beats by dre cheap

Zoran Markovic

Dragi Juniore, ovo je prica o Zoki. U jedan post, pricu ne moze da stane. Ipak, moram napisati par crtica iz njegovog zivota... Zoku sam upoznao u prvom razredu srednje skole. Izgledao je zajeban momak, imao dugu kosu, trenirao karate. Zene su ga volile kao neki opojni otrov, a on ih je premalo zavodio i imao ... U glavi mu je bio smjeh, zajebancije, raja, provodi ... Taj je imao adrenalina da njime nahrani sva srca svijeta, i dushe da ta srce ispuni njome.... Zoka i ja smo postali bliski u drugom razredu srednje, kada smo posli u isto odjeljenje. On je bio motor najboljih zajebancija, a mi njegovi sljedbenici u njima. Zblizavali smo se na svakom nivou kako je vrijeme prolazilo. Ispostavilo se da dijelimo poglede na zivot, ozbiljnost u neozbiljnosti ili obratno, prihvacali smo rizike koje drugi nisu mogli, smjeli ili htjeli, jer smo znali da imamo oruzije obitacnije od svakog - mladalacki sharm... Zajedno smo mastali, a meni je bilo lakse da mu pridjem, mislim zaista pridjem, jer je zracio neposrednoscu. Mi muskarci smo obicno rezervisani, i koliko god bliski izgledali nekome sa strane, uvijek svak za sebe cuva ogromne breme koje ne dijeli okolo. Zoka je bio razlicit, iskren, otvoren, davao se kao na pladnju, a za uzvrat - skromno - uzimao samo srca. Zadnjih godina sam naucio puno o emotivnoj inteligenciji, i sada znam da je Zokina bila na najvisem nivou. U prijateljstvu i odanosti nam je svima samo dijelio lekcije. Papci su govorili da glup jer je odan - "sve za raju", idoti su govorili da je naivan jer se daje, ali ... veliki ucitelj je bio dodirnut nekom nebeskom shapom i samo je nonshalantno dijelo lekcije onima koji su htjeli slusati i gledati ... Bio je i mangup. I to veliki. Onaj slatki, bezazleni mangup medo. Kakve su gluposti i mangupluci njemu padali na pamet, bio je prvak svijeta. O tome cu natenane u pojedinim pismima, ovo - samo onako - uopste o njemu... Zoka je ima jedni veliku ljubav - Almu. Strasno su voljeli, nesvakidasnje za nese godine. Zoka je bio moj najblizi prijatelj ... Na zalost nase prijateljstvo je kratko trajalo ... na samom pocetku rata se prijavio u Laste i 14. Septembra 1992 poginuo na Doglodima ... Izgorio je u automobilu sa svojim komandantom Pilavom, nakon direktnog pogodtka zoljom ... tijelo je ostalo na onoj strani, 49 dana smo cekali do razmjene, sahranjen je 2. Novembra 1992 godine ... Tog dana je meni otkinut komad dushe, zauvijek. Nisam patetican, primjetices, radije optimista, ali ... fali ... tog dana sam sjeo i zapisao sto osjecam ... kasnije sam pricu prebacio u zenski rod i rastavio u dva nastavka, postavio je na [url=http://www.blogger.ba/print/?blog=1857&id=52746]ovom mjestu - 1[/url] i na [url=http://www.blogger.ba/print/?blog=1857&id=52944]ovom mjestu-2[/url], pa je citaj ... Dado iz price je Zoka Markovic

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
21/10/2005 10:22