beats by dre cheap

Sjecanja

Cega se prvog sjecam a da je upecatljivo, da je ostavilo odjeka na sve ono sto je doslo kadnije? Koliko god duboko zaronio u sebe, nalazim samo dva dogadjaja, koji su se zbili u najranijoj mladosti, mozda se mojih 2 ili 3 godine. Pitao sam roditelje, kazu da se prvi dogadjaj desio sa 2 i po godine starosti. Primjetili su da piskim krv. Mokraca mi je bila boje cokolode, tamna i odurnog mirisa. Sreca, moj rahmetli amidza je bio jedan od boljih pedijatara u drzavi, pa su me odmah odveli njemu. Ovo je za mene samo prica, jer ja se ne sjecam nicega. Onda, poceo sam plakati, povracati, padati u neka cudna stanja, koje nisu mogli razumjeti, jer nisam znao reci. Ispostavilo se da imam zapaljenje mozdane maramice. Nisam uopste siguran kako se to lijeci, ali znam da se pacijent stavlja u izolaciju, u smislu izlozenosti izvorima zvuka i svjetla. TOGA se sjecam!!! Mutno doduse, ali se sjecam mraka i tisine. Mama mi je pricala da sam vise od 3 sedmice proveo u zamracenoj sobi, u tisini koju je remetila jedino majka kada je ulazila da me nahrani i promjeni pelene. I cudno, mozes pomisliti da je to traumaticno iskustvo za mene, ALI NIJE. Naprotiv, sjecam se toga sa nekom toplinom. Jer, sjecanje nije bitno, niti recionalni odgovor uma koji dolazi kao reakcija na okolnosti dogadjaja koji su predmet sjecanja. Ne, bitna je emocija koja se pobudi sjecanjem. A moja emocija, i dan danas, je - mir i harmonija, sigurnost i toplina. Od tada volim mrak. U mraku se osjecam sigurno, kada se ususkam u posteljinu, ugasim svjetlo, i eliminisem sve zvukove. I bez obzira, sto ovaj - sada mocni um - cesto zakrivljuje slike, znam da moja sigurnost lezi u saznanju da ima neko da se brine za mene. Drugi dogadjaj je odlazak na Bohinjsko jezero. Bilo mi 3. Ponekad gledam slike, znam da ces ih i ti vidjeti, i mislim da je dio sjecanja ustvari projekcija sa tih slika. Ali ono cega se definitivno sjecam je miris nepoznate meke postelje, cistog vazduha, i prirodne hrane kojom su nas seljaci kod kojih smo odsjeli hranili. Sjecam se i zicare za vrh Vogel, i odsjaja planinskog sunca na staklu korpe koja nas je nosila na planinski vrh.

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
01/09/2005 09:02