beats by dre cheap

Nebula Oza

Dragi juniore, merak mi, saltam se na rat ... vratiti cu se na skolu .... - Jeli Mladen zaglavio? - Izgleda da jeste, pojma nemam! - Jebi ga, meni je komandir na rukama izdahnuo. Preciznije da ti kazem ... joj mrzi me da pricam, bolje mi je da zauzmem fatusni polozaj.... uh, uh, vidi mi nove tabakere, stane 10 cigareta, taman sljedovanje ... - Daj mi da zapalim jednu! - Ne dam! Imas svoje! - Ali nisu iz tabakere!? - Jest, u pravu si, ajde uzmi ali nemoj ovu prvu!! - Sto? - Namjenio sam da je popusim za Bruta ... kad odem dole... - Aha ... Tako smo Bata Koja i ja, po ko zna koji put tokom ovog jebenog rata pocinjali nase price. Obojica smo se vratili sa fronta, istog fronta, on je pokrivao desnu stranu, a ja sve strane ili ni jednu ... takav mi rod vojske bio... Vratili smo se iz bitke, jos jedne glupe, besmislene bitke u kojoj su nas Oni prashili cim su stigli a mi njih ... nismo, u kojoj je poginulo gomila nasih poznanika, drugova, mladica sa asfalta ... ova je bila malo zesca od drugih! - Sta preciznije da mi ja kazes? - Ma, uh - umro mi je na prstu .... - Kako ba na prstu, ti si opet puko, ako puknuto moze puc! - Fino! Isli su u izvidnicu. Skontao ga snajper, pravo u guzicu, gluteus maximus. Mene odmah zvali, trcao sam dusa mi ispala. Vidim, isteklo bar 2 litre iz njega, arterija jebena... nisam imao nista pa gurnem prst, tj. dva i drzim, a znam da je gotov ... nije ju presjeklo na dva, onda bi se skupila, nego .... - Jeli kuko? - Nije ... - Nije picka ... - Nije ... . . . Setali smo tako po komsiluku. Pusimo cigarete u tisini. Decembar je, spustila se ona grozna magla, struje naravno nema. Tama i vlaga pritisle sa svih strana, ali ne puca, nismo u rovu, imamo cigara, 20 i koju godinu, vidjeli smo pakao ... - Imas kafe? - Nemam, odakle mi! - Evo, donio sam ti malo ... - E, bas ti hvala, stara ce se obradovati ... Bata Koji je valjda ostalo nekih zaliha iz radnje ... pojma nemam, ma raja smo, zar je vazno ... Odjednom, TRAS!!!!! TRAS!!! Pred nas je nesto palo. Gledam, nista ne vidim u mraku, ima kao neka crna mrlja na betonu ispod Kajinih prozora. Jebene haubice su mi mutirale sluh i osjecaj za glasnocu, pa uopste ne umijem odrediti da li je palo nesto tesko ili lagano, kazem: - Deka?!! - Kakva ba deka? - Pala ... - Jesi normalan, to je covjek ... - ??? - On, Bata Koja nosi cvikere, a ne ja, ali jeste - covjek, odakle covjek da padne a nista nije explodiralo? - Bacio se!! - Ko? - Ovaj ... - Da vidimo ... I tu pred nasim nogama, svega dva metra od nas lezao je mladic, svojih 30tak godina, neprirodno postavljena skeleta, bezbeli - od susreta sa asfaltom ... - Da mu pomognemo? - Je li ziv? - Ne znam?!! - Ti si jebeni bolnicar, pogledaj!!! - Vidis da pusim!!! - I ja pusim! I tako, kao dva idiota, sasvim hladni, bez truna emocije gledamo u tijelo koje je prije manje od minute sletjelo sa .... - Sa kojeg se sprata bacio? - Eno, ga - gledam kroz mrak u malo veci mrak otvorenog prozora na 6 spratu - ko jos drzi