beats by dre cheap

Nagrada

Dragi Juniore, tri kilometra, uz kamenjar, iznad mjestanceta na Jadranskoj obali nalazi se selo. Nista posebno, kao i svaki drugi gradic na Makarskoj rivijeri i ovaj je poceo kao selo na podnoziju Biokova, dovoljno blizu mora i izvora pitke vode, a dovoljno daleko od naleta bure. I tamo, kao i u drugim slicnim seocima zivi jedan stari Dalmatinac. Nista neobicno!!! Neobicno je to sto sam ja oduvjek znao za ova sela ali nikada nisam nasao za shodno da ih pohodim. Ta, sta cu ja tamo, lipsacu dok se gore popnem po strasnoj vrucini, ta guzovi su na plazi a ne na Biokovu, te toceno Karlovacko se najbolje pije u kaficu na rivi. Ali eto, ove godine nisam nesto suvise zainteresovan za guzove, vrucina mi nije smetala a pivu svakako vise ne pijem... I popnem se ja, jedno predvecerje tamo do sela. Olinjala dzukela me je malo prepala ali ipak i docekala nekom lijenom, dalmatinskom gostoprimljivoscu. Iz kuce je provirio starac i pozvao me da sjednem pod strehu od vinove loze. Ponudio mi je rakiju - rekao sam da ne pijem, ponudio mi je prsutu i sir - rekao sam da ne jedem masno, donjeo je vino - odbio sam. Starac se malo ljutnuo jer je vidio da nema zarade od ovog gosta, ali eto - nije me otjerao. Pitao me je da li zelim da mi nesto napravi u svojoj mini - konobici, pitao sam ga ima li ribe. Usao je u kucu, nekome nesto rekao, a onda se vratio sa soljom caja i teglicom meda. Kaze - vidin da si neki koji se odnedavno brine o zdravlju, pa da probas ovo ... Pitao sam ga kako zna da se ODNEDAVNO brinem o zdravlju, kaze - vidi ti boje lica i bionjaca, polozaja kraljeznice i tankih prstiju???? Aj, dobro, skontao me je, nema price. Kaze, med je od ljekovitih trava sa kamena, caj isto. Odozgo, sjajan pogled na obalu, more, otok u daljini... med malo gorak a caj jos gorci, ali prija. I tako, opusten vjetricem koji gore pirka i ugodnim pogledom krenem da zapalim. Uzmem cigaretu, stavim je u usta, krenem za upaljacem, kada starac ironicno upita - a to smijes? Smislio sam neku filozofsku, nece mi jos i ovo ukinuti, a on se podrugljivo smije. Zapalim ja, i .... povratim. Poslije 17 godina pusenja, zadnjih 10 godina po dvije kutije dnevno, lijecenog gastritisa, katara i erozija zeludca - ja povratim od jednog dima???? On umire od smjeha, ja bi ga najradije spuco stosom. I tako, operem ja cajem smrdljiva usta, dodjem sebi i pitam ga sta to bi. Kaze da su med i caj prirodni detoksifikatori, pa je moje tijelo prirodno djelovalo na otrov. Kaze, aj' sad probaj vino. Ja se bunim, rekao sam sebi da vise necu pihnut alkohola, a on insistira na gutljaju. Ajde reko (tesko ribu u vodu natjerati), popicu gutljaj. I popijem!!! Popio sam dvije case, krenulo me. Interesantno, nisam ni posmislio na cigaretu. Elem, pitam ja njega moze li sad rakijica, kaze moze, a opet se smije. Smazem ja rakijicu, muka mi hocu da crknem. I naprica on meni o tome kako treba znati slusati svoje tijelo, kako nam ono samo govori, samo treba ponovo nauciti slusati. Kaze kako ima bilja koje cisti tijelo i pokazuje mu ono sto je davno zaboravilo. Pojedem ja ribu, sjajna je, nisam vise ni pihnuo vina a ni cigarete zapalio. Uzmem ja tri kile onog meda i dvije kese trave za caj. OGULIO ME JE!!!! Sutra sam cijeli dan pio onaj caj i kusao med, k'o fol ocisticu se ja za vjeke vjekova. Naravno, usrao sam se do iza vrata, samo sto nisam crko, a da ne pricam sto sam dehidrirao i imao strasnu glavobolju. Moj pokusaj brzog super-ciscenja zagadjenog tijela nije uspio, pa sam se nakon dva dana isao pozaliti starcu. Samo je rekao da opet nisam slusao svoje tijelo.... .. .. .. .. Jucer ujutro krenem na posao, negdje oko pola osam. Pjeske naravno. Natakarim vokmen, slusam U2. Prohladno jutro, savrseno cisto. Vidljivost maksimalna. I razmisljam, sletio sam skoro 10 kila, pojavili su se cak i neki misici, nalazi krvi skoro pa ko u bebe. Kroz vene struji ona ciganska krv i mastam kako cu se poslije toliko vremena ponovo nagraditi - napiti, shiziti i slupati kafanu. Od uzbudjenja posezem za cigaretom. Kao za nagradom. .. .. I onda se zaustavljam. Kakvom nagradom??? Nagradom za stres izazvan jebenim zivotom u smrdljivom gradu??? Nagradom za zaborav na osmosatno maltretiranje pet dana u sedmici, 12 mjeseci u godini??? Nagradom za ubijanje ljudskosti u sebi kada se smijesim smrdljivom klijentu koji ce NAMA (mrzim tu rijec) donijeti visoki kvartalni prihod??? Nagradom kao bijegom od obaveze da, ako nista a ono TEBI - kojem cu najvise trebati, obezbjedim buducnost??? Sjetim se kuma koji je davno prestao da derneci i shizi nego mashta o kucici na sred planine u kojoj pociva samo njegov mir. Sjetim se umjerenog starca Dalmatinca. Sav sjeban, pogledao sam opet u jutro oko sebe, i mozda prvi put u 35 godina vidio nagradu koja je cijelo vrijeme bezglasno prisutna. Bistar dan, suncan, plavo nebo i pluca koja u sebe primaju TOOOOLIKOOOO vazduha. Brz hod, miran srcani ritam, zdravlje u obrazima. Tvoja mama sa one strane mobitela, moja mama i tata nagradjeni sa mnom i ja sa njima. Samo treba raspoznati nagrade, ima ih puno .... i ... necu prestat pusiti - dok mi to tijelo ne kaze - lijepo mi je covjek rakao.

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
10/10/2005 14:49