beats by dre cheap

Rodjaci II

Ja ne izlazem anegdote sa "losim" predznakom da bi ti mislio/la da tako treba, ili da pomislis da mozes proci nekaznjeno kao sto sam ja. Na kraju krajeva, kazna nekada dodje mnogo-mnogo kasnije, u obliku kajanja ili nekog Bozanskog usuda, koji mi zovemo zla kob. Ne, ja ovo spominjem da bi ti vidio/la kakav sam ja bio, i eventualno dosao/la do zakljucka zasto sam sada, dok ovo citas, takav kakav jesam. Elem, visa-a-vis mojih rodjaka. Evo, ima jedna jedna stvar koja me proganja, ne cesto, ustvari jako rijetko, ali se zbog toga osjecam lose. A, najgore (barem meni) je kada se lose osjecas zbog samoga sebe i postupaka koje si odabrao. Jer - postupci su stvar izbora. Poslije dole napomenutog davljenja rodice, ona je - iako dijete, popizdila. I onako, djecije me kaznjavala. Sjecam se da sam noc poslije davljenja osjecao strasnu griznju savjesti, pokusavao sam da sa njom uspostavim kontakt, da kazem nesto smijesno, ali nije mi uspjevalo. Nekako u to doba se pocela prikazivati Dinastija, prva mega-serija u 100+ nastavaka. To smo svi, i staro i mlado, ocekivali "k'o ozeblo sunce". Ja sam rodici glumio da sam Blejk Karington, ili Kristl, ili Amanda, pa cak i peder Stiven, ali me je i dalje ignorisala. Primjetio sam da nesto piskara, na milion papirica. Ujutro je cijela kuca osvanula prekrivena sa papiricima na kojima je ona ispisala svoju zelju - "DA ... UMRE". Te tri tackice sam ja! Zamislite, svaku stvar koju podignete sa polica, sa komoda, iz kuhinje, ispod te stvari nadjete papiric na kojem pise zelja da vi umrete. Strasno!!! Njoj se zelja nije jos uvijek ispunila, a ovo sto citate je zivi dokaz za to, ali sam nekoliko puta umro u dusi, uzasno se osjecao i jos 5 narednih dana na najskrovitijim mjestima nalazio ceduljice sa rodicinom zeljom.

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
06/09/2005 15:03