beats by dre cheap

Duhovi

Dragi moj Juniore, taman sam htio da napisem drugi dio price o Korculi (bas mi je drago da poslije posla idem sa kumom na plivanje, da jos malo u morskom stilu gustam dan), kad se pojavi post od nekog Jasmina Hasanovica koji sere o duhovima. Reko, ne smijem propustiti priliku da ja napisem svoj dozivljaj sa duhovima, jer cu kasnije zaboraviti ... Trebalo je postaviti ogradu oko moje vikendice, pa Mahe, Dadi, Oma, Granki, Budi i ja krenemo da smirglamo neke celicne cijevi koje je kasnije trebalo izrezati u komade od metar i po. Rintali smo cijeli dan, od zore do mraka, pa kao nagradu dao nam moj stari litar votke (to nam je prije bilo dosta) i kupio par kila janjetine i somuna. Udarili mi po onoj votki, bilo je i par piva, ubili se poprilicno. Vikendica u sumarku, cudni zvukovi se cuju na sve strane, pa mi zapoceli onu misterioznu pricu o nadprirodnim stvarima. Neko je predlozio da prizivamo duhove ... Vikendica je bila brvnara, tako da je i sama proizvodila mnogo zvukova koji su nastajali od pucketanja balvana kod promjena temperature. Izmedju krova i zidova je bilo par rupa u koje su ulazile male zivotinjice, koje su svojim kretanjem dodavale zvucnoj melodrami. Dadi je od kartona napravio slova, zavezali smo iglu za konac, uhvatili se ukrug. Budi je objasnio kako ga ne interesuje nasa glupost i kako ide spavati na sprat ... Poredali smo se oko okruglog stola, ugasili sva svjetla, navukli skure, ma bilo je dosta jezivo u onoj tami ... Dogovorimo se da cemo zvati duh Dadijeve bake, svi smo je znali. Ako se javi, pitacemo je da nam da recept za one svoje kolace kojima smo se davili dok je bila ziva... I zovemo mi, zovemo. U pocetku nam bilo shega, ali kasnije smo odjednom svi postali ozbiljni. Valjda se pocnes jeziti po vratu, a ta iritacije koze je jako slicna onoj kao kad ti neko puhne za vrat, ili ga lagano dodirne ... Ocekivali smo da se igla pomakne, ali ona je ostala mirna. Odjednom, cujemo jezivu skripu... Usrali smo se, a Dadi vice - ne pustajte ruke, gledo sam u nekom filmu, ako pustimo ruke najebali smo... Do krvi smo stisli ruke jedan drugome ... Skripi nesto, jebote, nije zajebancija, nemoguce da svi haluciniramo, strahota. Zvuk je bio neprirodan i nestvaran, pracen nekim zivotinjskim stenjanjem. Oma se trese, vidno izgubljen i govori - usracu se, majke mi, ajmo bjezat'!!! Mahe nesto mrmlja, pa kaze - 'ajmo je ba pitati za recept kad je vec ovdje?!!! Suti budalo - vicem, jesi li normalan? Samo nek ide... A ruke nam bukvalno krvare od nokata zabijenih u dlanove. Kaze Mahe - Granki, ajde je ti pitaj za recept!!! Molim te!!! Granki suti ko zaliven. U to opet neki uzdah, krik, nemam pojma sta je, ali je uzasno .... pa opet, i opet, praceno nekom skripom ... Toliko smo se umirili i ukocili da smo bukvalno mogli cuti kako nam srca kucaju. U to se iz mraka, iz neposredne blizine, sa uzvisenog dijela sobe pojavljuje prilika sa plastom. Razbjezali smo se ko misevi, svi se natrpali na vrata, pa preko ograde naglavacke na travnjak ... U to se Budi pojavljuje na vratima, ogrnut dekom i govori - Sta vam je ba? Jeste normalini? Jebote ona tvoja WC solja, kad sjednes na nju pomjera se i skripi ziv sam se istraumiro, neka me sracka uhvatila... Nismo ga ni primjetili kada je sisao u WC

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
18/10/2005 19:48