beats by dre cheap

Park

Eh, taj park. Ma, evo pokusavam da ga docaram sto vjernije, pa sam se sav preselio u mladost. Nevjerovatno, kada se potrudis, koliko sjecanja ti navre. Vecina kao slike, mirisi, boje, jacina svjetla. Cijeli jedan svijet. VELIKI!!! Ukratko, tri zgrade poredena u obliku slova U cine park. Iza jedne od njih je bio cijeli sumarak. Sada je to suma automobila i asfalta, ali nekada tako nije bilo. Cijela ulica uz sumarak je prije bio neki put nego ulica. Naime nije bio asfaltiran i vodio je to privatnih kuca u okolini. Danas su tu neboderi, skola, trzni centar, prije nista tako nije bilo. Znao sam svaki put, svaku kraticu, svaki zbun. U svakom ulazu od ukupno 11 koliko ih ima u ove 3 zgrade je bila neka tajna, nesto strasno (jer djeca vole strasne stvari - da se probaju). Igrali smo se bezbroj igara, od klikera, limuna i narandje do cole, zmire, voznje biciklom, lopte, koshe, janjine slanine, care care govedare, gume, itd, itd. Zgrade su izgledale ogromne, park je bukvalno bio cijeli moj svijet. Tu sam, kao najmanje djete stekao i nekoliko najstarijih prijatelja, od kojih je jedan i danas tu. I kada za njega kazem da ga znam cijeli zivot, onda to nije samo izraz u nasem jeziku. To je istina. Kada zatvorim oci i otplovim u doba kada je park bio cijeli moj svijet, sjetim se par stvari. Prvo mi u sjecanje dodje novembar neke tamo godine, trafika koje vec odavno nema i zveckanje novcica u dzepu. Tata me je poslao da kupim cigare i rekao mi da od kusura kupim sta god hocu. Mislio sam da imam bogatstvo, pomalo uplasen imovinom nemjerljivom icim sto sam do tada znao. Milde Sorte i 2,3 zvake. Duble Bubble!!! I snijeg koji je poceo da pada po suhom asfaltu. Sjecam se Ribe kako je pao sa bicikla, butinom ravno na lancobran, posjekotina od 20-tak cm, duboka, bez krvi i zuta, odvratna boja sala ispod koze. A onda, pljusak krvi. Sjecam se i tog istog Ribe kako sjedi u zbunu ispod Daninog prozora, sa nepunih 10 godina i duva sintelan u kesi. Kasnije je umro od overdose-a, u svojoj 17. Sjecam se i Bere, nas dvojica i kum na crno-bijeloj fotografiji. Pantalonice od ruznog, debelog stofa sa tregerima i prljavi djecacki prsti. Bero je kasnije ubijen, u ratu. Lijepa sjecanja.

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
02/09/2005 10:41