beats by dre cheap

Moj tata

Dragi moj Juniore, ako mogu reci da imam i jedan autoritet u svom zivotu, to je definitivno tvoj dedo, moj tata. Ja sam ti tip bez uzora, pa eto pronadjoh neki - polu uzor u njemu. Sem toga, on je sa karakterom kakav sam ja izabrao pravi put. Umjesto da bude strogi roditelj ili brzni otac, postao mi je iskreni prijatelj. Naravno da iz njega jos uvijek skoci iskrica oca, ali to je za shvatiti, ipak sam ja njegova briga. Sta da kazem o njemu a da moze stati u jedan post. Ipak, on je covjek kojega najvise poznajem pa svaki pokusaj generalizacije moze postati uvreda jednom velikom postojanju. Da krenem od sebe mozda? Tako je najbolje!!! Divim mu se u mnogim stvarima, a ujedno ga i prekoravam za druge. Nikada ne bih htio biti on, jer to mora da je strasno tesko. Mnogi su mi rekli da je uzasno biti ja, ali eto navikao sam se, tako da mi je to utjeha da mozda ni mom tati nije tesko. Njegova osnovna crta je strasna mentalna snaga pospjesena higijenom duha koja se za mene granici za mazohizmom. To je covjek velikih, ogromnih ambicija, koje ujedinjene sa ogromnim potencijalima donose one uspjehe koji su javno prepoznati. Steta sto te ambicije nisu bile izrazene na drugim poljima, za koja barem ja smatram da su vaznija a nemaju materijalnu, socijalnu i akademsku protiv-vrijednost. Ali, .... Ne mogu reci da ga je zivot mazio, ali posto je bio dovoljno hrabar da puno uzima od zivota, nije mu bilo ni lose. To nam je zajednicka crta, cini mi se, mada postoje indicije da sam ja umjereniji, vidjecemo. (To je zbog mog provjerenog kukavicluka). Ostao je bez oca jako mlad, u svojoj 12 godini. Bio je vezan za majku nekim vrpcama koje su daleko evoluirale od pupcane. Moja baka mu je bila idol, pokretac, uzor, neka vrsta ikone i bozanstva koje hoda. Od nje je ocigledno pokupio i neke nazore koje ja smatram pogresnim, na mene su sigurno imali los uticaj, a mislim da ni njemu nisu pomogli. Ima jak karakter, principijalan je i nefleksibilan. Medjutim, njegovi principi se mijenjaju kroz zivot (osim par osnovnih), pa je tesko reci da ga "poznajem". Hoce reci, tip je nepredvidljiv. Bio je uvijek dobar ucenik ali i mangup, mali vrag. Vis-avis akademskih ambicija svojevremeno je zivio u sjeni starijeg brata, medicinskog genija. Ali,... Htio je da postane reziser, ali kako su ga odbili na akademiji, pokusao je upisati fakultet brodogradnje. Kako je i tu ofalio zavrsio je jedan tehnicki fakultet u Sarajevu. Postao je asistent, ne na jednom, vec na tri fakulteta, pa docent, pa profesor. Magistrirao, doktorirao, napisao gomilu radova, knjiga. Imao bolesti za kakve je bolje i da ne cujes, nije se cuvao i kada su mu rekli da je gotov, i eto ga, ziv i dan danas. Naravno, kroz sve moje price Tebi, moj Juniore, da ce se djelo i lik mog oca proturati mnogo, ali eto - da ispricam dvije price koje ti mogu dati ideju kakav je to naopak i drag covjek. Ja sam, kao dobar jedinac, bio velika peka kao klinac (kao sad sam bolji, ali posto ovo tvoja mama cita moram malo da friziram rijeci). Bojao sam se bola, te sam izbjegavao mnoge stvari koje bi mogle da ga uzrokuju. A, to je znacilo da sam izbjegavao mnoge igre sa djecom zbog cega sam, kako je ranije objasnjeno povremeno prozivan shonjom, pederom i sl. (jebote, ja ovdje opisujem i svoju mamu jer sam totalno na nju sto se toga tice a ona je bas plasljiva). Izmedju ostalog, igrali smo se sa onim pistoljima plasljivcima, koji su imali malo barutno punjenje pa je mali plamicak izlazio iz cijevi. Ja sam se plasio da opalim, okretao sam glavu i stiskao oci. Moj tata, da mi pokaze kako to nije nista, lijepo uperi (nije uperio nego pritisnuo) onu cijev u svoj stomak i opali. Naravno, sprzio je kosulju, potkosulju, dlake na stomaku i kozu, ali to njemu nije nista. Dokazao je svom sincini kako je to maciji kasalj (odakle taj izraz, nikada nisam cuo macku da kaslje). E, kakve sam ja gluposti kasnije radije, to i jeste bio maciji kasalj .... Neke tamo davne 197x godine, otisli smo na vikendicu. Napadao je ogroman snijeg. Lopata je bila u garazi, ali je preko vrata te garaze napadalo jedno metar snijega. Slabi zivci, strpljivost jednaka nuli i ... skoro napola presjecen ishijadikus u kicmi. To se zna desiti kod naglih i napornih pokreta torzom. Lijeva noga mu se pocela shushiti zbog nedovoljnog napajanja zivca krvlju, poslije pola godine je vec morao nositi protezu za pomoc pro kretanju, nakon godine je bio na klinickom centru u Ljubljani gdje su mu trebali operisati kicmu. Odjebo i doktore i mami i mene, otisao u Bugojno kod neke babe koja "lomi kosti", i ... zaustavio proces odumiranja noge. Noga se skoro potpuno povratila, a njegova vjecna zajebancija postala da ko fol shepa kao invalid. Uvazeni Dr. Mr. Prof. Sci u odijelu, kravata i sesir, hoda kroz grad k'o idiot a sve u zezanciji. Eto ... za koji dan mu je 70-ti rodjendan, pa mu zelim jos beskraj godina, ljubavi i slicnih zajebancija, one definitivno cuvaju duh. Ja, izjavio je da bi zelio unuka, pa ti moj Juniore vidi .... s takvima se nije zezati.

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
13/10/2005 11:15