beats by dre cheap

Moja Ispovjest

Proslo je dvije sedmice, nismo se culi. Svasta sam imala na umu, krivila njega i sebe, sudbinu i sviju po redu. Nekako sam nasla snage da se kontrolisem, da svoje zdravlje jos vise ne unistim. Kada vise nisam mogla izdrzati pritisak, smislila sam da cu da se napravim luda i da ga nazovem - ej, kad dolazis, hoces li zivjeti kod mene ili da ti trazim stan? Nije se javio na telefon, a ja sam izgubila hrabrost da ga ponovo nazovem. Proslo je jos desetak dana a onda, 7. februara sam dobila ovaj e-mail: "L....., ne znan da li smo mi prokleti? Za se mislim da jesan! I za te, ljubavi! Od milijun zena na svitu ja samo tebe volim i samo tebe mogu voliti. A ne mozemo biti zajedno, vidis da nam se neda! I ca i znaci sto postojin i samo tebe pred oci vidin kad nismo zajedno? E, zato sto si luda, sto imas ono nesto u sebi, Sarajevska treba, sto te covik ni za glavu ni za rep ne moze ihitit. Sto mi pobignes kad mislin da te imam a nudis se kad mislin da sam te izgubija. Sto san siguran da samo tebe zelim, a nesiguran sam u tebe, plasis me. Onaj dan san ti nosija prsten, htia san te prosit! A ti poludila, uplasila i mene i sebe i cili restoran. Ne znan da li te jos uvik zelim, imam li hrabrosti da ti opet cujen glas. Volin te vise od sebe, Lindzo moja, al me strasis. Ne znan vise ni ko si, ni sta si, shvatia sam da smo u neku ruku nas dvojca stranci, da ne znas ca se meni dogadjalo ovdi, a ja ne znan kroz sta si ti prolazila tudi. Znan da to nije ni bitno, jer volimo se, al' mozda, samo mozda imam neku drugu od tebe u glavi. I pitan se, sta ako cu doci u Los Angeles, sta nas ceka, ocemo li moc zajedno? A ono, sto najvise mislim i sto me muci je da li ti znas ko si, sta hoces i di ides? Zelis li mene, obitelj, mir doma ili provod. Ne znan, pomjerili su dead line za 20 ozujak pa cu se odlucit al se brinem. Ljubim te Sarajko! Davor." Ko sam ja? Dobro pitanje! Vec duze vrijeme padam u neke crne misli, filozofije i depresije. U zadnje vrijeme cesto sebi postavljam to pitanje - ko sam ja. Kada sam bila mladja cinilo mi se da je odgovor toliko jednostavan, nije ga trebalo ni izreci, a pitanje ni postaviti. Moji su instinkti, nesto iznutra radili sami za sebe, i postavljali i odgovarali na to pitanje. A onda, jednog dana se sve to promijenilo. U jednoj od depresivnih manija, svjesno, glasno izgovorenim rijecima sam sama sebi postavila to pitanje, ... a odgovora nije bilo. Bio je 8 februar. I tako, rodila se ideja. Pisacu memoare, sebi sam obecala - "doci ces do kraja, spoznati sebe, i neces preskociti ni jedan dio koji je bitan da jesi ono sto si, koji te definise...". Odgovoricu sebi, a ne Davoru - ko sam ja? Mislila sam, ako pocnem pisati u svesku, dosadice mi. Onda sam sjela i pocela kuckati na PC-u. Red po red, slovo po slovo, krenulo je. Da li cu biti iskrena prema sebi? I ko je neutralni sudac koji ce moju iskrenost procijeniti. BLOG! I tako, do danasnjeg dana. Mislila sam da ce biti vise iskrenih komentara, vremenom se to pretvorilo u sprdacinu. Mjesto na kojem frigidni kompleksasi ispucavaju svoje frustracije. Ali, uvijek je bilo onih iskrenih, starijih, iskusnijih (HVALA VAM i od srca Vam zelim sve najbolje u zivotu). Njihov komentar, pozitivan ili negativan, ali ISKREN, mi je ispravljao put, pokazivao gdje sebe lazem. Zato sam i napisala ranije da Vasa podrska ima smisao veci od onog koji Vi mozda pojmite. Nije se sve desilo kako sam ja zamisljala, evo juce se sve pretvorilo u borbu za broj posjetioca. Meni je znacajno da su ljudi citali ono sto sam o sebi imala reci i komentarisali moje rijeci. Broj posjeta? Djeco, nismo zbog toga ovdje!!! Ja sigurno nisam. Za 5 minuta se napise rutina, code u C# da vjestacki ostvaris hiljade posjeta. Ovdje sam radi istine, radi toga sto imam sta reci - sebi i Davoru. Davoru sam poslala mail, kazala mu da cu pisati blog, odgovoriti na njegova pitanja - SEBI. Nismo se culi od onda, ali vidim da je dolazio i ostavljao komentare. Sta ce biti, ko je kriv? Niko nije kriv, mi smo dvoje ljudi koji se vole. Ako me nikada vise ne nazoves ja cu biti sretna jer sam te poznavala, ljubila, volila. Ako me nazoves, ako dodjes, tvoja sam - vec odavno. Trebao si biti vece musko, zacepiti mi gubicu i zaprositi me, ali previse me postujes, znam!!! Eto ljubavi, sad znas ko sam i sta sam. Ako mene pitas, odgovor je jasan - ja sam ista ona Lidija zeljna ljubavi i zivota. I uvijek cu biti takva, ne mislim se mijenjati, u takvu si se i zaljubio. Ja sam svoje kockice odavno poslagala, ali eto, u ljubav tebi sam ih preslozila da opet dodjem na isto. Za tebe, skinula sam se gola pred svima, i nije me stid. Istina ne boli. Zato sam i birala ove slike, kao simboliku. U sljedecu nedjelju su biti kuci, broj znas, ako hoces ostavi komentar ovdje, radi sta znas. Volim te L.....

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
23/08/2005 11:47