beats by dre cheap

Dar

Dragi moj Juniore, dugo sam razmisljao (cijelu minutu), kako da prokomentarisem ovo sto cu ti napisati, ali sam shvatio da je najbolje da svako misli onako kako zeli. U svakom slucaju, prica je interesantna ... 1995 sam izasao iz Sarajeva i uputio se u svijet. Na tom putu sam, prvi put daleko od kuce susretao razne ljude, razlicite od onoh koje sam prije toga poznavao. Izmedju ostalih, u Puli sam upoznao Dchappu, duhovnog ucitelja sa Tibeta. U stvari, on uopste nije sa Tibeta, vec iz Zenice. Znam da ti je to sada smijesno, ali idemo redom... Dchappa je kao tinejdzer otisao u London, sanjajuci o tome kako ce postati veliki muzicar. San mu se i ostvario, pa je svirao gitaru sa nekim od najvecih gitarista sedamdesetih. Ali, navukao se na drogu. Uzimao je sve, od kokaina do LSD-a. Napustili su ga prijatelji, poznanici, poslovni prijatelji, muzicari. Na kraju, kada se vec pomirio sa tim da ce ubrzo umrijeti, jer je bio tesko bolestan, jedan poznanik mu je predlozio da otputuje negdje daleko i da na taj nacin pokusa da pobjedi sudbinu... Otputovao je u Indiju. Vremenom je prestao uzimati drogu, posvetio se duhovnom zivotu. Tako je upoznao i prijatelja koji je bio u pokretu sa Svjesnost Krishne, koji ga je poceo uvoditi u tajne ovog vjerovanja... U duhovnim krugovima su ubrzo vidjeli kako je Dchappa jako darovit (oni kazu da ima karmaticki spoj sa Krishnom), pa je predlozen za skolovanje kod Lame na Tibetu. Znam iz drugih izvora da jako malo pojedinca, pogotovo iz zapadnog svijeta dobije tu cast i privilegiju, ali eto - njega su odabrali. Nastupio je period njegovog duhovnog ucenja i on je nakon nekih 3 godine dobio titulu duhovnog ucitelja. Vjerovanje koje oni zastupaju je veoma razlicito od nasih zapadnih religija. Krishna, Vishnu, Ramma, itd su zajednicki nazivi za jednog Boga, koji se periodicno pojavljuje ili prikazuje nama zivim bicima u razlicitim oblicima. Npr. sada je Bog prisutan u obliku zvuka. Zato poklonici ove religije mantraju, tj. pjevaju. Oni vjeruju da je to nacin komunikacije sa Bogom. Sem toga, bitno je reci da oni vjeruju u reinkarnaciju dushe. Napominjem da dusha ne mora iskljucivo prelaziti iz covjeka u covjeka, vec se u krugovima pojavljuje i u zivotinjama, biljkama, i ostalim vrstama bica koje mi ljudi ne vidimo, a koja po njihovom vjerovanju postoje. Takvo vjerovanje je, u sustini razlicito od naseg, jer dozvoljava u teoriji da se prisjetimo nasih proslih zivota, tj. da imamo beneficiju prijasnjih iskustava. Naravno, to sjecanje na prosle zivote je beneficija nekolicine, duhovno prosvetljenih. U svakom slucaju, kada si izasao iz rata, imas 26 godina i zeljan si svega, ovo ucenje zvuci primamljivo. Ja sam ponekad odlazio na njihove casove nedjeljom, kada bi nas oni ugostili odlicnim jelima (imaju sjajnu vegetarijansku kuhinju) i drzali duhovna predavanja. Na jednom od tih predavanja se pojavio Dchappa i odmah se, izmedju stotina ljudi nadovezao mene. Poslije predavanja me je zamolio da prosetam sa njim uz more. Shatali smo satima i imali jako zanimljiv razgovor. Prije nego sto ga prepricam, moram da napomenem jos par stvari koje su vazne. Navodno, duhovni ucitelji kao sto je to Dchappa mogu da izadju iz svog tijela i tako proputuju ogromne prostore. Takodje mogu da levitiraju, citaju misli, predskazuju buducnost, sjecaju se svojih proslih zivota i poznaju prosle zivote drugih ljudi. Telepatija je jedna od njihovih glavnih odlika. Meni su savjetovali da mu postavim neko duhovno pitanje, ali u MISLIMA, da ga ne IZGOVORIM, ali pitanje mora biti iz predmeta duhovnosti. OK, mislio sam, pitacu ga sta sam bio u proslom zivotu ... dok smo setali, pomislio sam to pitanje par puta, nikada ga ne izgovorivsi, cak i ne nacinjuci tu temu ... I tako, setajuci, on me je pitao u sta ja vjerujem, cemu