beats by dre cheap

Obdaniste

Neka moja prva JASNA sjecanja se vezu za obdaniste. Nikada nisam razmisljao o toj rijeci - "obdaniste" dok je, evo sada, nisam napisao. Obdaniti negdje ... provesti dan negdje ... ma, nisam razmisaljao nikada o tome, kojeg vraga sada razmisljam? Elem, bilo je to je OBDANISTE 8. Mart. Na Grbavici. Iako je to za mene bilo "preko Miljacke", hoce reci daleko, na drugom kraju svijeta, roditelji su ipak odlucili da me tamo vode. Daleko, daleko. Cudno je to - kada si mali, onda je i tvoj svijet mali. Cini se da ima i velikih ciji je svijet mali. Nemoj NIKADA biti takva/takav!!! Ispred mog ulaza ima grupa mladica, koji nisu vise toliko mladi, nekih 28-30 godina. Uvijek su tu. To je njihov svijet. Znaju sve, svakoga i o svima. Ne udaljavaju se od svog stanista, obiljezene teritorije. Potreba da imas nesto SVOJE, nesto sto poznajes, je ocigledna i izgleda - prirodna. Ali, nemoj SUZITI to SVOJE na par kvadrata ispred ulaza u obliznji kafic. Ne, cijeli svijet je TVOJE, samo ako to zelis. Mijenjaj kafane, navike, ljude, mjesta, satove, aute, (o carapama da i ne pricam), jer si uvijek poslije promijene malo bogatija/bogatiji. Elem, mene su vodili u to obdaniste na kraju svijeta i tamo sam imao neke drugove. Sjecam se dva imena i lika - Maja Kondurevic i Goran? Pitam se sta li je bilo sa njima. Imali smo 3-4 godine, pojma nismo imali. Sjecam se 3 slike: 1. Oko 1 poslije podne, odmah iza rucka, vaspitacica (kako grozna alla "Auschwitz" titula) nas stavi da spavamo, a Maja i ja skidamo gace i pokazujemo straznjice jedno drugome. Svi se prave da spavaju, a u stvari bulje ispod carsafa. Bilo je to neko probno uporedjivanje razlika izmedju zenskih i muskih balavaca. 2. Goran koji uporno tvrdi da se kaze "rakita" a ja da se kaze "raketa". Onda ono - moj tata zna. Ne, moj tata zna. Pa ciji je tata pametniji. 3. I na kraju, sjecam se nekog Dejana, kada smo imali 5+ godina, prije nego su nas testirali za polazak u osnovnu. Taj mali je lagao ko baron Minhauzen. Sjecam se dobro, cak i dana, suncanog i vruceg, punog pjeska u nosnicama uskovitlanog djecijom igorom. Dejan je bio prvi na testiranju i pricao nam STRASNE price o tome cinu. Ja, klinac, mislio sam da rijec testiranje dolazi od TESTERISANJE, a sve to pomjesano sa Dejanovim pricama o necemu sto ti zavrte pred ocima pa ti se manta, me je navelo na zakljucak da ce mi testerom odsjeci glavu, pa sam zbrisao glavom bez obzira. Sjecam se i kestenja, tamo negdje prije bivseg strojorada, u jesen kada me je mama kupila iz obdanista. Moram ispricati i o parku ispred zgrade, tom svijetu koji je tada bio nepregledno velik. Ali ovaj pasus je samo da se podsjetim za iduce pismo. Do tada ....

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
02/09/2005 08:33