijeme je uz mene bio moj tata, kao i uvijek. On i majka, dok je bila ziva, su uvijek bili na mojoj strani. Sjecam se nekih stvari iz mladosti, nekih recenica koje nikada necu zaboraviti, koje su postale moja religija. "Mi samo uvijek uz tebe, kceri, sta god uradila. Nedo Bog da nekoga ubijes, dodji nama i reci, mi cemo te stititi, a onda ces nama odgovarati". Ova recenica je osnova, temelj povjerenja. Mnogi se ne slazu sa takvim stavom i prekoravaju ga. Ali, jedno se mora imati na umu - oni su znali da su moj jedini APSOLUTNI autoritet, krojitelji mog morala, mojih 10 zapovjesti - a kada ti apsolutni autoritet tako nesto kaze ... Druga recenica: "mi te ne mozemo zastiti od problema, ali te mozemo nauciti kako da u sebi nadjes snage da se suocis sa njima" - ja zelim svoje djete tako odgajati. Svako misli da su njegovi roditelji najbolji, tako i ja, meni jesu!!! Tati sam sve ispricala, manje - vise sve je znao i bio ukljucen u sve. Dugo me je gledao, onako sa poluspustenim cvikerima, onda me zagrlio i kazao - "sjecas se kada sa otisao da sredim za onaj abortus? Tada sam pomagao tebi, shvatio sam te, a ubio sam komad sebe. Znas, tvoja mama i ja smo htjeli drugo djete. Imali smo mali stan, nije bilo lako, pa smo se odlucili na abortus kada je, poslije tvog rodjenja opet zanijela. Onda, kada smo preselili (ti si vec trcala po parku), opet smo zazelili djete, ali nismo mogli ... Nemoj krivo shvatiti, ti si najbolja kcer na svijetu, ali - kada sam sredio taj abortus (jer mogao sam ti reci i NE) - mozda sam zauvijek sebi ubio mogucnost da jednog dana drzim unuche u krilu. Ubio sam komad sebe i tebe, ali tebi tako vratio zivot koji si trebala da prezivis, da budes ono sto jesi!!! Te odluke se granice sa Bozanskim, igras se zivota, ja sam doktor - ti znas, koliko se Boga bojim i koliko sam tvoju majku volio. Nemoj sebi uskratiti to, zasluzila si..." Onda je sjeo, uzeo novine i nastavio citati. Eto, to je moj tata. Veci od planine!!!

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
22/08/2005 08:57