beats by dre cheap

Grubi nestasluci I

Slatka Juniorko, babo je bio kadkada objesno nestasan. Odakle tolika surovost kod djeteta, ne znam, ali i to je dio moje proslosti - pa velim da i to ispricam, jest da me je malo stid.... Kada su sagradili one zute zgrade o kojima sam nedavno pripovjedao, morali su znacajno promijeniti i infrastrukturu okoline. To znaci da je trebalo dovesti vishe struje, vode, gasa, grijanja. A to opet znaci da je okolina bila sva prekopana jedno 2 godine non-stop. Uz ulicu koja se danas zove Envera Shehovica, a prije se zvala Omera Maslica (ne znam samo sta je Omeru falilo), je nekada - dok se ulica zvala nekim trecim imenom prolazio kolosjek stare pruge. To je bilo prije moga vremena. Sa izgradnjom novog stambenog kompleksa trebalo je prosiriti dovode vode, pa su tu trasu, kojom je nekada vodila pruga, kopali za postavljanje kanalizacije i vodovoda. Siroki shanac, nekih 2.5-3 metra je predstavljao nevjerovatnu inspiraciju za nas klince, jer se u iskopinama nalazilo milion drangulija zaostalih i bacenih iz nekih davnih vozova. Kada je padala kisa, taj shanac je bio pun vode - kao stvoren za more u Sarajevu - e, lijepe sedamdesete. Elem, dane sam provodio kraj tog kanala. Jednog dana smo nasli 7 malih macica i igrali se sa njima. Jedan momak, okrutniji od ostalih je poceo da ih maltretira i koliko god se to nama gadilo, pridruzili smo mu se i smijali. Emir, taj decko, je stanovao na 4. spratu i nasao je da je luda zabava zavezati macku za rep, spustiti je kanapom negdje na visinu 2. sprata, pa je onda zavrtiti sve dok ne bi i u vis letjela toliko (za visinu 2 sprata), a onda je lansirati. Macka bi se zalijepila negdje daleko na asfalt i nista od nje ne bi ostalo. Mada nismo odobravali ove postupke, niti bi ih sami ikada ucinili, ipak smo gledali i smijali se. On je mackama palio rep, gurao im petarde u chmar, itd. Elem, tako izazvani Emirovim losim ponasanjem i mi smo poceli mala maltretiranja, a sve je zavrsilo (barem za mene) kada sam uzeo tri macica i bacio ih u onaj kanal (prvi se macici u vodu bacaju). Sjecam se da mi je bilo toliko krivo da sam se krisom vratio da me druga djeca ne vide ne bili ih spasio. Jedno mache je ostalo zivo i izvukao sam ga, a drugo je umrlo. Nadam se da ne vrijedi ono od Budista da cu u iducem zivotu biti mache koje ce udaviti. Ali, tjesim se da mozda i prezivim. Emir ce sigurno letjeti u zrak sa petardom u shupku .... kao i njegov brat ....

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
09/10/2005 08:04