Vremenska strijela

Nedavno mi kum reće da će se blogger.ba zatvoriti. Kao da me je podsjetio na nešto iz prošlog života, iz sna koji sam nekada davno sanjao … čak više nisam bio ni siguran jeli to moj san ili mi ga je neko prepričao.

Sačuvao sam svoje postove, u nekom žlj formatu – sramota sramotna šta su dopustili sebi da urade. No, kako u našem društvu nema pravih autoriteta da ih (“ih” su vlasnici blogger.ba) kritikuju, pa i kazne, sve može da prođe. U stvari, kad razmislim, pravi autoritet bi trebala biti publika, no publika kod nas ima isprane mozgove … pa ne predstavljaju nikakav autoritet.

Srećom, neka gospođa in Novog Sada uze blogger.ba, pa sačuva stvari. Ljepota njenog gesta je u tome što je sačuvala milione misli, emocija, stremljenja, snova, mržnji, svim mogućih stanja u kojem mogu biti ljudska biča … pogotovu mlada ljudska bića.

Počeh čitati malo te svoje postove … ode to deceniju u nazad. I danas bi priča bila ista, svakako je autobigrafska. Možda bi stil bio malo profinjeniji, a ton malo više mračan, no to dolazi sa godinama.

Kako vrijeme prolazi, ljudi postaju roboti. Bar, večina njih. Ja ne!!! Ali, nije to kakva sreća. Gledaš svoje društvo, počneš se osjećati samljen u tom robotskom svijetu. Samo pričaju o pločicama, najboljem obdaništu, najliberalnijoj školi … o temama “za odrasle”. A, ja nikako da odrastem!!!

Jasno da sam i ja stavio pločice – i to 2 vrste, ali nije vrijedno priče. I sina sam upisao i u obdanište, pa i u školu. No, to je dio svakodnevnice i ne bi trebalo biti centralno mjesto našeg zanimanja.

Srednje godine su teške … mnogi budu blaženi neznanjem pa to i ne vide, jer nagoni prevladaju. Onda, ili umru “crveni ko jabuka” … ili useru motku … ili …

Dobar je ovaj blog. Dadne ti perspektivu na vlastiti život …

ehm
Pitajte moga Kuma Umornog na umor.blogger.ba

3 komentara

Komentariši