beats by dre cheap

Rodjaci I

Rijec dvije o mojim rodjacima. Tebi ce biti neki tetka i techa, drugo koljeno preko bake, iza dede. Elem, kako sam rekao mama mi je rodjena Beogradjanka. Rodila se pred pocetak 2. svjetkog rata. Prezivjela bombardovanje Beograda od strane Njemaca, pa onda sto puta jace od strane Amerikanaca. Imala je samo 5 godina (nepunih) kada je rat zavrsio, a dobro se sjeca Americkog bombardovanja. I ne sjecala se. Ovi nasi klinci, sada 15-togodisnjaci se sjecaju cetnickog granatiranja, gdje se ona nece sjecati tih tepiha od kojih je poginulo 20000 ljudi za par dana. Svabe su bar bombardovale infrastrukturu. Tetka mi se rodila odmah iza rata, 1945. Zivjeli su u Beogradu, dok moj deda nije odbio poslusnost KP, pa je prebacen (valjda po kazni) da radi na Kosovu. Nije imao srca porodicu odvesti tamo, pa ih je ostavio u Krusevcu, u juznoj Srbiji. Tu su zivjeli 10-tak godina, a i on se prebacio tamo. Kako mi je baka, mamina mater, rodjena Sarajka, mamu su poslali da studira u Sarajevo. Sjecam se mamine price da je Tito odredio kako se nacije moraju mijesati, pa ona nije mogla upisati fakultet u Beogradu, ali joj je receno da nece biti nikakvih problema ako ode u Zagreb ili Sarajevo. Kako u Zagrebu nije imala nikoga, zavrsila je u ovoj nasoj dragoj vukojebini, da bi 30-tak godina kasnije dozivjela jos jedan rat. Tetka je ostala da zivi sa roditeljima u Krusevcu, tamo zavrsila skolu i uspjela se upisati na fakultet u Beogradu. U Krusevcu je upoznala muza, moga tetka, jednog prodornog, ambicioznog, beskrupuloznog seljacinu, koji je - eto - mene jako volio. Oni su se vjencali kada je meni bilo 3 godine. Ne sjecam se tog vjencanja, iako sam bio na njemu, ali oziljak na lijevoj obrvi me podsjeti na taj nezapamceni dogadjaj (evo, vec poezija, a tek je 11:30). Naime, igrao sam se sa nekim drvenim covjece ne ljuti se, pa sam zapeo na prag i glavom pravo u plocu za igranje. Malo su me sasili, pa me vratili na vjencanje. Jebo dernek bez krvi ... Tetka i tetak su zivjeli kod bake i dede u Krusevcu, a kako su mene roditelji cesto tamo otpelali, ja sam im postao kao neko privremeno djete, jer svoje nisu mogli imati, barem u narednih 3 godine. Moja tetka, jedna super zena, je imala jedan spontani abortus, a jedno djete je rodila mrtvo (umrlo pri porodjaju). Kada se, konacno, rodila moja rodica, tamo 1976, tetak nije mogao da sakrije razocaranost, sto napokon nije dobio sina. Tako da sam ja ostao vrlo bitan u njegovom zivotu. Naredne godine, dobili su moga rodjaka, tetak je bio sretan, ali je beba navodno bila toliko ruzna i izoblicena da ga se zamalo nije odrekao. Valjda je tetka imala nekih problema, pojma nemam, stvarno nije imala srece sa djecom. Ipak, moj rodjak je danas lijepi, simpaticni, dobrocudni gorostas od 2 metra koji pojeba sve po Beogradu, svaka mu dala, piletu malom .... Oni su, tamo negdje '79 preselili u Beograd, baka i deda su ostali u Krusevcu, pa su se moja cesta putovanja vrtila izmedju ranije napomenutog Dubrovnika, Krusevca, Beograda i Male Dube. O Maloj Dubi cu posebno pisati, ali moram reci da me posebno lijepa sjecanja vezuju za to malo mjesto na Makarskoj rivijeri. Sem toga, rodjaci su imali vikendicu u Brusu (selendra podno Kopaonika - juzna Srbija), pa sam i tamo cesto boravio. Sjecam se jednom, vec sam bio stariji, u vikendicu u Brusu smo otisli baka, deda, rodjaci, ja i njihova baka po ocu. Ispod kuce je bila rijecica, zvala se Rasina (steta sto ne mogu da izgovorim - napisem akcenat tog imena, po Charapanski - kako zovu akcenat iz juzne Srbije). Rodica je skupljala neke kamenice iz rijeke i kese sa kamenjem ostavljala svuda. Jednog dana, moj deda je najednom pao, onesvjestio se i razbio glavu. Lezao je tako u nesvjesti, krvav. Svi smo pritrcali, panika i dreka. Ja, jedini pribran, sam (bosonog po koprivama) otrcao po baku mojih rodjaka koja je bila med. sestra, nekih 500 metara odatle. Kako je pored dede bila kesa sa kamenjem, skontao sam da se sapleo i pao, i naravno - za to krivio rodicu. Ali, to sam ostavio za poslije. Dok su se svi sjatili oko dede da mu pomognu, ja sam prihvatio rodicin vrat. Nasli su me na njoj, onesvjestenoj, plavoj, kako je davim sa obje ruke. Niko nece zajebavati mog dadu.... Takav sam uvijek i ostao - u kriticnim trenutcima hladno reagujem a onda frustraciju ispustam na najneobicnije nacine. E, da - ispostavilo se da deda uopste nije zapeo na kesu sa kamenjem, nego je imao laksi infarkt ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
06/09/2005 10:49