otvorene prozore po ovoj hladnoci usred rata? Da nije neko profiter, mozda ima previse drva, da konfiskujemo? - Ne seri, vidi jeli ziv! - Evo, mako se, ziv je ... - Pa, oces ga bolan pipnuti? - Sta ga imam pipati? Sletio je sa sedmog, mora da mu je kicma pukla, i jetra i pluca, i sve ... u picku materinu ... Pipnem ga, ziv je, ima puls, ko to mi neka stvar. Imao sam i ja puls, i Bata Koja je imao puls a bili smo polu-mrtvi, ZOMBIJI... - Jesi li ispusio? - Jesam.. - Trebalo bi obavjestiti nekoga? - Ja da ti se penjem na 6 sprat ... jok - Ajmo zajedno! - A sta cemo sa njim? - Nece on nigdje ... - Hahahihi, dobra ti je ta .... dze ce ba on, hihi Popnemo se na sesti sprat, kuc-kuc na neka vrata, otvara zena. Vidimo u hodniku pecica, pet sest ljudi se griju oko nje, standardna ratna idila ... jos samo granatiranje fali ... - Dobro vece!!! - Dddd, dd, ddobrro vece??? - Ne bojte se, nismo mi iz vojne policije, niti smo neki, nego jeli se vas ko bacio sa prozora prije jedno pet minuta? - ?????? Suze u ocima ????? - Ne bojte se gospodjo, ziv je ... - Ali, svi smo tuuu ... - Aha, onda izvinite, mora da smo pogrijesili ulaz, jebo ovog arhitektu, samo da nam ga je naci, ne moze covjek procijeniti sa kojeg se prozora bacio covjek... - Kakav covjek? - Ma nista... Sletimo dole. Nista!!! Sta cemo sad? Momak jos lezi (a gdje ce), neki zvukovi izlaze iz njega, pomalo strasno, ali utjesno ... ajmo u drugi ulaz ... - Pusti mene da ja sad govorim, umalo da zena fras dobije, konju jedan. I ti mi neki bolnicar ... - Dobro ... - Dobro vece, gospodine. Cini nam se da vam je prozor otvoren, mozete li provjeriti jeli se neko bacio sa njega, ili - da li ikoga jos ima u sobi sa otvorenim prozorom. Ne bojte se, nismo iz vojne policije ... - Ali, ali, oooon je bolestan siromah, majka mu je poginula prije mjesec dana, on jjjeee bollestan, nemojte ga ... - Nismo mi iz vojske, gospodine, samo pogledajte ... Ode covjek, eto ga za sekundu ... blijed, jebo smrt kakav je bio ... - Pa, gggdje je, bio je u svojoj sobi? - Pao je sa prozora! - Kako? - Otkud mi znamo, izgleda da se bacio ... - Jojoj, meni!!! A majka mu je umrla nedavno ... - Zao nam je, ali on jos dise ... Strcali smo dole. Ja sam odgovorno tvrdio da ga ne smijemo micati, ali ajde ti u ratu zovi hitnu - na sta - na guzicu da ih zovem. Zaustavili smo neki auto, jedan od ona dva sto su vozili gradom ... nije imao zadnja vrata, dok smo ga utovarali, osjecao sam pod rukama kako ima bar 10 viska zglobova ... umro je iduce jutro ... nije mi jasno kako je i toliko zivio ... - Hocemo li jos po jednu, iz tabakere? - Ajde, daj ... - E, moj Bata Koja, kad zavrsi rat, sjescemo nas dvojica, pa naruciti girice i ubiti gajbu pive ... - Jedva cekam ... Kum i ja smo cekali 10 godina na te girice i pive, gadno smo se napili ... ali bilo je fino ... ja tabakeru vise nemam ... imam price da ih pricam i Bata Koju da plivamo zajedno, a kum - nije dugme ... 'Ajd uzdravlje

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
18/10/2005 13:52