tezim. Pricao sam mu o svom Bogu, u kojega sam davno poceo vjerovati, i nikada nisam promijenio to misljenje (i dan danas isto vjerujem). Govorio mi je kako nema "pravog puta" ka Bogu, vec ima samo laksi ili tezi, a kazao je da sam ja na "vrlo teskom". Ubjedzivao me je kako je moja dusha posebna, drugacija od mnogih koje je upoznao, pitao me je da li bih sa njim putovao po svijetu. VEcina toga mi se cinila smjesnim, ali je on jedan tako ozbiljan, miran i trezven covjek, da jedan pogled u njegove uzarene oci covjeku kaze da se on ne sali kad nesto kaze. Volio bih da je poletio tu preda mnom, ili da je izveo neki trik, ne znam - da je nestao u oblacku dima, ali nije. Samo je mirno propovjedao o tome kako ova ljustura - tijelo u kojem se nalazimo nije bitna, kako to sutra moze biti vlat trave, ili pcela - a dusha uvijek ostaje ... i vrti se u krug dok ne nauci ... a kad jednom naucis ides na visi stupanj, udjes u neko bice sto bi po nasem ekvivalentu bio melek ili ti andjeo (napominjem da je i Lucifer andjeo i to arhandjeo). I onda opet ides u krugove dok ne stignes pred Bozija Lotosova stopala ... i tamo nadjes ... sebe ... Umorio me je bio i taj razgovor i setnja, a on nije nudio nista vise nego temu za razmisljanje i pricu za prepricavanje. Sem toga, staza se blizila kraju, bili smo na 500 metara od kuce iz koje smo i posli, a tamo je mene cekao auto kojim sam se vracao u Porec. Onda je Dchappa rekao: "Znas, ti ces otici u Los Angeles i tamo nauciti jednu vjestinu. Neces biti ni svjestan tog znanja, ali ces mnogo godina kasnije od toga napraviti cijeli pokret, filozofiju" Blijedo sam ga gledao. Los Angeles je bilo zadnje mjesto u koje bih zelio ici, sredivao sam papire za Njemacku. Otkud mu bas Los Angeles? Nastavio je: "Znas li zasto te Egipat toliko privlaci?" Istina je da me Egipat nevjerovatno privlaci, tajanstvenoscu, mitovima, legendama, religijama, ali - svaka druga osoba koju to pitas ce ti isto reci. Egipat je univerzalni magnet ... Zasto? Pitao sam ga: "Znas onaj tvoj san o dzavolu?" E, jebi ga, tu sam se usro. Sve ostalo je sranje i psihologija, ali san o dzavolu ... naime, cijeli zivot imam isti san. Dodje mi jednom, dva puta godisnje, uvijek kada zaspim na ledjima (inace spavam u fetusnom polozaju). Kao, sam Dzavo mi dolazi, odvratnom rukom me hvata za vrat i davi me, a ja mu se smijem u lice, govorim kako mi ne moze nista jer ja sam na strani onoga drugoga, i kako znam da je sve to samo san i kada se probudim, on ce nestati. I, onda se zaista probudim. Imam ja i nekih varijacija na ovaj san, ali to sada nije bitno. Bitno je da ga zaista sanjam od svoje 15-16-te, da se cesto i uvijek ponavlja. I bitno je, za ovu pricu, da NIKADA, nikome nisam ispricao ovaj san. Ne zato sto je taj san strasan ili neka tajna, nego znas ono ujutro ga zaboravis... Bio sam zaprepascen ... kako je samo mogao da zna? A onda slag - " E, da ti odgovorim na tvoje pitanje. U proslom zivotu si bio Egipatski svecanik K.... kulta (znam da je kult na K, ali ne sjecam se imena). Ti, i par drugih svestenika ste dozvali samog Sotonu i uspjeli ga vezati u kamen. Ti si jedan od nekoliko dusa koja ga je uspjela savladati, a tvoj san je u stvari sjecanje na taj zivot. Sto je mnogo interesantnije, nisi zivio cijelih 3500 godina, jer je tvoj duh bio previse umoran od tog susreta. Jako je malo takvih dusa, koje se tako rijetko reinkarniraju. Ipak, napravio si neku gresku, jer nisi ostisao na visi nivo" Nisam mogao a da ne pitam - a kakvu to gresku? "Istu koju sada cinis. Ne vjerujes u sebe, ne znas da se slusas, a nosis najveci dar. Ja ti ne mogu reci koji je to dar, sam ga moras otkriti" Da li moram da napomenem da sam par mjeseci poslije toga otisao u Los Angeles gdje sam zivio 4 godine?

Pisma mome djetetu
http://mojaispovjest.blogger.ba
03/11/2005 12:04