beats by dre cheap

Pasjaluk 3

Dragi moj Juniore, nastavljam pricu o pasjaluku, prikazanu kroz primjer Joze, policajca koji je, kao i ja, bio pasce .... Neki reon Stupa, koji mi ni dan danas nije bas jasan. Da me neko pita da ga odvedem tamo, ne bih znao. Mozda ce neki od citaoca da mi otvori oci. Radi se o tzv. "stambenim zgradama" - dijelu prema Tatu, pored samog nasipa pruge. Zaista, bile su tu jedna ili dvije stambene zgrade, gadne i krezave u onome vjecnom mraku. Ja sam u tu liniju ulazio samo par puta, uvijek u sumrak, a izlazili smo pred zoru, tako da put bas i nisam najbolje vidio. Elem, u jednoj od bezbrojnih frki, u ispomoc je dosao i odred redovne policije. Nikakvi specijalci, vec obicni drotovi, masa njih je bila u sastavu predratne milicije MUPA Sarajevo. Fini ljudi. Vrijedno su se ukopavali, zajedno sa desetkom civila koje sam ja doveo na kopanje i jednim vodom redovne vojske. Vazduh je bio hladan i suh, ja sam bio prokleto zedan, a cetnik je imao cesmu na nisanu. Salio se sa nama, pa kad bi god neko kreno po vodu, ovaj bi ga isprasio, ali uvijek pored nogu, nikada u meso. Ali, hajde ti stisni pa mu vjeruj ... Ovako, otvorio sam onaj lunch paket, izvadio kesicu praha za sok na razmucivanje, nasuo ga na dlan i lizao. To je bar malo smirivalo zedj... Nasi izvidjaci su otisli u mrak, iza dometa nasih ociju, dogovorili smo se da ih pokrivamo ako pocne nakakva pucnjava. Htjeli su da vide gdje je snajperista, jer su sumnjali da se uvalio u neku rusevinu na nicijoj zemlji. Kopacima smo rekli da se smire, da ne lupaju, pa smo cekali sta ce se desiti. Ja sam u masti prizeljkivao kako ce se iz mraka pojaviti Emir, nas izvidjac, kako nosi sijaca sa snajperom.... Umjesto toga, zveknula nas je 60-tka iz minobacaca. Posred nas, za cudo - nikome se nista nije desilo. Onda je poceo da roka sijac, cudo jedno koliko metaka ta stvar moze ispaliti u sekundi.... Rokalo je na sve strane iz pravca nasipa ... Pored sijaca, rokalo je jos dva tri kalasa, par tromblona - bili su blizu ... Svi su se scucurili u transeu koja nije bila sasvim iskopana, povukli se nalijevo - u zaklon neke zidine koja je bila izmedju nas i pruge. Odjednom, pucnjava je pocela i sa druge strane, iz pravca energoinvesta. Bili smo im kao na pladnju, pogotovu nekom snajperisti koji se popeo na neko uzvisenje (pojma nemam gdje, nista se ne vidi u mraku, osim sjevanja iz njegove cijevi). Opucao je samo 4-5 metaka, ali vrlo uspjesno. Mi smo vezanih ruku, samo sjedili scucureni (ja nisam ni dosao do transea, vec sam samo legao na zemlju i nastavio lizati svoj prah). Nismo smjeli pucati u pravcu pruge, da ne ubijemo slucajno onu dvojicu levata izvidjaca, a na lijevoj strani nismo nista ni vidjeli. Kao metak, Jozo je izletio iz rova, vikao je kako im jebe mater srbo-cetnicku, na celu sa ekstremnim SDS-om i radikalnim Radovanom. Trazio je od nas bombe, zolje (nista od toga nismo imali), da im jebe mater. Malo je posrtao u svom trku, izgledao mi je sumnjivo... Tek kada mi se priblizio na par metara vidio sam kako ima neki pipak koji mu raste iz vrata. Kada je dosao do mene, uhvatio sam ga za nogu, pao je, a ja sam vidio da je pipak mlaz krvi koji pici iz kucavice ... Uzeo sam prvi zavoj i samo ga pritisnuo na kucavicu, nisam se ni trudio da ga nesto zamotavam. Pritisnuo sam krvnicki, samo se moleci Bogu da ga ne udavim. A on, ludak, je samo vrsito, doduse nesto slabije, kako ce im sve po spisku... Rekli su mi da jedan lezi u rovu, nepomican. Pitao sam Jozu moze li sam drzati onaj zavoj, samo sekund da vidim sta je sa onim drugim, a on mi je sve po spisku ... Zovnuo sam Bizu, gledao je u mene kao u ludaka, uzeo sam njegovu ruku i pritisnuo je na onaj zavoj - Drzi i pazi da ga ne udavis... Jozo je nastavio da bogara... Otrcao sam do rova, muzika iz sijaca se smirila, tamo je lezao policajac, mrtav. Znao sam to odmah a nije bilo ni tesko. Zivi ljudi obicno nemaju rupu na glavi kroz koju curi mozak... a Jozo bogara li bogara ... Vratio sam se do njega, on se batrga, Biza samo sto ne place. Uvjeravali smo ga da hitno mora u sanitet, da bombu moze da im baci sutra, ali on ni da cuje, samo trazi bombu ... Onda sam mu malo otpustio zavoj, ne znam sta je osjetio, ali se samo smirio i klonuo na tlo. Bio je ziv, ali slabo... Biza i jos jedan policajac su ga pridigli sa zemlje a ja sam trckarao sa strane drzeci onaj zavoj cvrsto uz njegov vrat. Nakon par koraka, Jozi se odnekud (otkud?) vratila snaga, ali je poslusno isao sa nama... i dalje je bogarao, mada vec krkljajuci. Nisam mogao vjerovati koliko je jak taj covjek. Ja bih, ako ne od krvarenja, a ono od straha vec crkao ... Pjesacili smo sigurno 15 minuta dok nismo dosli do saniteta. Bar dva puta smo morali zalijegati, a Jozo je bogarao i bogarao ... valjda ga je i sam Bog cuo pa mu dao snage da se, uz pomoc Bize i onog drugog, dotetura do saniteta. Bez daha, predali smo ga u ruke doktora, trazili cigarete. Doktor je uvalio nekakva kljesta u rupu na njegovom vratu, koja su ostala tamo da vise, a onda su mu isjekli odjecu ... Bilo mi je malo cudno, ali kako nisam mogao ni disati, mislio sam da je jedan od napada nelogicnosti (cest osjecaj u ratu) ... Onda su mu ustanovili jos jednu prostrijelnu ranu kroz prsa ... mi je nismo ni primjetili. Kralj ju se totalno ignorisao od bjesa ... ista prica kao u prethodnoj prici, samo je valjda pasjaluk stegnuo krvne sudove, ne znam ... Jozo je ostao ziv, barem tada... Sta je sa njim bilo dalje, ne znam ...

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
03/11/2005 11:17