beats by dre cheap

Grubi nestasluci II

Moj Juniore, vidjeces, uvijek ima neka baba koja te posebno nervira. Babe znaju biti posebno grube i stroge. Valjda je to zaokruzenje zivotnog ciklusa. Vec sam ti pricao kako djeca znaju biti gruba i zla, a eto - isto se odnosi i na babe. Elem, u susjednom izlazu je zivjela baba Savka. Na njenu zalost (prvo je bila nasa zalost, ali kao sto ces vidjeti postace njena), baba Savka je zivjela na prizemlju u stanu okrenutom prema travnjaku. A taj travnjak je bio idealno mjesto za postavljanje shatora. Naravno nismo imali pravi shator, ali uvijek se dalo nesto sklepati o kartonski kutija, kojekakvih starih deka i ponjava, shatorskih krila i komada aluminijskih cijevi. Onda jos nadjemo nekog cuku, ili dva pa napravimo i kucicu za njih. Ta graja ispod prozora je toliko nervirala baba Savku, da je sa benignih metoda zastrasivanja djece kao sto su deranje, urlanje, arlaukanje i zapomaganje, presla na strasnije - skoro inkvizitorske metode. Poljevala nas je vodom, prvo hladom - sto je bilo OK jer su te igre bili ljetni shabloni, pa onda bogami i vrelom. Nekoliko klinaca je dobilo i lakse opekotine. A zezanje baba Savke ti, moj Juniore, postane kao droga. Sto ti je manje daju, to je vise zelis. Na pocetku smo se samo glasnije oglasavali, pa smo onda - kako je i ona pojacala metode osvete, poceli da joj gadjamo kamencicima u prozore, da bi dosli cak do stavljanja pseceg izmeta na sims njenog prizemnog prozora. Taj rat je trajao godina, i svake godine baba Savka je bila starija i manje tolerantna a mi objesniji i zesci. Onda je, jedne godine baba Savka pocela sa kletvama tipa - "vidi ga kolko je deboo, dabogda te infrakt skrho pa ti mati na grobu plakala" ili "jebi se, govno ti izjelo crijevo"!!!! E, to nas je posebno iznerviralo. I onda je, kome drugom nego onom Emiru sa macicima, pala na pamet luda ideja. U ta doba se, kako sam rekao, gradio kompleks zgrada u blizini i bilo je jako puno gradjevinskog otpada. Izmedju ostalog, plasticnih cijevi iz kojih smo puhanjem ispaljivali fisheke. Onda smo, kao i sva djeca, poceli eksperimentisati sa vatrom i shvatili smo kako se te plasticne cijevi nevjerovatno tope. Kapanje plastike po shakama je postao dokaz muskosti (i danas imam desetak oziljaka). To je vodilo ka ispitivanju tecnih zapaljivih sredstava. Ljepilo za drvo se pokazala nevjerovatno zapaljivo. Mogao si po ruci staviti debeo sloj tog ljepka, zapaliti ga i on bi gorio dobrih 10-tak sekundi prije nego bi osjetio kako pece. Ideja se rodila! Kupili smo desetak tuba ljepila za drvo, i isto toliko malih ampulica banezina za upaljace. Prisunjali smo se vratima baba Savke i tim benzinom i ljepkom namazali shtock, prag i vrata. Onda smo joj pozvonili, zapalili i pobjegli .... steta smo nismo mogli vidjeti izraz njenog lica.... Policija je dosla na moja vrata oko devet uvece. To je bila "ona" policija, YU. Tata je rekao da sam vec u sedam bio u krevetu, imam ozbiljan proliv vec danima .... Insistirali su da udju .... Tata je rekao da sramota maltretirati posten svijet .... ja sam djete profesora .... a ne neki tamo huligan .... otisli su .... onda je tata dosao u sobu, ja sam se molio Bogu da primim batine (puno bolje od zatvora), ali tata me je samo blago naruzio i rekao "mama i ja smo ti najbolji prijatelji. Ako nekoga, nedaj Boze ubijes, dodji meni i ja cu te zastiti od sviju, a onda cemo se nas dvojica obracunati nasamo" - cujes li ovo Juniore, cujes li?

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
09/10/2005 09:44