beats by dre cheap

Dadi I

Dragi moj Juniore, mislim da o Dadiju treba dvije knjige da se napisu a ne jedan post, ali cu probati da napisem nesto kao uvod u Dadija .... tj. Dadijevu problematiku. Njega sam upoznao u prvom razredu srednje. Fizicki neugledan, dosta tih, osobenjak, odmah mi se svidio. Jos kao mlad sam naucio da izdvajam formu od sadrzaja, o ovaj je obecavao bogat, idiotski sadrzaj kakav ja volim. Ispostavilo se da je jedinac kao i ja, dakle razmazen i svojeglav. Imali smo bezbroj razlicitih zajednickih tema. Nismo odmah postali bliski prijatelji, trebalo je da prodje par godina, ali pocetak je bio sasvim solidan. Dadi je nadasve inteligentan, cak potvrdjeno testom MENSE gdje spada u sam vrh najinteligentnijih ljudi na vilajetu. Ta sirova, racionalna inteligencija niposto ne znaci da se mogao snaci na ulici, u pravom zivotu. Ne, to samo znaci da tip danas tecno govori 4 strana jezika koji su totalno razliciti (en, fr, arap, njem), da zna jedno 15 programskih jezika, razvaljuje matemitiku i odlicno shvata kvantnu mehaniku. To je sve. Inace, jos uvijek zivi na racun roditelja, sprema diplomski vec 6tu godinu, ne guzi, sam samcat se opija vecinu svojih dosadnih veceri i vjeruje sve sto mu se kaze. Emotivna inteligencija mu je negdje na razini tostera. Dadi je prepun tikova koji se mijenjaju kroz razlicite, osebujne i slikovite faze njegovog njemu nezanimljivog a meni skroz ludog zivota. Npr. ne moze izaci iz kuce dok prstima ne prebrsti svaki kvadratni milimetar glave u potrazi za otpalim dlakama (jer, zamisli uzasa da nesto mrtvo lezi u njegovoj kosi), dok tu ruku kojom je birkao glavu tri puta ne opere, dok ne kaki iako je to uradio prije pola sata (sta ako mi se prisere pa moram otici u prljavi javni wc), dok ne ugura cijeli prst omotan papirom u guzicu da je obrise (guzica se brise iznutra), dok ne sjedne na pod i ne digne noge da dobro obrise carape pune nevidljive prljavstine i ne utrpa stopala u usisane cipele, i dok ne prebroji do sest (1 - kljucevi, 2 - novcanik, 3 - maramice, 4 - kisobran, 5 - sat, 6 - nairisati se) bar jedno pet puta (mislim da sada broji do sedam jer ima i mobitel). Dadi je covjek koji se toliko gadio prljavstine da nikada nije mokrio u javnim WC-ima a voli pivu vise od majke rodjene. Jednom smo se u Stelexu, poznatom po visokoj higijeni i cistoci WCa, napili ko guzice. Dadi je popio 8 klipaca Niksickog (mmm, mljac) a nije pisao - jok, gadno mi u odvratni WC. Posto je stanovao u blizini, pojurio je da pisa kuci, mislim da je umirao od bolova. Uz to je bio totalno pijan, jer smo prije izlaska oljustili litar Zvekana. Valjda je totalno prevrno dok je dosao do stana, pa je poceo pisati s vrata, dakle u hodnik stana. I pisa ti Dadi pisa, kada njegov stari onako probudjen i zabezeknut izleti iz sobe i popizdi. A ovaj ga pocne zapisavati cuvajuci distancu. Posto je to pisanje trajalo jedno pola sata, probudila se i mama, pojavila na vratima i pocela plakati, a ovaj idiot ce njoj - dodji mama da vidis pitona, nemoj plakati mamice dodji da te sin umije - pa i nju lijepo zapisa. Nista to ne bi bilo lose da nije poslije toga pao u nesvjest (nije prestao pisati - pricao mi je njegov tata). Nije iz sobe izasao jos 5 dana.... ima jos puno o njemu, ali ovo je samo uvod....

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
13/10/2005 15:26