beats by dre cheap

Vjera

Bila sam dva mjeseca u bolnici. I svoj rodjendan sam tamo proslavila. Nekako sam se nadala da ce se Davor pojaviti na vratima moje bolesnicke sobe, ali umjesto toga imala sam milion poziva od njega. Dala sam se na silna razmisljanja o stvarima koje nisam mogla objasniti. Sve sto mi se desilo me je toliko prestrasilo da sam silno trebala neku utjehu u vidu sigurnosti. A uvidjela sam da nista nije sigurno, ama bas nista. Jedan dan se probudis sa prehladom, a vec sutra dozivis klinicku smrt, neko umre pa se kasnije pojavi u tvom zivotu i ne mozes ga otjerati, zaljubis se u jednu osobu, pozelis ga za sebe zauvijek, pa bacis prsten ... Uzdas se u sigurnost roditeljskog gnijezda, majka ti umre na rukama. Naravno, moze se gledati i obratno: izadjes u grad sa drugaricama a sutra imas pozeljnog muzicara u krevetu, krenes u bjekstvo od ludila, a zavrsis kao uspjesni model, boris se sa narkomanom a dobijes prijatelja za zivot ... sve je relativno, ali ima ih koji su na to dosli davno prije mene. Pa, sta je onda poanta, sta je cilj puta kojim idemo? Da li ima tog cilja, i sta kad do njega dodjemo? Ljubav! Zvuci ofucano, i toliko boli. A uz nju obavezno idu i ljubomora, posesivnost, gubitak, omalovazavanje, i sve ostale gluposti koje nas bole kada pocnemo uporedjivati dato i primljeno. Ili rad! Posvetiti se jednom cilju, necemu sto je vece od nas i nasih egzistencija je plemenit cin, ali nas ne ispunjava do kraja, barem ne mene. Porodica! Ako je u pitanju ljubav, onda vaze sve iste stvari odozgo, a ako je u pitanju produzetak vrste, onda nismo ni trebali izlaziti iz pecine, mogli smo se i tamo razmnozavati. Ne znam!!! Religiozna nikada nisam bila niti cu biti. Pod rijecju religiozna podrazumijevam vjerovanja u Boga opisanog u zvanicnim knjigama i vjerovanjima nase civilizacije. Ne zelim da prihvatim Gospoda koji ima ljudske osobine, koji zahtjeva da budemo ponizni i pokorni, koji je gnjavan kada mu povrijedimo tastinu, koji ima potrebu da nam se cudesima prikazuje i govori. Ne zelim da prihvatim Storitelja u cije su ime satrani narodi i jos ih satiru oni koji citaju drugu knjigu. Nemam volje da slusam od akademskih vjernika koji su vjeru nasli u strahu a ne u iskustvu. Prezirem one koji vjeru ne testiraju. Nisam Kriscanka, Hriscanka, Muslimanka, Hindu, Jevrejka ... A vjerujem u Boga, duboko, iskreno, apsolutno. Jer jedino apsolutno sto imam je vjera, moj moral, uputa koja dolazi iz jedinog Bozijeg cuda kojeg sam ja vidjela - ljudske prirode. Vjerujem u neki UM, nazovi Bice koje je stvorilo kosmos i sve zakone u njemu, i nema potrebe da se mjesa. Jer zakoni koji nas vode prema onom nevidljivom cilju, su zakoni stvoreni od tog UMA. I jedino sto mogu, sto hocu, i za cim tezim - je da shvatim te zakone i primjenim ih na sebe da bi mi zivot bio ljepsi i laksi. Smjeh ne shvatam kao prijetnju putenosti, nego kao lijek i nagradu, a ljubav kao potrebu da se sa nekim djelis. Ovaj zivot nije kusnja, vec nagrada, i obaveza da ga prozivis najbolje sto mozes. Davor je zvao u Decembru, i rekao da dolazi 3. januara u LA. Radice ispitivanje terena, ostaje 5 dana, i ako sve bude kako treba, selice se u LA do kraja proljeca. Ja sam jos bila u krevetu, doduse na kucnoj njezi, ali sam se odjednom osjetila bolje.

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
23/08/2005 10:03